UGRIZ OGORČENOG POVJESNIČARA UMJETNOSTI BEZ DLAKE NA JEZIKU
Čudila bih se da je naš „Lumin“ prošao „lišo“, bez „žalaca“ jer to bi bio izuzetak od pravila. Od struke, u ime koje umjetnici pišu, ili – na koju se pozivaju, uvijek očekujem komentare lišene vrijeđanja, izravnog prozivanja, grubog nasrtaja riječima, komentare koji uvažavaju i poštuju struku.
Neslaganje i različit doživljaj nekog sadržaja ili događaja svakako je dopustiv i poželjan, ali je isto tako bitan i stil kojim se neslaganje izriče. Komentar g.Bože Kesića, mladog povjesničara umjetnosti, koji je objavljen 23.studenog 2016. u Slobodnoj Dalmaciji, osim što mu manjka stila, izrazito je subjektivan. G. Božo Kesić kojega je autor objavljenog teksta nazvao osobom „bez dlake na jeziku“ u svojem je razmišljanju pomiješao činjenice i potpuno zaboravio važnu povijest događanja i rađanja našeg „Lumina“.
G. Kesiću, jeste li znali da su dr. Vini Rakić, inicijatorica ideje „I u mom gradu Vukovar svijetli“ i akademska kiparica Dijana Iva Sesartić, autorica „Lumina“, već nekoliko godina organizirale izložbe i događanja na istu temu, ali ne samo u Splitu već i u nekoliko gradova diljem Lijepe Naše?
Je li vam poznato da su se na tu temu pisali učenički radovi u školama, održavale večeri poezije čiji su autori bili najčešće učenici?
Je li Vam znano da su ove dame dobile podršku u gradovima: Vukovaru, Rijeci, Dubrovniku, Osijeku, Zadru i Šibeniku, gdje će se postavljanjem identičnog spomenika simbolično napraviti trajni krug svjetla i nade kao simbol grada na Vuki? Zanemarili ste još puno vrijednih činjenica koje za nas predstavlja i znači ovaj spomenik. Dragi g. Kesiću, nama ne trebaju hladni kameni spomen-blokovi čiju poruku najčešće ne razumijemo, a još su nam manje potrebne dramatične skulpture koje dodatno naglašavaju ionako tešku dramu vukovarske žrtve. Ne zaboravimo da Vukovar nama znači svjetlo, nadu, ljubav, čovječnost, toplinu koju upravo spomenik „Lumina“ u liku dječaka, ili ako hoćete – anđela, svima šalje. Vi protestirate zbog promašene lokacije postavljanja spomenika. Smatrate da spomenik Vukovaru treba spokojnu lokaciju, vjerojatno izvan grada ili u nekom meditativnom kutu Splita, daleko od svakodnevnih pogleda građana, koji ćemo posjećivati jednom godišnje na njegovu obljetnicu stradanja? Ova je lokacija upravo njegovo pravo mjesto odabira. Postavljen na početku ulice koja nosi ime Vukovara u interakciji je sa svakim posjetiteljem, sam pogled na „Lumin“ priziva sjećanje i poziva na molitvu za sve nevine žrtve Domovinskog rata. To je poruka ovog spomenika koja će nam u ovoj našoj nemirnoj svakodnevnici poklanjati mir i buditi sjećanje. O Vašim problemima struke u ovom tekstu ne želim pisati jer su mi u ovom trenutku sporedni.
Malo je reći da me je šokirala Vaša ponovljena isprika Vukovaru i njegovim žrtvama zbog postavljanja ovog – za Vas promašenog spomenika. Kakve li smjelosti! Mislim da biste se trebali ispričati svima koje ste, prekoračivši granicu dopuštenog, uvrijedili.
Margita Vučetić, prof.
