PAPA: Tko želi slijediti Isusa mora hodati
Papa tijekom mise 13. siječnja 2017. god.
Kako bi se slijedilo Isusa treba hodati, a ne biti nepomičan sa „sjedećom dušom“ – ustvrdio je Sveti Otac na jutrošnjoj misi u kapeli doma Sveta Marta. Komentirajući današnje evanđelje rekao je da nas prava vjera izlaže opasnostima ali i da ulijeva istinsku nadu.
Ljudi slijede Isusa, iz interesa ili zbog utjehe. Iako nakana nije „sasvim“ savršena, važno je slijediti Isusa, ići za njim. Isusov je autoritet privukao ljude, ono što je on govorio i to kako je govorio; bio je razumljiv; liječio je pa su mnogi išli za njim da ih izliječi. Isus je koji put korio narod koji ga je slijedio radi koristi a ne radi Božje riječi – primijetio je Papa.
Nisu kršćani oni koji gledaju s balkona i osuđuju druge
Narod ga je katkada htio proglasiti kraljem, jer je mislio: „Ovo je savršen političar“. Narod je griješio, a Isus je otišao, sakrivao se. Ipak je Gospodin dopuštao da ga svi slijede, jer je znao da su svi grješnici. Oni koji su ga slijedili nisu bili najveći problem, već oni nepomični – ustvrdio je Papa dodajući:
„Nepomični“, to su oni koji su bili na rubu hoda, koji su samo gledali. Sjedili su, samo su sjedili. Tamo su sjedili neki pismoznanci, ti nisu slijedili, oni su s balkona gledali. Na balkonu su provodili život. Nikada nisu riskirali. Samo su sudili. Bili su čisti, ni u što se nisu miješali. Njihovi su pravorijeci bili jaki, zar ne? U svom su srcu bili neznalice! Bili su praznovjerni – kazao je papa Franjo.
Osim tih koji žive na balkonu, ima i drugih koji se u životu ne miču, rekao je Papa, misleći na uzetoga koji je 38 godina proveo kraj kupališta: nepomičan, ogorčena života, bez nade, probavljao je svoj jad: i on je bio nepomičan, nije slijedio Isusa, bio je beznadan – ustvrdio je Papa.
Za istinski susret s Isusom treba riskirati
Oni koji su slijedili Isusa, izlagali su se opasnosti samo da ga sretnu, da nađu ono što su željeli. Evanđelje veli kako su ljudi otvorili rupu na krovu, a vlasnik kuće ih je mogao tužiti, tražiti da plate štetu. Riskirali su dakle jer su htjeli doći do Isusa. I ona žena, koja je bolovala 18 godina, riskirala je kad je kriomice htjela dotaknuti rub njegova ogrtača: riskirala je da se osramoti, ali je željela ozdraviti, sresti se s Isusom. Sjetite se Kananejke; žene više riskiraju, istina je; bolje su, to trebamo priznati – kazao je.
Nije lako slijediti Isusa, ali je lijepo. Uvijek se riskira, često se ispadne smiješni, ali se nalazi ono što zaista vrijedi: „oprošteni su ti grijesi“. Jer iza milosti koju tražimo, zdravlje ili rješenje nekog problema, uvijek je želja da nam se oprosti, da se duša izliječi. Svi znamo da smo grješnici. Stoga slijedimo Isusa, izlažemo se opasnosti da se s njim sretnemo – primijetio je papa Franjo.
Treba izbjegavati „sjedeću dušu“, zatvorenu i beznadnu
Pitajmo se, potaknuo je Papa. Riskiram li ili uvijek slijedim Isusa kako nalažu pravila osiguravajuće kuće, bojeći se da nešto ne pogriješim? Tako se ne slijedi Isus. Tako se postaje nepomičan kao što su bili nepomični oni koji su sudili. Slijediti Isusa, jer nam je nešto potrebno, ili slijediti Isusa riskirajući, a to znači slijediti Isusa s vjerom: to je vjera? Povjeriti se Isusu, vjerovati u Njega, ljudi su s takvom vjerom otvorili rupu na krovu kako bi bolesnika spustili pred Isusa, da ga on ozdravi. Ufam li se u Isusa, povjeravam li mu svoj život? Slijedim li ga premda koji put ispadam smiješan? Ili sjedim gledajući što drugi rade, sjedim promatrajući život i sjedim sa ‘sjedećom’ dušom, recimo, s dušom zatvorenom zbog gorčine, zbog pomanjkanja nade? Svatko od nas danas si može postavljati te upite – zaključio je Papa.
Radio Vatikan
