TwitterFacebookPinterestGoogle+

NIKOLA MILANOVIĆ: Tata, kupi mi auto

Ponekad se sa školskog dvorišta zaori gromki zvuk od kojega se znaju zatresti prozorska stakla. Taj zvuk, izazvan sukljanjem uzavrelih oktana kroz ispušne cijevi bijesnih prometala, većini profesora tjera jezu u kosti.

I dok se mi grozimo razmišljajući što se sve može dogoditi kad se mlada usijana glava spoji s dva kotača pogonjena sa stotinjak konjskih snaga, mladima je takva usijana glava heroj. On je junak na bijelom konju, kojega zadivljene djevojke u redu čekaju ne bi li dobile samo djelić njegova škrtog osmijeha. I nisu takve misli neobične. Sjetimo se da smo i mi bili mladi i da nismo razmišljali puno drukčije nego današnja mladež. No, godine i iskustvo donose mudrost i popriličnu dozu zabrinutosti.

Tragični medijski napisi

‘Sudar automobila i motocikla: Poginuo je suvozač na motoru’, naslov je s portala 24.sata.hr. U podnaslovu dalje stoji: ‘Nakon nesreće u Svetom Martinu u Podstrani 26-godišnjak je s teškim tjelesnim ozljedama opasnim po život prebačen u splitsku bolnicu gdje je preminuo oko 21.30 sati.’
Isti portal donosi tekst o mladiću koji je na motoru izletio s ceste i poginuo u Đeletovcu. On je zbog neprilagođene brzine prošao kroz raskrižje i udario u betonsku ogradu. Preminuo je na mjestu događaja.
Jutarnji.hr, pod naslovom ‘ Teška nesreća kod Makarske’, donosi tekst o 23-godišnjaku koji se motociklom zagrebačkih oznaka zabio u bor i na mjestu poginuo.

Da u rukama mladih nisu opasni samo motocikli, svjedoči nam vijest koju su nedavno objavili svi mediji u Hrvatskoj prenoseći izvješće PU varaždinske. Mladić (18) je skrivio prometnu nesreću u kojoj je poginulo troje ljudi. Vozio je automobil pri čemu se u nepreglednom zavoju upustio u pretjecanje preko pune linije. Došlo je do sudara između dva automobila i dva motocikla. U nesreći su poginuli vozači motocikla R.B. (63. godište) i F.B. (72. godište) te putnica na motociklu M.B. (63. godište). Druga putnica na motociklu (56. godište) zadobila je teške tjelesne ozljede opasne po život.
Nažalost, slične vijesti svakodnevno čitamo i gledamo u domaćim medijima.

Tužno iskustvo

Osobno sam zbog jednog ovakvog događaja svjedočio vjerojatno najtužnijem prizoru u mom životu. Na malenom seoskom groblju, zajedno s još nekoliko kolega, nazočio sam pokopu našeg učenika. Poginuo je kao suvozač na motoru, a za samo koji tjedan trebao je dobiti diplomu. Prilazeći malenom groblju mogli smo u zraku osjetiti tugu. Mladi ljudi, prijatelji poginulog, nijemo stajahu pogleda uprtog u tlo. U očima im nevjerica i suze. Teško je bilo prihvatiti činjenicu da Ivana (ime je izmišljeno) više nema. Ne sjećam se da sam ikad bio tako tužan. Do kraja života ostat će mi urezan u sjećanje prizor koji se dogodio kad je lijes spuštan u grob. U tom je trenutku Ivanova majka svim silama nastojala uskočiti unutra vapijući da je zakopaju zajedno s mrtvim sinom. Nisam mogao zaustaviti suze. Samo sam htio pobjeći s tog mjesta, pogledati gore i bijesno kriknuti: – Zašto?!!

Nije li cijena adrenalinske injekcije koju zvuk uzavrelih oktana proizvodi u mladim dušama ipak malo previsoka? I što napraviti da ovakvih tragičnih vijesti bude što manje?

Psihološki aspekti prometnih nesreća

Nedavno je psihoportal.com objavio razgovor s predstavnicama Sekcije za prometnu psihologiju Hrvatskog psihološkog društva, psihologinjama Ljiljanom Mikluš i Dubravkom Svilar Blažinić. Prema njihovim riječima, stručnjaci Hrvatskog autokluba koji su svojevremeno izradili sveobuhvatnu analizu problema mladih vozača u prometu, došli su do zaključka da su mladi vozači počinitelji 21 % prometnih nezgoda. Najčešće pogreške koje pri tome čine su: neprimjerena i neprilagođena brzina, nepoštivanje prednosti prolaska i vožnja s nedostatnim razmakom između vozila. Glavni problem kod mladih vozača nastaje kod procjene potencijalno rizičnih situacija u prometu.

Mlađi i neiskusni vozači uočavaju manji broj opasnosti u prometu, uočavaju ih sporije te podcjenjuju razinu njihove opasnosti. Drugi veliki problem kod mladih vozača jest socijalna nezrelost, odnosno njihova sklonost dokazivanju, pri čemu vršnjake nastoje impresionirati svojom vještinom i opasnom, ali ‘sigurnom’ vožnjom. Kad se tome pribroji natjecateljski motiv te hedonistički poriv za vožnjom, još jasnije se može sagledati veličina opasnosti. Ovome valja dodati da mladi loše procjenjuju svoje psihofizičke sposobnosti, da im je tolerancija na, primjerice, alkohol znatno niža nego kod starijih vozača, da loše komuniciraju s ostalim sudionicima u prometu i dr. Danas treba uzeti u obzir i činjenicu da mlada generacija odrasta uz video igre među kojima značajan udio zauzimaju one vozačkog žanra.

Zahvaljujući njima mladi „nisu u dovoljnoj mjeri razvili toleranciju, obzirnost, izbjegavanje konflikata, kontrolu emocija, ponašanje prilagođeno situaciji, i zbog toga mogu imati problem u socijalnoj komunikaciji, i to ne samo u vožnji. U prometu je potrebna komunikacija s drugim sudionicima, ovdje se ne radi o kompjuterskoj igri, nema „restarta“ odnosno mogućnosti za ispravljanje pogrešaka“, navode Mikluš i Svilar Blažinić.

Što je moguće učiniti da prometnih nesreća bude što manje?

Spomenute psihologinje drže kako je vrlo važno oblikovati prometnu signalizaciju na način da bude u skladu s čovjekovim perceptivnim sposobnostima. Važna je i sustavna edukacija za sigurno ponašanje u prometu, odnosno cjeloživotno učenje o prometnoj sigurnosti, koje bi trebalo započeti već u vrtićima. Bitna je, također, i izvjesnost kazne. Ona je čak važnija od visine kazne. Zato nije dobro ako znamo da ćemo sigurno platiti kaznu za krivo parkiranje, za vožnju u alkoholiziranom stanju ili za prekoračenje dozvoljene brzine možda i nećemo, a gotovo sigurno ćemo proći bez kazne ako vozimo pod stresom ili umorni. Nesklad u provođenju zakona sigurno negativno utječe na ponašanje vozača.

U srednju školu dolaze nam jednim dijelom već formirane mlade osobe. Mi nismo osposobljeni, a nemamo ni vremena baviti se obogaćivanjem njihove prometne kulture, pa na tom području i ne možemo bogzna što napraviti. Međutim, možemo apelirati na roditelje da im ne ispunjavaju baš svaku želju, jer je to težak odgojni promašaj. A posebno težak promašaj, koji se začas može pretvoriti u katastrofu, jest popuštanje pritisku i kupovanje oruđa koja neiskusne mlade osobe lako pretvore u (samo)ubilačka oružja.

NIKOLA MILANOVIĆ/MISIJA

Komentiraj