JEDINICA 731: Laboratorij smrti u kojem je umrlo 600.000 ljudi
Tajna japanska jedinica za vrijeme je Drugog svjetskog rata pobila više od 600 tisuća ljudi i to usred eksperimenata koji su usporedivi jedino sa stravičnim zločinima nacističkog doktora Josefa Mengelea…
Drugi svjetski rat bio je najsmrtonosniji sukob u povijesti čovječanstva. U tih nekoliko godina život je izgubilo nešto više od 60 milijuna ljudi što je bilo oko 3% svjetskog stanovništva koje je tada brojalo oko 2.3 milijardi ljudi. Ukoliko se svemu pribroji još oko 20 milijuna mrtvih od gladi i bolesti kao izravne posljedice rata, broj žrtava penje se na više od 80 milijuna ljudi.
Daleko najviše ljudi izgubili su Sovjeti – u ratu je naime izginulo njih između 26 i 27 milijuna, a nacistička je ratna mašinerija u sklopu Holokausa ubila oko 5.7 milijuna Židova. Te brojke većina ljudi zna, barem otprilike. One su dostupne u udžbenicima diljem svijeta i o njima se često govori.
No vrlo se rijetko govori o tome da je, kada se govori o žrtvama Drugog svjetskog rata, Kina izgubila čak 15 milijuna ljudi. Većina njih (oko 11 milijuna) umrla je od gladi i bolesti koju je uzrokovao rat. Većinu ostalih ubili su Japanci u Drugom kinesko-japanskom ratu koji je potrajao od 1937. do 1945. godine i koji je postao dijelom Drugog svjetskog rata nakon napada Japanaca na Pearl Harbor.
Od samog početka rata u Kini je djelovao ‘Odjel Kwatung vojske za prevenciju epidemije i pročišćavanje vode’, japanska jedinica zaslužna za neke od najstrašnijih zločina u ljudskoj povijesti. Godine 1941. taj je odjel postao poznat kao ‘Jedinica 731’, usred čijih je izopačenih eksperimenata do kraja rata ubijeno više stotina tisuća ljudi. Jedinica je osnovana s ciljem testiranja biološkog i kemijskog naoružanja da bi kroz rat proširila svoju ‘djelatnost’.
Jedinica je djelovala u kompleksu od šest kvadratnih kilometara koji je sagrađen u kineskom okrugu Pingfangu, tj. Harbinu, tada najvećem gradu u marionetske države Mančukuo. Eksperimenti su se većinom provodili na nepodobnom lokalnom stanovništvu koje se nazivalo ‘deblima’ s obzirom da se lokalnim vlastima ‘prodala’ priča da je veliki kompleks za eksperimentiranje nad ljudima zapravo – pilana.
Operacije i amputacije ‘na živo’
Desetine tisuća ljudi kirurzi su podvrgavali amputacijama udova i to najčešće bez anestezije i namjere da osoba preživi. Na taj su način mogli promatrati gubitak krvi, a odrezani udovi nekada bi se prišili na neki drugi dio tijela kako bi se pratilo ponašanje organizma. Takve amputacije obično su bile rezervirane za kineske komuniste koje su Japanci prezirali do srži.
Druge se pak zarazilo raznim bolestima i onda ih se operativno otvaralo kako bi se pratio napredak bolesti. Nekima su vadili i cijeli organi, a sve se odvijalo isključivo ‘na živo’, bez anestezije.
Zatvorenicima su se smrzavali udovi koji bi se nakon toga odmrzavali kako bi se pratio razvoj gangrene i truljenja mrtvog tkiva. Među najbrutalnije metode svakako se može uvrstiti i operacija kojom su se ljudima uklanjali želuci, a jednjak se spajao izravno na crijeva.
Ubijanje civila bolestima
Unutar svojeg kompleksa, članovi ‘Jedinice 731’ zatvorenicima su ubrizgavali različite bolesti pod objašnjenjem da im daju cjepivo. Zanimali su ih i efekti spolnih bolesti pa su zatvorenike inficirali sifilisom i gonorejom. Na posebno ugrožena kineska područja Japanci su bacali pakete sa zaraženom hranom i odjećom. Stotine tisuća civila tako je umrlo od antraksa, kolere i kuge.
Spolne bolesti, prisilni seks i prisilne trudnoće
Nakon što su brojne zatvorenike zarazili spolnim bolestima putem injekcija, Japanci su odlučili da će bolesti dalje širiti ‘prirodnim’ putem – seksom. Svi oni koji nisu pristali na seksualne odnose bili su strijeljani. Tijela zaraženih kirurški su se ‘otvarala’ u raznim fazama bolesti kako bi se promotrili unutarnji i vanjski organi, a spolni organi zaraženih žena često su bili u toliko lošem stanju da su ih čuvari posprdno nazivali ‘pecivima prepunim džema’.
Kao i u svim ostalim eksperimentima, ni u ovom slučaju nisu bila pošteđena čak ni novorođena djeca.
Mnoge su žene prisiljene na trudnoću kako bi se mogao pratiti prijenos bolesti s majke na dijete, stopa preživljavanja fetusa i štetni utjecaj na majčine reproduktivne organe. Iako je u kompleksu ‘Jedinice 731’ rođeno mnogo djece, ni jedno iz njega nije izašlo živo.
Biološko ratovanje
Uz mučenje brojnih zatvorenika, jedinica 731 radila je na usavršavanju bioloških bombi kojima su kasnije kinesku zemlju i izvore vode zatrovali antraksom, kugom, kolerom, dizenterijom, tifusom i drugim smrtonosnim bolestima. Osim što su, kao što smo spomenuli ranije, civilima davali zaraženu hranu i odjeću, djeci su davali i zaražene slatkiše. Na taj je način ubijeno oko 580 tisuća ljudi.
Japan je inače biološki napad spremao i na kalifornijski grad San Diego. On se trebao dogoditi 22. rujna 1945. godine, no Japan se na kraju predao pet tjedana ranije pa do napada nikada nije došlo.
Poslije rata
Svi oni koji su sudjelovali u radu ‘Jedinice 731’ morali su obećati da će sve što su vidjeli i raditi ‘ponijeti sa sobom u grob’. Kada su se povlačili iz Kine, Japanci su pokušali uništiti cijeli kompleks koji se sastojao od 150 zgrada, no u tome nisu bili previše uspješni – cijeli su kompleks naprosto sagradili iznimno kvalitetno i čvrsto.
Većini njih nikada se nije sudilo, a Japanska vlada nikada se nije ispričala za zločine Jedinice 731 niti je obiteljima žrtava omogućila njihovu identifikaciju i dostojnu sahranu. Nije ni morala jer Amerikanci i Sovjeti su im izašli u susret. O stravičnim zločinima koji su se tamo dogodili u japanskoj se javnosti počelo govoriti tek početkom 80-ih godina prošlog stoljeća.
Bez suđenja i bez posljedica
Većina japanskih znanstvenika i vojnika koji su sudjelovali u provođenju eksperimenata nikada nisu osuđeni. Njih 12 su doduše osudili Sovjeti na između dvije i 25 godina teškog fizičkog rada u logorima u Sibiru. Zahvaljujući dokumentaciji koju su pokupili u kompleksu Jedinice 731 Sovjeti su nakon rata u Sverdlovsku izgradili tvornicu za proizvodnju biološkog naoružanja.
No, većine dokumenata i saznanja proizašlih iz stravičnih eksperimenata ‘dokopali’ su se Amerikanci. I ne samo to, oni su potajno osigurali imunitet za brojne znanstvenike u zamjenu za informacije i znanje koje su stekli djelovanjem unutar Jedinice 731. Kada su se u američkoj javnosti pojavile glasine o tome, vlasti su ih brzo počele pripisivati ‘zlonamjernoj komunističkoj propagandi’. A ako nešto niste željeli u poslijeratnoj Americi, onda je to bila etiketa komunista. S njom ste mogli zaboraviti na radno mjesto, a često čak i na ugodnu životnu okolinu.
I tako se još jednom dogodilo ono što se i obično događa u ratovima. Dok su civili ginuli za domovine i ideale, politika im se nasmijala u lice i ‘legla u krevet’ s neprijateljem, kao da se nije dogodilo baš ništa.
Unutar kompleksa Jedinice 731 od posljedica stravičnih eksperimenata umrlo je oko tri tisuće ljudi i njih više od pola milijuna od eksperimenata provedenih biološkim oružjem.
Izvor: ovdje
