TwitterFacebookPinterestGoogle+

Tko su bili i kako su poginuli HOS-ovci čiju bi ploču skidala Pusić?

udhos-zagreb.hr

UDHOS grada Zagreba postavio je spomen-ploču za poginule pripadnike HOS-a u Domovinskom ratu – 1. satnije „Ante Paradžik“, u Jasenovcu. Svečano otkrivanje i blagoslov spomen-ploče dogodio se 5. studenog 2016. godine uz prigodni program na Trgu Kralja Petra Svačića 8 u Jasenovcu. Spomen-ploča u javnosti je pokrenula veliku polemiku oko pozdrava “Za dom spremni” koji je na grbu HOS-a.

Odbor za Ustav jučer je postigao konsenzus u vezi s pločom HOS-a u Jasenovcu. Odbor je tako usvojio sljedeći zaključak: “Postavljanje Spomen ploče poginulim hrvatskim braniteljima, pripadnicima HOS-a u Jasenovcu, s riječima ‘Za dom spremni’ u grbu udruge, vrijeđa žrtve ovog ustaškog logora i sve žrtve ustaškog režima. Odbor poziva nadležna tijela državne vlasti da poduzmu nužne radnje kojima će se zaštititi dostojanstvo žrtava i sjećanja na njih, a pogotovo na mjestima kao što je Jasenovac. Potaknut raspravom, Odbor poziva Vladu RH da utvrdi pretpostavke za institucionalno pravni okvir unutar kojeg će se riješiti pitanje simbola svih zločinačkih totalitarnih režima i zaštite digniteta njihovih žrtava.”

Na spomen ploči stoji pak da su “Neovisnost i suverenost Republike Hrvatske životima izborili i bojovnici Hrvatskih obrambenih snaga – HOS-a, 1. satnije ‘Ante Paradžik’”. Uz imena poginulih HOS-ovaca na ploči piše kako je podižu HOS Jasenovac i Udruga branitelja HOS-a grada Zagreba, a na grbu HOS-a uz ostalo stoji i natpis “Za dom spremni”, kojeg su članovi HOS-a koristili u Domovinskom ratu.

Uklesana imena na crnoj mramornoj ploči: Mario Huis, Dino Simić, Zlatko Klasić, Ivan Bebić, Miroslav Martinovski, Miro Petrin, Davor Milaković, Slavko Jager, Željko Grgić, Željko Barić i Milan Špoljarević.

Postrojba HOS-a nosila je naziv “1. Satnija Ante Paradžik“, tijekom ratnih mjeseci, od listopada do kraja 1991. godine, a njezini pripadnici – dragovoljci odani Hrvatskoj – bili su na bojišnici oko Novske i Jasenovca gdje je bilo najteže.spomenik-jasenovac_page_1

udhos-zagreb.hr

Slavko Jager je bio Slovenac iz Maribora koji se pridružio HOS-ovcima u borbi protiv velikosrpske agresije sa samo 25 godina. Rođen je 17.11.1966., živio u Sloveniji, neoženjen. Poginuo je 29. studenog 1991. Bio je teško ranjen, pao u okruženje i ruke četnicima. Četnici su mu iskopali oči odvijačem i polomili mu svaku kost te ispalili u njega čak 76 metaka!

Pri pokušaju njegovog spašavanja poginuli su Davor Milaković i Miro Petrin, mladići od 25 i 20 godina.

Davor Milaković rođen je 21.2.1966. u Zagrebu. Živio je u Zagrebu, neoženjen. Poginuo je 29.11.1991. na precrpnoj stanici u mjestu Drenov Bok kod Jasenovca. Posljednje počivalište je na groblju Mirogoj.

Miro Petrin rođen je 8.7.1971. u Zagrebu. Živio je u Zagrebu, neoženjen. Poginuo je 29.11.1991. na precrpnoj stanici kod Jasenovca – Novska. Posljednje počivalište je na groblju Mirogoj.

Miroslav Martinovski rođen je 8.5.1961. u Vinkovcima. Živio je u Zagrebu, oženjen, i bio je otac troje djece. Zapovjednik postrojbe HOS-a, bio je pripadnik 125. BR HV. Preminuo je 9.11.1991. u bolnici u Zagrebu. Posljednje počivalište je na groblju Mirogoj.

Mario Huis bio je prvi Zagrepčanin iz satnije HOS-a “Ante Paradžik” koji je poginuo. Rođen je 4.2.1962. u Valpovu. Živio je u Zagrebu, neoženjen. Poginuo 5.10.1991. u selu Košutarica, kod Jasenovca.

Milan Špoljarević ubijen je u zadnjim satima “Oluje”.

Jedan od poginulih bio je rođen kao Srbin, pravoslavac, a poginuo je kao HOS-ovac – Dino Simić. Rođen je 28.7.1966. u Belišću. Živio je u Zagrebu, neoženjen. Poginuo je 14.10.1991. između sela Bročice i Jasenovca. Pokopan je u Zagrebu.

Zlatko Klasić rođen je 15.6.1952. u Zagrebu. Živio je u Zagrebu, neoženjen. Poginuo je 5.10.1991. u selu Košutarica kod Jasenovca.

Ivan Bebić rođen je 31. svibnja 1967 g. u Lipovicama. Poginuo (ubijen) je 4. studenog 1991. u Mikulicima (Zagreb)

Željko Grgić rođen je 1966. g. Poginuo je 11. prosinca 1991. g. kod Jasenovca.

Izvor: narod.hr

2 comments

  1. Josipa Pogačić Reply

    Bilo bi krajnje vrijeme da se ne samo dostojno obilježe sva mjesta stradanja komunističkog režima, već da i Zagreb dobije Trg žrtava komunizma. Napadi na pozdrav “Za dom spremni” su bezočni i ponovno nas podsjećaju na to da su jedni bili žrtve, a drugi s pravom poubijani, živi zazidani i – PREŠUĆIVANI desetljećima. Zaključak Odbora je jednostavno blesav kao što su i njegovi članovi.

  2. Petar Lucic Reply

    Gospodja je potpuno u pravu. Tu se nema sta raspravljati sa takvima koji osudjuju o necemu sto je apsolutno NASA stvar. Cestitam gospodjo Josipa.

Komentiraj