DEMONIZACIJA HRVATA: Žrtve u jamama u 88.5% slučajeva djelo su partizanske vlasti, a 0.13% vlasti NDH

‘Svatko tko se rodio, kada umre ima pravo da se za njega moli’

Nakon dugih desetljeća uglavnom lažnih objeda i sotonizacije svega hrvatskoga, sada se ta jugokomunistička laž ruši kao kuća od karata.

Misa zadušnica je trenutak poniranja u molitvu

Izgleda da se u titoističkoj ljevici nazire određena uznemirenost, jer se i redovno misno slavlje na dan 29. prosinca 2015. u zagrebačkoj isusovačkoj crkvi u Palmotićevoj ulici, koje je služeno u znamen Herodova pokolja nevine dječice, koristi za prizemnu demonizaciju ideoloških neistomišljenika.
Bez suosjećanja primjerenog prigodi, nevelika ali poprilično grlata grupa prosvjednika uspjela je poniziti spomen na jedno od najpotresnijih i najbolnijih kršćanskih stradanja, ono počinjeno nad malom djecom. Neki su mediji senzacionalistički najavili da će se tog dana u isusovačkoj crkvi održati misa zadušnica za dr. Antu Pavelića, što je pomalo djelovalo kao poziv na prosvjed, a reakcije nekih medija otkrivaju da se čak priželjkivalo da dođe do nereda. Tako je zagrebački dnevnik JL sva zla koja je svećenik u svojoj homiliji spomenuo, jednostavno pripisao dr. Anti Paveliću što je poslužilo da se gotovo cijela stranica posveti demonizaciji NDH i njenog poglavara, ali i izrugivanju predsjedniku sabora akad. Željku Reineru zbog njegove “zabune” izjavom o “hrvatskom državnom saboru”. Uslijedila je uobičajena salva optužaba koja se tijekom članka pretvorila u istrošenu agitpropovsku sotonizaciju NDH i njenog poglavara, otprilike onakvu kakvu smo desetljećima morali slušati, čitati i kakva nam je orwelovski ulijevana u glavu od zloćudnog partijskog aparata, pa evo i dan danas od njihovih sljedbenika u državnoj vlasti i režimskim medijima.

Potonuće komunističkih krivotvorina

Nakon dugih desetljeća uglavnom lažnih objeda i sotonizacije svega hrvatskoga, sada se ta jugokomunistička laž ruši kao kuća od karata. Na vidjelo izlazi noćna mora sluganske boljševičke ljevice, duboko ogrezle u vlastitoj laži i zloj savjesti zbog počinjenih “pokolja nad Hrvatima kakav europska civilizacija nije poznavala” (Milovan Đilas), a čije žrtve se broje u stotinama tisuća ubijenih (A. Ranković). Je li možda autor članka i cijela plejada njemu sličnih tako revno obrađuje i JBT-ovu naredbu “POBITI zarobljenike” ili JBT-ovu samohvalu u Ljubljani “likvidirali smo 200 tisuća bandita i još toliko zarobili” ili “neprijatelji će gledati svjetlo dana samo do prve jame!” A sve se to klanje vrši nakon završetka rata, u miru. Ako to novinari dosad nisu obrađivali, zašto nisu?

“Za 100 do 200 tisuća ubijenih u dva mjeseca, kolika je logistika bila potrebna? Titovo remek djelo!”
A jesu li čuli za Hudu Jamu, Kočevski Rog, Tezno, Macelj, Jazovku, Daksu, Orsulu i oko 1700 drugih stratišta? Zašto prešućuju taj holokaust biblijskih razmjera, tu količinu patološke mržnje i žeđi za krvlju? U Kočevju je, na pr., organizirano ubijanje trajalo 12 dana, čime se pohvalio i Simo Dubajić. Koja je to razina ljudskog, profesionalnog i etičkog poštenja koja dopušta da državni organi i mediji prešućuju taj užas kao da se ništa nije dogodilo? Nakon 70-godišnje sotonizacije NDH kao krajnjeg i konačnog zla, malleus maleficarum, bez vjerodostojnih dokaza i činjeničnog utemeljenja, jugokomunistički zločini sami se nameću putem zastrašujućeg broja jama i ljudskih ostataka o kojima dr. Jože Dežman piše: “Sto do dvjesto tisuća ubijenih u samo dva mjeseca…to je Titovo remek djelo, on je uz bok Staljinu, Mao Tse Tungu, Pol Potu!”. Za tu klaonicu civila i zarobljenika nitko nije ni kažnjen ni optužen, upravo suprotno. Najveći zločinci počev od JBT-a nagrađeni su doživotno najvišim položajima, častima i privilegijama koje su naslijedili njihovi potomci, razmaženi i bahati, uvjereni da je i njima zagarantirana doživotna vlast. Primjera je i previše.

Demonizacija Hrvata

Umjesto da se svijetom pronio glas o junačkom i slobodarskom narodu koji stoljećima stoji na braniku Europe i koji je samo zatražio i ostvario svoje temeljno ljudsko pravo da živi u svojoj vlastitoj državi, tada NDH, za koju se borio do zadnjeg časa, dogodilo se upravo suprotno. Nakon počinjenih masovnih komunističkih pokolja nad Hrvatima, civilima i zarobljenicima, još se danas hrvatski narod obasipa lažnim optužbama, u zemlji i inozemstvu, uz posvemašnju šutnju vlasti. Navedimo samo dva primjera: zbog usklika ZA DOM… FIFA je, na denuncijaciju iz hrvatske vlasti, drakonski osudila Joea Šimunića uz obrazloženje da je to pozdrav iz vremena kada su “na teritoriju RH živjeli milijuni Srba, Židova, Roma i drugih… koje su Hrvati sve poubijali”. Tu skandaloznu laž vlast je prešutjela, što je veleizdajnički čin. Drugo, Robert O. Paxton u knjizi Anatomija fašizma, Zagreb, 2012., navodi da je vlast NDH, “prema umjerenoj procjeni, masakrirala 500.000 Srba, 200.000 Hrvata, 90.000 Bošnjaka muslimana, 60.000 Židova 50.000 Crnogoraca i 30.000 Slovenaca.” I na tu tešku krivotvorinu, kao i na mnoge slične, državna vlast se oglušila, što je također veleizdajnički čin. A sličnih optužbi i kleveta ima jako mnogo.

Žrtve u jamama 88,5% djelo partizanske vlasti, 0,13% vlasti NDH

U međuvremenu mitovi o Jasenovcu kao i o mnogim drugim navodnim zločinima NDH padaju jedan za drugim jer i u Hrvatsku dolaze nova vremena i novi povjesnici koji zaključuju temeljem činjenica i znanstvenih nalaza, a ne direktivom CKSKJ. Tako dr. Josip Jurčević u knjizi “Prikrivena stratišta…” (Zagreb, 2012.) iznosi podatak da je 88,5% žrtava iz skupnih jama djelo partizanskih vlasti, a 0,13% djelo vlasti NDH, a dr. Stjepan Razum na čelu je istraživačkog tima koji je u potpunosti pobio ranije lažne ocjene usmjerene protiv Hrvata i vlasti NDH vezano uz Jasenovac. I mnogi drugi autori iz HIP i “Ivo Pilar” kao i pojedinci na pr. Ivan John Prcela, Ante Beljo, prof. Ivan Jurić (Metković), mr. sc. Ivan Kozlica, mr.sc. Mladen Ivezić, dipl. ing. Damir Borovčak i mnogi drugi dali su dragocjene doprinose. No sve vlasti počevši od zločinačkog democida svibnja 1945. plaše se istine tako da je razdoblje II. svjetskog rata i poraća od strane suvremene znanosti nedovoljno obrađeno, prepušteno često entuzijazmu i hrabrosti pojedinca. Bez poticaja i potpore od strane države nije moguće ostvariti dubinska i opsežna povijesna istraživanja, a često je prisutan strah od zadiranja u teme koje su tijekom komunizma postale mit u koji nije preporučljivo dirati.
Zaključno je pitanje: kako se vlast koja ne samo da sustavno prešućuje najteže pokolje civila i zarobljenika nego i veliča njihovog naredbodavca i organizatora Tita o čemu svjedoče trgovi i ulice pod njegovim imenom kao i tragikomična izjava Z. Milanovića “JBT je najbolje što se hrvatskom narodu dogodilo”(?!), kako se ta vlast usuđuje prozivati drugoga, za koga se ništa slično ne može kazati ni dokazati i nabacivati se ljagom na cijeli narod da je genocidan? Je li to po naputku da je napad najbolja obrana ili je panična zloupotreba javne riječi?

Samo ponosna i samosvjesna nacija može izvršiti demografsku i gospodarsku obnovu

Tijekom punih 100 godina vršeno je sve moguće da Hrvati nestanu. Počinjen je fizički i duhovni genocid u vidu svekolikog zatiranja hrvatskog roda, duha i imena. Kolikogod bila tegobna, Hrvati trebaju biti ponosni na svoju povijest, a da bi je saznali i mogli prenositi na mlađe naraštaje, dužni su tražiti i zahtijevati da se istražuje i širi istina o hrvatskoj povijesti, a najviše o toliko krivotvorenom 20. stoljeću. Nikako se ne smije pokleknuti pred režimskom krivotvorenom slikom hrvatske povijesti. Borba za istinu danas je borba za opstanak. Isključivo ponosna i samosvijesna nacija može izvršiti demografsku i gospodarsku obnovu i osigurati opstojnost nacije i države.
Da se vratimo na početak umirujućom duhovnom maksimom: svatko tko se rodio ima nakon svoje smrti pravo da se za njeg moli. Tako su učinili i svećenici u isusovačkoj crkvi u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. To poštuje i hrvatski narod.

Autor: Nikola Debelić/dnevno.hr

Odgovori

Skip to content