Kratki životopisi svete Marije od Brda Karmel, svetoga Pietra Calungsoda i svete Anne Schaeffer

Prošlih smo dana govorili o četvero novih svetaca, preostaje nam da se malo upoznamo sa životom još troje danas proglašenih svetaca.

 

Utemeljiteljica Reda Misionarki Bezgrješnoga Začeća od pouke, sestra Carmen Sallés y Barangueras, poznatija kao blažena Marija od Brda Karmel, bila je nadahnuta snažnom marijanskom pobožnošću. Nježna odgojiteljica, rođena 1892. godine u Burgosu, u Španjolskoj, uspjela je proširiti svoju poruku na sve kontinente.
O životu svetice, za našu je radijsku postaju govorila postulatorica njezine kauze za proglašenje svetom, sestra Maria Asunción Valls Salip, te kazala kako je Majka Carmen Sallés najprije kao novakinja nekoliko mjeseci provela među sestrama Klanjateljicama, te u tom vremenu upoznala stvarnost prostitutki i ženâ koje su počinile neko kazneno djelo. Upitala je kako bi mogla pomoći tim ženama zahvaljujući zagovoru Bezgrješnoga Začeća, te se u njoj rodio zamišljaj koji se pokazao vrlo važnim: pripremiti te žene od samoga početka, kao što je to bila Bezgrješna Marija, da budu u svijetu, u društvu, na poslu i u obitelji, odnosno ostvariti san o ženi koji je Bog imao dok je pripremao Mariju – napomenula je sestra Maria Asunción.
Zbog toga je Majka Carmen odlučila zauzeti se na području odgoja, te svoje mjesto pronašla među sestrama dominikankama od Blagovijesti. Međutim, poslije je shvatila da žena treba imati još širi odgoj, te se sa skupinom susestara odvojila od dominikanki i ustanovila novu kongregaciju, Družbu Misionarki Bezgrješnoga Začeća od pouke, čija je karizma bila odgoj žene u svjetlu Bezgrješne Marije.

Osvrnuvši se potom na aktualnost njezine poruke, postulatorica je prije svega istaknula misao vodilju kanonizacije, koja glasi: „Naprijed, uvijek naprijed, Bog će se pobrinuti“, te napomenula da nam danas, u ovom trenutku krize, Majka Carmen Sallés poručuje da poput nje budemo hrabri, te da uvijek, i u teškoćama, znademo da je tu Božja Providnost, pomoć Boga koji nas gleda – kako je govorila Majka Carmen – kao što otac gleda svoje maleno dijete – istaknula je sestra Maria Asunción.

Među novim svecima je i 17-godišnji Pietro Calungsod, filipinski katehist, ubijen 1672. godine zajedno s poglavarom isusovačke misije na Marijanskim otocima, svetim Diegom Luisom de San Vitoresom. Nasilno su ubijeni pod optužbom da blagoslovljenom vodom za Krštenje truju djecu.
Govoreći o budućem blaženiku za našu radijsku postaju, msgr. Ildebrando Leyson, rektor svetišta posvećenoga blaženom Pietru Calungsodu na Filipinima, istaknuo je prije svega njegovu mladost. Kada je podnio mučeništvo, 2. travnja 1672. godine, imao je samo 17 godina. Bio je katehist i asistent isusovačkih misionara na Marijanskim otocima. Bio je dobar katolik, ali ne samo po svojoj vjeri, nego i zbog toga što je tu svoju vjeru kao misionar prenosio drugima. I za tu je vjeru dao svoj život, stoga je on primjer za nas katolike, koji smo upravo započeli Godinu vjere – napomenuo je msgr. Leyson te napomenuo da će Pietro, taj drugi filipinski svetac, i to tako mlad, biti poziv za sve Filipince, a posebno za mlade, da bolje upoznaju i žive svoju vjeru.

Svetom je danas proglašena i Anna Schäffer. Živjela je u Bavarskoj na prijelazu iz XIX. u XX. stoljeće, a žarko je željela bila misionarka. Međutim, zbog teške nesreće dugi je niz godina ostala vezana uz krevet. Unatoč tomu uvijek je bila spremna poslušati druge i moliti za njih. Proglašavajući ju blaženom, 1999. godine, papa je Ivan Pavao II. rekao: „Bolest i slabost mogu biti crte po kojima Bog piše svoje Evanđelje“.
Govoreći za našu radijsku postaju o njezinoj duhovnosti, Andrea Ambrosi, postulator postupka za proglašenje svetom, istaknuo je da ne treba zaboraviti da je bila laikinja, i da je veliki dio svojega kratkog života provela u krevetu, u velikom trpljenju zbog nesreće koja joj se dogodila kada je imala 15 godina. Od toga je trenutka tijekom više od 20 godina živjela trpeći, i zahvaljujući Gospodinu za sve što joj je slao. Stoga je ona za nas laike poziv da prihvatimo poslanje koje je Isus odredio za svakoga, pa i onda kada u poniznosti imamo zagrliti najteži križ. Ona nas poučava da uz Isusovu pomoć ružne stvari iz svakodnevice uvijek možemo preoblikovati u trenutke radosti, ako u njima vidimo put prema susretu s Isusom – istaknuo je postulator.

rv/benedikt

Odgovori

Skip to content