MARKO BOŠTJAN TURK: Alojzije Stepinac – suštinski neprijatelj nacista

U povodu 57. obljetnice smrti Alojzija Stepinca, u Osijeku je nedavno otkriven njegov spomenik. Budući da se Beograd priprema za izbore, srpska politika – zajedno sa SPC-om – tom je prigodom izazvala žustru polemiku. Pritom, pomoću svojih veza u Vatikanu, pokušava učiniti sve da Stepinčevo ime nikada ne postane ime sveca. Očekuje se da će beogradska politička vrhuška pokušati povezati Stepinca s nacistima i državom koju su osnovali na teritoriju RH (osim Istre i Dalmacije), te BiH, od 1941. do 1945. godine.

Iako se ocrnjivanje Stepinčeva imena događa u trenutku kada služi promociji Aleksandra Vučića i Tomislava Nikolića (vjerojatno prvoga) na predsjedničkim izborima u travnju ove godine, ono nije ni prvo ni posljednje. To proizlazi iz ideološki prisvojenog pogleda na ulogu Katoličke crkve za vrijeme rata, kakvim ga je uvijek održavao titoistički režim, a danas njegovi nasljednici u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbiji. Jer, Tomislav Nikolić je bio aktivni član SKJ, Aleksandar Vučić njezine mladeži, a Slobodan Milošević, najveći srpski „vođ“ 20. stoljeća – glavni tajnik CK SKS.

Ali ništa ne može biti dalje od istine, nego konstrukcija stranačke „histografije“. Dokument koji sam osobno predstavio javnosti u listopadu 1998. godine, kada je Ivan Pavao II. u Mariji Bistrici proglasio Stepinca blaženim, govori istinu o tome kako su nacisti gledali na Katoličku crkvu u Hrvatskoj i Sloveniji, a posebno koliko je ozbiljan otpor bio protiv Alojzija Stepinca. To je i logično: Stepinac je bio sve ono što nacisti (ili drugi pripadnici totalitarnog sustava, čak i komunističkog) nisu bili.

Dokument je datiran 27. ožujka 1941., te je bio strogo povjerljiv. Izdao ga je Reichssicherheitshauptamt (Vrhovni ured službe za nacionalnu sigurnost – organizacija koja je imala istu ulogu kao Udba ili KOS u SFRJ), a namijenjen je bio zapovjednicima u napadu na Jugoslaviju (travanj 1941.). Dokument definira jugoslavensku geografiju, ključne strateške točke, pruža informacije o vojsci i drugo. Na kraju, kao suštinske neprijatelje navodi katoličke biskupe Alojzija Stepinca i Gregorija Rožmana.

U očima njemačkih napadača, oni su bili odgovorni za protivljenje nacizmu, koje je počivalo na simpatiziranju Židova, što je osobito vrijedilo za nadbiskupa Stepinca. Tako dokument optužuje Stepinca da je kao bivši solunski borac, zajedno sa židovskim skupinama, formirao jedinstveni front protunacističkog raspoloženja. Konkretno, nacisti su to vidjeli u časopisu „Dunav“ (Die Donau) kojeg su izdali njihovi neprijatelji iz crkvenih krugova.

U tom kontekstu ne iznenađuje kako SS-ovski dokument detaljno navodi činjenice da su sva središta židovskih organizacija bila smještena u Zagrebu. Nadbiskupa Stepinca se optužuje za izravne veze s engleskim i francuskim obavještajnim službama, čak i više, SS napominje da su i te službe obavljale svoje poslove u Nadbiskupskom ordinarijatu u Zagrebu.

Katolička crkva (Alojzije Stepinac) je najvažniji protivnik nacista jer predstavlja vezivni element narodnog tijela Hrvatske (i Slovenije), uporište njihove aktualne i povijesne egzistencije. Dakle, uz Stepinčevo se ime (i ime sarajevskog biskupa Šarića) bilježe ključne fraze: „Stepinac pripada u najvatrenije aktiviste hrvatstva i hrvatskih ideja“.

Ovaj dokument također poništava tezu o protunarodnom djelovanju Katoličke crkve, o njenom protužidovskom karakteru i ljubavi prema Njemačkoj. Jasno indicira koga su imali nacisti za najgoreg neprijatelja. O komunistima su govori pomirljivi: tada (proljeće 1941.) je vladao pakt Hitler – Staljin.

Kada je Drugi svjetski rat završio, Alojzije Stepinac je opet stavljen na crnu listu. Ovaj su put to učinili komunisti iz istih razloga kao i nacisti – predstavljao je najveći moralni autoritet u Hrvatskoj. Titoizam ga je zatvorio, mučio i skratio mu život.

Alojzije Stepinac je bio uznemirujući element svakog totalitarnog sustava, koji se u Hrvatskoj smjestio u 20. stoljeće. Da je bio živ kada je na vlast došao Slobodan Milošević, srpski bi se vođa sigurno zgražao nad njim, isto kao i nacisti i komunisti. A razlog tomu je što su nacizam i komunizam samo različita lica istog fenomena. Alojzije Stepinac je bio sve što totalitarizam nije…

Zato i zaslužuje još više spomenika, bez obzira na to koliko će izbora u Srbiji još trebati, prije nego li će i tamošnje rukovodstvo i birači, biti u stanju razumjeti ovu istinu.

Dr. Boštjan M. TURK,

profesor na Sveučilištu

u Ljubljani, član Hazuda

Autor: Dr. Boštjan M. TURK/dnevno.hr

Odgovori

Skip to content