Uspješna poslovna priča iz Dalmacije: Arapi stižu u Zagvozd!

Foto Božidar Vukičević / HANZA MEDIA

Tvornica kanalizacijskih cijevi i alata “Krah” ne samo da nije krahirala, nego se i širi. Novost je da više nisu u Vrgorcu, nego četrdesetak kilometara zapadnije – u Zagvozdu, u novim halama, koje se, zajedno s upravnom zgradom, prostiru na 25 tisuća metara četvornih. Ono što vlasniku Ivici Vukoviću nije polazilo za rukom u Vrgorcu – osigurati svu potrebnu infrastrukturu da bi se posao normalno odvijao – riješio je u Zabiokovlju, sav sretan zbog pozicije koja je bogomdana. Još mu valja preseliti pogon za izradu alata iz Rašćana, pa će na feštu pozvati poslovne partnere iz cijelog svijeta i proslaviti s njima to što je “Krah”, nakon godina podstanarstva, konačno svoj na svome.

Svi putujemo

– Živim u Makarskoj, pa mi je do Zagvozda čas posla. Osam smo kilometara od mora, sat vremena od aerodroma, blizu je Bosna; kažem vam, sve nam je naruku s obzirom da su naše tržište najčešće zemlje Balkanskog poluotoka, gdje posla, što se kanalizacijske mreže tiče, ima ko u priči. Susjedna je Bosna po tom pitanju tek na 25 posto pokrivenosti, Srbija na 40 posto, a najviše posla trenutno imamo u Bugarskoj – govori Vuković dok obilazimo velebne pogone u kojima se već proizvodi naveliko.

– Za početak će tu biti četrdeset radnika, a u konačnici sedamdeset, i sve su to moji stari kolege iz Vrgorca. Osigurali smo im prijevoz, pa sve najnormalnije funkcionira i u Zagvozdu, a ljudi su, kako i vidite, nastavili sa svojim poslovima kao da se nismo ni selili. Da vam pravo kažem, vjerojatno se mi ne bismo ni selili da je tamo tada bila ova današnja lokalna vlast. Više su ta dica (Nezavisna lista mladih u Vrgorcu, op.a.) napravila u jednom mandatu za svoje misto nego oni drugi svih onih godina prije njih – veli naš sugovornik, i pokazuje nam veliki i skupi stroj iz Njemačke na kojem će se raditi cijevi promjera do 4,3 metra.

– U Saudijskoj Arabiji imaju isti, a mi ćemo ih obučiti kako se na njemu radi.

Primamljiva ponuda

– Znači, Arapi stižu u Zagvozd?

– Je, mi smo u ovom trenutku jedini od kojih mogu naučiti kako se njime upravlja. U “Krahu” je koncentrirano znanje i iskustvo kojim se možemo nositi sa svom konkurencijom iz branše, sa svima iz cijeloga svijeta, dapače, dosegli smo tu razinu da smo i patentirali neka nova tehnička rješenja u izradi cijevi i alata – ponosan je Vuković, koji je vlasnikom tvornice postao na zanimljiv način.

Njezin osnivač je Nijemac Karl-Heinz Krah. Kad je odlučio pokrenuti posao i u Hrvatskoj, za menadžera je angažirao inženjera strojarstva Ivicu Vukovića koji je još kao mladić radio u Njemačkoj, pa poslije u nekadašnjem makarskom “Metalplastu”, tako da je herr Krah zaključio da boljeg direktora nije mogao naći. U međuvremenu, povjerenje između vlasnika i direktora toliko je naraslo da je Nijemac Hrvata nagrađivao vlasničkim udjelima, a kad je Vuković dobio pedeset posto dionica hrvatskog dijela tvrtke, pala je i primamljiva poslovna ponuda.

– Gazda je rekao da se on sprema za mirovinu i da bi mi prodao tvornicu. Dogovorili smo se da mu isplatim novac u roku od tri godine, no ja sam već za dvije riješio dug i postao vlasnik “Kraha” sto posto. Tako vam je to u mene, poslujem domaćinski. I ovo sam u Zagvozdu bez kredita podigao – reći će Vuković.

Dobre plaće

U međuvremenu, i njega su stigle godine.

– Pa sad moj sin polako preuzima “Krah” – hvali Ivica svoga Antu, koji je, kao i otac mu, inženjer strojarstva, i svom forcom je prionuo poslu. A kako i neće kad ga ima kao u priči, narudžbe stižu sa svih strana.

– Možemo se pohvaliti i sa šesnaest kilometara cijevi koje smo položili na novom aerodromu u Zagrebu, gdje smo radili za Francuze. Zapravo, najteže dobivamo posao kod kuće, a za to nema nikakvog razloga jer imamo partnere od Novog Zelanda i Kine do Europe. Prije će biti da ne želimo sudjelovati u igrama i igricama – veli Vuković, i ističe najveći problem domaćih proizvođača.

– Uvoz! Pazite, da je samo dio poslova od onoga što država ugovara ili naručuje vani prepustiti domaćim firmama, jamčim vam da bismo mi riješili problem nezaposlenosti – kaže Vuković i dodaje da nije problem dokazati se na tržištu ako se radi po pravilima struke, poštuje radnike i sindikate, s kojima su u “Krahu” sklopili kolektivni ugovor na obostrano zadovoljstvo. Prosječna neto plaća je nešto niža od šest tisuća kuna.

– Poslovni partneri moraju biti zadovoljni, a radnici stimulirani ako su prebacili normu i tu stimulaciju istinski zaslužili. Uravnilovka nikome ne donosi ništa dobro, ni vlasniku, ni djelatnicima, jer onda se vrijednom radniku trud ne isplati, a onome koji ne radi kako treba – povod je da nastavi dalje s tom praksom. Zato je jedino rješenje da je svatko odgovoran za svoj dio posla, i da ga se za propuste sankcionira, a za uspjehe pravedno nagrađuje.

Vuković: Ne skidajte gaće pred strancima

Vuković je principijelan čovjek. Veli, u politiku se ne petlja, zanima ga samo pravi, punokrvni biznis, ali i ne dopušta nikome da ga prevede žednog preko vode; uvijek dobro pazi kome će isporučiti robu da se ne bi zafrkavao s neplatišama.

– Sklopio sam svojedobno posao s njemačkim partnerom koji je inzistirao da nadležni sud u slučaju spora bude u Njemačkoj, iako nije bilo razloga da to ne bude naš sud. Kad sam se pozvao na to da je Hrvatska punopravna članica Europske unije i da je red da se to i ispoštuje, ponudio mi je opciju da se, dođe li do spora, sudimo u Švicarskoj, na neutralnom terenu, no i to sam kategorički odbio. Na koncu je nevoljko pristao na nadležnost hrvatskog suda, a ja sam dokazao da ne moramo uvijek i u svakoj prilici skidati gaće pred strancima, jer ako sam do sebe ne držiš, ni drugi te neće respektirati.

Izvor: slobodnadalmacija.hr

Odgovori

Skip to content