TwitterFacebookPinterestGoogle+

Tihomir Dujmović na splitskoj promociji svoje knjige: ‘Komunisti su ubili više hrvatskih novinara nego ijedan drugi režim u povijesti!’

Preko 400 ih je progonjeno ili pogubljeno od strane jugoslavenske vlasti

Svečana promocija nove knjige Tihomira Dujmovića ‘Hrvatske novinarske tragedije 1945. – 1995.’ upriličena je u petak navečer u prostoru splitskog dominikanskog samostana. U krcatu dvoranu natiskalo se preko 150 ljudi zainteresiranih za sedmi književni uradak ovog novinara i kolumnista, ali i tv voditelja kojeg u posljednje vrijeme gledamo u HTV-ovom talk showu ‘Iza zavjese’.

Na 271 stranice evidentirao je i sažeo pojedinačne nesretne sudbine hrvatskih novinara u periodu kojeg sugerira naslov knjige. Radi se, naravno, o političkim progonima i pogubljenjima, najčešće mladih intelektualaca čije novinarsko djelovanje u datom trenutku nije bilo po volji vladajućem komunističkom režimu.

- Ova je knjiga bila nužna za napisati. Nema puno mene samoga u njoj već su to podaci i činjenice koji nisu poznati, a važni su da bismo mogli razumjeti današnje hrvatsko novinarstvo, samim time i društvo. Svojevrsna je tragedija da o tome šira javnost ne zna baš ništa – istaknuo je Dujmović na promociji.

Najgore je bilo 1945.

Autor tako navodi kako je od 330 novinara u NDH, njih 40 ubijeno – 38 od komunističkih vlasti, a dvojica od ustaških. Stotinu ih je dobilo doživotnu zabranu pisanja, 131 novinar pobjegao je u inozemstvo, 45 ih je promijenilo profesiju, a te 1945. godine samo 27 ih je dobilo licenciju za rad.

Za ‘sedmu silu’ pogubno je bilo i razdoblje nakon pada Hrvatskog proljeća kada je 50 novinara završilo na suđenjima, stotine urednika izmješteno sa svojih pozicija, a na crnim se listama našlo 170 publicističkih imena. Katastrofalno zvuči i najrecentniji podatak iz Dujmovićeve knjige – već do sredine studenog 1991. u Domovinskom je ratu ubijeno 18 novinara, tri puta više nego u sedam godina rata u Vijetnamu, dok ih je ukupno ranjeno 23.

- Niti u Silama osovine, u Njemačkoj, Italiji i Japanu, u vrijeme Drugog svjetskog rata nije pogubljeno toliko novinara. Takvo što nije zabilježeno u cjelokupnoj svjetskoj povijesti. Sedamdesetih pak nisu bili likvidirani, jer je vrijeme učinilo svoje, ali tada su bili zatvarani i proganjani zbog odvajanja Hrvatske od Srbije u svojim tekstovima, zbog spominjanja hrvatskog jezika i pisanja o odljevu novca u Beograd – rekao je Dujmović.

Ukupno, broj novinara koja je na neki način stradao od bivšeg režima penje se preko 400. Dujmović to smatra gubitkom nenadoknadivim još stotinu godina i upravo u tome vidi objašnjenje današnjih, kaže, većinski lijevo i liberalno orijentiranih medija na domaćoj sceni. Smatra to, među ostalim, izravnom posljedicom ustoličavanja danas poznatih medijskih imena – Ninoslava Pavića i Jelene Lovrić – u ‘pročišćene’ uredničke fotelje sedamdesetih godina. Oni su, ističe, tako filtrirani, profesionalno stasali upravo početkom 90-ih godina i odredili medijski diskurs kakvog danas znamo.

Hebrang: Svjedočimo agresiji na predsjednicu

Njegove riječi prisnažio je i Andrija Hebrang koji je imao ulogu predstavljača knjige, ali je i kao svjedok vremena o kojima piše Dujmović iznio svoje viđenje povijesti te aktualnih zbivanja.

- Napoleon, Hitler, Staljin, Churchill…, svi oni znali su snagu medija i pridobili su ih na svoju stranu, no jedino je Tito ubijao novinare. Oni su morali umrijeti da bi Jugoslavija mogla živjeti. Sada stoga svjedočimo lijevom liberalnom pokretu, kako kod nas, tako i u cijeloj zapadnoj civilizaciji – kazao je Hebrang te dodao kako je u tijeku i ‘agresija na predsjednicu Hrvatske’.

- Niti jednu lijepu vijest o Kolindi Grabar-Kitarović danas ne možemo pročitati. Domaći mediji imaju za cilj uništiti obitelj, vjeru i nacionalni identitet. No, znajte da je njihovo vlasništvo koncentrirano u rukama nekolicine i da u Hrvatskoj sve diktiraju samo dvije medijske kuće, EPH i Styrija. I zato, kad čitate vijesti, razmislite o tome tko vam ih servira – poentirao je Hebrang te istaknuo kako su, s druge strane, Dujmovićeve posljednje knjige trilogija o istini hrvatske prošlosti i sadašnjosti koju je jako važno čuti.

U istom kontekstu prozvao je i posljednje ravnatelje HRT-a, Mirka Galića, Vanju Sutlića i Gorana Radmana, a iako Dujmović danas tamo ima emisiju u prime timeu, Hebrang ima zamjerku:

- Gledamo ga i na HRT-u, ali u kojem terminu? Srijedom u 21 sat na HTV 1, u isto vrijeme kada je na HTV 2 Barcelona i eurokupovi. Tako mu je dano da ga nitko ne gleda – rekao je Hebrang.

2017-03-25-10-59-4577-

Tema Dujmovićeve knjige privukla je poznata splitska politička lica. Tako je župan Zlatko Ževrnja održao pozdravni govor, a u prvim redovima promociju su pratili kandidati za gradonačelnika, HDZ-ov Andro Krstulović Opara, Mostov Robert Pauletić, ravnatelj KBC-a Ivo Jurić, saborski zastupnik Petar Škorić… Dodajmo kako je Hebrang u svojim uvodnim riječima, ne adresirajući precizno nijednoga od dvojice spomenutih, kazao kako pozdravlja i budućeg splitskog gradonačelnika…

Mediji se bave Severinom, umjesto s heroinom Julienne Bušić

Dujmović, dodajmo, u knjizi spominje i svog prijatelja Zvonka Bušića, koji je zbog otmice američkog putničkog zrakoplova 1976. te pogibije policajca prilikom deaktivacije bombe koju je postavio u njujorškoj podzemnoj željeznici bio osuđen na doživotni zatvor. Pomilovan je 2008., a život si je oduzeo pet godina kasnije.

Dujmović to samoubojstvo opisuje kao ‘njegov oproštajni govor’ i ‘izraz razočaranja medijima koji nikad nisu stali uz njega’ te se zgraža što današnji mediji iskazuju veći interes za Severinin ‘video uradak’ i ispovijesti Nives Celzijus, a ne za život heroine kao što je Julienne Bušić.

Promociju knjige, spomenimo, organizirali su Hrvatska udruga Benedikt i Hrvatski časnički zbor grada Splita.

Antonela Vukorepa/Dalmatinskiportal.hr

 

 

Komentiraj