DR. TIHOMIR JANJIČEK: Ulazak ‘mesije’ u Agrokor i znakovito cerekanje ministrice Dalić

HSP-ov financijski stručnjak dr. Tihomir Janjiček osvrnuo se na stanje u Agrokoru, na dolazak Antonija Alvareza III. i na znakovito cerekanje ministrice Dalić

Njegovo priopćenje prenosimo u cijelosti:

Nakon obznane o financijskoj propasti „Agrokora“, konačno je pred Cvjetnicu ušao „mesija“ Alvarez u posrnuli „Agrokor“. Pregovaranja, dogovaranja i nagovaranja, jednostavno nisu urodila plodom! Tako je ruska „Sberbanka“, kao najveći vjerovnik „Agrokora“, praktično preuzeo „Agrokor“ šaljući svog „mesiju“ u tvrtku. Unatoč svim mogućnim „prisegama“ iz „Sberbanke“ kako baš to nikako ne žele, ipak „Sberbanka“ je poslala Alvareza „srediti“ stanje sa „Agrokorom“!

Na društvenim medijima već se tjednima iskaljiva sva mogućna mržnja i gađenje prema Ivici Todoriću. Nikako ga „ne treba spašavati“! Iza takvih stajališta stoji tek prizmena ljubomora i pakost, jer je Todorić imao „pregršt kuća i skupih automobila“! Što više za javnost on je tek „banditska tajkunčina“ koji je zavrijedio propasti skupa s njegovom tvrtkom“!

Interesantno je da hrvatska javnost nije postavila slična pitanja i za Alvareza koji je preuzeo ulogu Todorića u „Agrokoru“! Što to Alvarez ima od imovine, ima li on pregršt kuća, zrakoplove, jahte, skupocijene automobile, što on ima od svega toga!? Naravno, pa ima sve to isto što i Todorić, ali se o tomu ne raspravlja u javnosti! O imovinskom stanju Alvareza se ne govori! Zato, jer je on „spasitelj“ propalog „Agrokora“! Naravno, „Spasitelj“ ne može nikako biti bogatun koja se obogatio na na tuđoj propasti! Dapače, Alvarez je „predivni glazbenik“, on pjeva i svira, a onda tek usput svrati u po neku tvrtku kako bi je sredio! To je slika Alvareza za hrvatsku javnost, a on je doista došao biti „kasapin“, koji će jednostavno „odrezati“ trule dijelove „Agrokora“! Za taj posao biti će masno plaćen iz sve one mase novca koju bude na taj način izvukao iz „Agrokora“!

Dakle, neminovno se postavljaju dva pitanja, je li doista „Agrokor“ mogao biti „spašen“ i kome bi to bilo u interesu?

Hrvatski mediji na žalost iskazivali su vrlo malo stručne vizije po pitanju financijskog problema „Agrokora“, unatoč brojnim „otvorenim“ diskusijama i vajnim stručnjacima pozvanim u tv studija! Ipak NITKO, ali baš NITKO nikad nije rekao što je trebalo biti učinjeno i samim time dan i odgovor na pitanje u čijem interesu.

SVE hrvatske vlade do sada funkcioniraju na „gurku“ što bi se reklo u žargonu! Dakle, kad ih EU nešto natjera, onda to parcijalno premijeri ispune i sve drugo nastavi ići po starom. Taman toliko koliko ih pogura Brisel, toliko se stvari promjene u Hrvatskoj i za toliko „bolje“ funkcioniraju hrvatske vlade. Narodski rečeno, „od sutriša do sutriša“! Taj pristup preuzela i je ova vlada Andreja Plenkovića. Svi hrvatski gledatelji mogli su vidjeti prije neki dan CEREKANJE ministrice Dalić na tiskovnoj konferenciji vezanoj za donošenja zakona koji bi „riješio“ pitanje financijskog problema „Agrokora“! To jasno govori o Dalićkinoj ozbiljnosti i stručnosti, ali još i više samog premijera Plenkovića i cijele vlade u riješavanju EGZISTENCIJALNOG pitanja barem 50,000 hrvatskh obitelji!

„Agrokor“ je tvrtka koja je na svom početku poslovanja jako brzo napredovala i stekla praktično monopolnu poziciju na tržištu u Hrvatskoj. „Konzum“ je bilo prepoznatljivo ime svugdje i jedini maloprodajni lanac prodvaona. No, kroz vrijeme, dolazile su i druge tvrtke, kao Billa, Plodine, Kaufland, Lidl, Getro, Metro, Tomy i da ne nabrajam. Dakle, malo po malo sve te tvrtke bi ugrabile po jedan komadić tržišta iz ruku Agrokora. Udio Agrokora na hrvatskom tržištu se topio. Kako bi zadržao isti obujam poslovanja i kako bi i dalje uživao najpovoljniju položaj kod dobavljača, „Agrokor“ je neke LOŠE dobavljače otkupljivao.

Najpovoljniji položaj kod dobavljača znači imati najniže nabavne cijene robe, pa se otkupom loših dobavljača pokušalo ih ozdraviti i postići stabilno snabdjevanje robom. Istodobno je „Agrokor“ i širio svoje poslovanje u susjedne države, BiH i Srbiju najviše. Međutim, ipak je „Agrokoru“ padala prodaja i zalihe robe su se uvećavale, ali bez šanse za uspiješnu prodaju. To su bili ti „skrivne gubitci“ kod „Agrokora“, a koji su se teško isčitavali u završnoj bilanci tvrtke!

Kako je „Agrokor“ dugovao ne samo dobavljačima za isporučenu, ali ne prodanu robu, isto je tako dugovao i porezne obveze državi. Pošto „Agrokor“ nije imao novca za plaiti sve te silne obveze, uzimali su se poslovni krediti. Sa druge strane, država bi iskorištavala „Agrokor“ i pritiskala bi tu tvtku na preuzimanje propalih tvrtki kao „Belje“! Bilo kako bilo, smanjen obujam poslovanja „Agrokora“ na nacionalnom tržištu uvijetovao je širenje poslovanja po susjednim državama. No, to širenja nisu bila u mogućnosti nadomjestiti pad obujma poslovanja „Agrokora“ na hrvatskom tržištu. Širenje poslovanja u susjednim država također je NAJVEĆIM dijelom financirano opet sa PRESKUPIM kreditima. Tako se jednostavno došlo do „zida“!

Troškovi zaliha robe su rasli, što je opet plaćano preskupim kreditima. Ti isti preskupi krediti, pa mjenice, korišteni su obilato i u prezumanju nekih drugih tvrtki, poput „Ledo“, „Jamnica“, „Tisak“ i druge tvrtke. U niti jednoj od tih tvrtki nikad nije učinjeno ozbiljno restrukturiranje, jer „ZOR“ u suštini to NE dopušta! Zakonski otpuštanja sa posla zbog slabijeg poslovanja tvrtke u Hrvatskoj je praktično nemogućno, osim u slučaju bankrota! Naravno, tu si i sindikati koji odmah negoduju i na samu spomen smanjena broja zaposlenih. Tako se sve često svodi na to NE može se smanjiti broj zaposleni zbog manjeg obujma poslovanja tvrtke, nego mora propasti cijela tvrtka! „Agrokor“ je zbog ogromnih kreditnih obveza dosegnuo razinu gdje dionički kapital tvrtke iznosi svega 14% ukupnog kapitala u poslovanju!!! PREMALO! Tako niski ulog temeljnog kapitala jednostavno ne može preživjeti niti jedna tvrtka bilo gdje u svijetu. Krediti takvim tvrtkama jednostavno NE mogu pomoći, jer kredit trebate započet vraćati kroz mjesec ili dva, ali se unutar tvrtke ništa ne može promjeniti u tako kratkom periodu.

„Agrokor“ je trebalo DOKAPITALIZIRATI, dakle učiniti taj „bailout“, kakav su činile manje više SVE velike tvrtke diljem svijeta! Dokapitalizaciju je mogla učiniti jedino i samo Država Hrvatska, odnosno vlada premijera Plenkovića! Za iznos dodatne naklade dionica „Agrokora“, hrvatska država bi se zadužila kod HNB-a i tada bi Plenković postavio svog „Alvareza“ u „Agrokor“ sve do financijskog ozdravljenja.

Takav utjecaj države u gospodrastvu se zove državna intervencija sukladno ekonomskoj znanosti. Slične intervencije čine sve države EU u specijalnim kriznim ekonomskim trenutcima, a kakav je „Agrokor“ za Hrvatsku. Probala je američka veleposlanica natuknuti hrvatskoj vladi tako nešto, ali to je bio uzaludni trud. Hrvatska vlada ostavila je na cjedilu hrvatske zaposlenike u „Agrokoru“, ostavila je na cjedilu i sve dobavljače „Agrokora“ i njihove zaposlenike! Dakle, državna intervencija dokapitalizacije „Agrokora“ bila bi u općem NACIONALNO-SOCIJALNOM interesu Hrvatske u očuvanju zaposlenosti, životnog standarda Hrvata i u konačnici NE iseljavanju iz Hrvatske.

„Mesija“ Alvarez će učiniti one, tako često spominjane „bolne rezove“, koji su tako često besmisleno prizivani od hrvatskih novinara. Sve one „Agrokorove“ tvrtke sa blokiranim žiro-računima, a do sada ih je poznato 7, jednostavno bit će i likvidirane od Alvareza. Ne treba biti iznenađen ako se pojavi još koja na listi za likvidaciju. Porast nezaposlenosti biti će temeljna odrednica djelovanja Alvareza, jer on NE spašava „Agrokor“, pa samim time zaposlenost, hrvatski kapital, već on spašava novac SVOJIH GAZDA iz „Sberbanke“! Oni su ga poslali da upravo to i učini radi povrata njihovog uloženog kreditnog novca u „Agrokor“!

Tko će biti kriv za posljedice vođenja poslovanja Alvareza u „Agrokoru? Jednostavno Andrej Plenković, ministrica Dalić i ministar Marić NAJVIŠE! Oni su radi ulizivanja Briselu u svrhu „uravnoteženja“ državnog proračuna, odbacili svaku mogućnost uključivanja Države Hrvatske kroz mjere ekonomske intervencije! Uravnotežnje državnog proračuna može poboljšati kreditni rejting Hrvatske, ali od toga neće biti praktično NIKAKVE koristi za hrvatsko gospodarstvo i Hrvatsku, jer će biti još više nezaposlenih i siromašnih! Odlazit će Hrvati na koncu i možda i u Zambiju, jer će i tamo biti bolje nego u Hrvatskoj!

Reče mi jedan stranac ovdje prije neki dan i ostavio me bez odgovara na njegove riječi: „Vama Hrvatima Bog je dao prelijepu i bogatu zemlju, ali nije dao i pamet vašoj vladi“!

Dr. Tihomir Janjiček

Odgovori

Skip to content