Ivo Protulipac – prvi hrvatski mučenik ubijen od UDBE u emigraciji

31. siječnja 1946., godinu i pol dana nakon završetka rata, u Trstu je ubijen ugledni hrvatski odvjetnik i katolički aktivist dr. Ivo Protulipac

Ubio ga je Gino Benčić, pripadnik UDBE iz Sušaka, kao prvog hrvatskog emigranta ubijenog nakon rata. Nakon toga mnogi hrvatski emigranti i domoljubi su ubijeni diljem svijeta.

Ivo Protulipac zajedno je s blaženim Ivanom Merzom osnovao katoličku Križarsku organizaciju u vrijeme prve Jugoslavije nakon što je velikosrpski kraljev režim u vrijeme „šestosiječanjske dikatature“ zabranio Hrvatski orlovski savez.

Na kraju rata Ivo Protulipac je zajedno sa stotinama tisuća Hrvata napustio domovinu i sklonio u Italiju da bi izbjegao komunističko ludilo i potoke krvi koji su tekli hrvatskim selima i gradovima. Došao je do Rima i tamo bio na sigurnom. Međutim, saznavši za brojne hrvatske izbjeglice i njihove tragične sudbine vratio se u Trst da bi im pomagao u snalaženju i transportu u sigurne zemlje Zapada.

Tu je na ulici ubijen kao žrtva UDBE iz revolvera s prigušivačem. Ubio ga je izaslanik jugoslavenskih komunističkih vlasti i pripadnik UDBE Dino Benčić (pretpostavlja se da to nije bilo pravo ime ubojice). Saveznici pod čijom upravom je bio Trst nakon rata su odmah uhapsili ubojicu.

Nakon ubojstva i uhićenja ubojice jugoslavenske komunističke vlasti uhitile su na granici dvojicu engleskih časnika koji su, navodno, prešli na njihov teritorij. Veoma brzo izvršena je razmjena i ubojica se vratio onima koji su ga poslali da izvrši ovaj zločin – hrvatskim komunistima.

Komunistički zločinci su, naime, uvijek brižno brinuli za svoje egzekutore i naredbodavce od samih početaka nasilja do današnjih dana što je davalo sigurnost udbašima i ubojicama da mogu slobodno ubijati i mučiti po svijetu i domovini.

Dr. Ivo Protulipac se nije smio „u ime antifašizma“ ni spomenuti u Jugoslaviji

O dr. Ivanu Protulipcu kod nas se nije moglo pisati jer je bilo jasno da ga je uklonio jugoslavenski komunistički režim.

Svako spominjanje njegova imena u javnosti povlačilo je za sobom sankcije režima. Tako je, na primjer, Hrvatsko književno društvo sv.Ćirila i Metoda u Zagrebu 1972. objavilo u Kalendaru Danici njegovu kratku biografiju zajedno s biografijom Marice Stanković. Komunističke vlasti zaplijenile su Danicu.

Ili drugi slučaj: početkom 1986. Glas Koncila objavio je mali oglas – samo poziv na molitvu za pokojnu dušu dr. Ivana Protulipca prigodom 40. obljetnice njegove smrti. Nakon nekoliko dana uslijedio je članak u zagrebačkom Vjesniku pod naslovom „Križarski poziv iz groba“ pun neutemeljenih napada i etiketa protiv dr. Protulipca lažno ga povezujući s fašističkom ideologijom.

Takvo etiketiranje i bezočno laganje ostalo je duhovna konstanta komunizma i njihovih simpatizera do današnjih dana, kao potpuni nedostatak empatije i sućuti za njihove žrtve.

Veličanstven povratak u domovinu

Dana 25. lipnja 1993. konačno je tijelo dr. Ivana Protulipca prevezeno je iz Trsta u voljenu mu domovinu Hrvatsku i, uz sve počasti koje dolikuju hrvatskom katoličkom velikanu i mučeniku, sahranjeno je sutradan 26. lipnja u Zagrebu na Mirogoju.

Dr. Protulipac je prvi hrvatski mučenik koji je ubijen u emigraciji i prvi čije se tijelo vratilo u domovinu.

Poginuo je kao žrtva ljubavi za hrvatski narod i za svoje ideale, a ostavio je uspomenu zaslužnog hrvatskog katoličkog predvodnika, odličnog govornika i izvanrednog organizatora.

Izvor: Narod.hr/krizari.hr

Odgovori

Skip to content