TwitterFacebookPinterestGoogle+

U pozadini New Age-a i globalizacije je okultna organizacija

Stop sekte, mi smo katolici! – Duboko u sjeni New Age-a je jedna organizacija koja je direktno povezana s Ujedinjenim Narodima (U.N.) i bori se da stvori Novi Svjetski Poredak. To nije paranoično miÅ¡ljenje. To nije teorija zavjere.

To je jednostavno samo činjenica. Svojevremeno sam upozorio na Bohemian Grove (Češku pećinu), tajnovito mjesto sastanaka svjetskih vođa koje se nalazi sjeverno od San Francisca, a sada želim upozoriti na ovu grupu na drugoj (američkoj – op. prev.) obali.

Jednom bi zauvijek htio znati o Lucis Trust. Želio bih saznati što oni hoće. Želim znati zašto oni imaju određene odnose s Ujedinjenim Narodima (U.N.). Želim saznati što to oni rade. Ja sam to želio doznati već godinama – i to pred više od desetljeća. Lucis Trust, su prema njihovoj vlastitoj izjavi osnovali Alice i Foster Bailey, koji su svoje vjerovanje preuzeli od poznate okultistice Helene Petrovne Blavatsky, medija, autorice knjige Tajni nauk (The Secret Doctrine), osnivačice Teozofskoga društva, i majke modernoga New Age pokreta. Gospođa Blavatsky je bila u komunikaciji s nevidljivim «učiteljima» čiju je «mudrost» ona zabilježila i među čijim sljedbenicima je i Alice Bailey, rođena u Engleskoj, a 1907. godine se preselila u S.A.D.-e .

«Njezino pisanje je temelj» tako piÅ¡e u enciklopediji, «za mnoge aspekte suvremenoga New Age vjerovanja.» U kratkome razdoblju — do 1922. godine, kada je shvatila da bi njezin ugled mogao biti ugrožen – Lucis Trust je imala svoj izdavački ogranak poznat pod imenom Lucifer Publishing. Sve je to započelo s onim Å¡to je poznato kao «Arcane School» (Å kola tajni – doslovni prijevod, op. prev.), koja naučava o reinkarnaciji, o «kanaliziranju» (channeling), tj, direktnom razgovoru kroz medij čime je ostvarena veza s bićima viÅ¡ih razina postojanja, tj. tajanstvenim ViÅ¡im Učiteljima.

Među knjigama Alice Bailey su Pisma o okultnoj meditaciji (Letters on Occult Meditation), Rasprava o bijeloj magiji (A Treatise on White Magic), Ezoterijska astrologija (Esoteric Astrology) i Naukovanje New Agea (Discipleship in the New Age). Njezina učenja su rezultirala osnivanjem malih ali dobro plasiranih dobrotvornih organizacija – lociranih u srcu nacionalnih financijskih područja – koje su prividno promovirale svjetsko jedinstvo, «dobronamjernost» i političku duhovnost. To je neuobičajena okultna organizacija trećega ranga.

U 1995. godini na listi nevladinih organizacija u U.N.-a nalazila se je kao savjetodavna organizacija u ekonomskom i socijalnom savjetu i «Lucis Trust Association.» Drugim riječima, Lucis Trust je jako dobro pozicionirana institucija koja ima «savjetodavni položaj» u Ujedinjenim Narodima, a taj položaj joj omogućuje djelotvornu povezanost s međunarodnim tijelima, uključujući i mjesto na tjednim zasjedanjima. Najvažnije od svega je njezin utjecaj na velike poslove i nacionalne vođe po cijelome svijetu.

Lucis je financijski ogranak za organizacija koje su potekle iz Bailey-a, uključujući tu i World Goodwill (Svjetsku dobronamjernost), The Arcane School (Školu tajni), i Triangles (Trokuti) – koje su osnovane 1937. godine i to kao mreža duhovnih čelija čiji su članovi molili «Great Invocation» (Veliki zaziv), posebno u noći punoga mjeseca. «Zaziv» je bio upotrebljen na molitvi prigodom otvorenja Svjetskoga skupa o sudbini Zemlje 1992. godine u Brazilu, tj. na do sada najvećem okupljanju svjetskih vođa.

«Mnogi koji su religiozni vjeruju u Učitelja svijeta ili Spasitelja, poznavajući njega pod imenima kao što su Krist, Gospodar Maitreya, imam Mahdi, Bodhisattva i Mesija i te nazive koriste kršćani, hinduisti, muslimani, budisti i Židovi kao inačicu Velikoga zaziva.» tumači se tako hladno na elektroničkim stranicama Lucis Trust-a. Pomoću World Goodwill-a Lucis je inicirala programe za razvoj ujedinjenoga svijeta. Svaki tjedan ta mreža meditira u nastojanju, kako kaže Lucis, da pošalje energiju i «ojača ljudsku svijest i spoznaju.» Goodwill je kamen iskušenja koji će preobraziti svijet,» trubi Lucis – koji je lociran na 24. katu zgrade na broju 120 u Wall Street na Manhattan-u (a ima podružnice u Ženevi i u Londonu). Lucis i teozofija kratko i jasno rečeno su povezani kroz izrazito religioznu organizaciju, Temple of Understanding (Hram Razumijevanja), koja se također nalazi u New Yorku i također ima savjetodavni položaj u U.N. (u Ekonomskom i u Socijalnom savjetu). Javno poslanje Temple-a među ostalima je da promiče suživot među pojedincima i među zajednicama kroz međuvjerski, međureligijski dijalog.

Tako je nedavno, 6. rujna 2006. godine zabilježeno u U.N. zasjedanje na zahtjev Temple-a. Povezanost Lucis s Temple of Understanding je navodno tajna. Temple je kažu osnovala kao «globalnu međuvjersku organizaciju» žena po imenu Juliet Hollister, koja je uživala potporu dr. Alberta Schweitzera (liječnik, protestantski teolog, filozof, glazbenik, Nobelovac za mir – op. prev.) i nekadašnje prve dame S.A.D.-a Eleonor Roosevelt (supruga američkoga predsjednika Franklin Delano Roosevelt – op. prev.) kao neku vrstu «duhovne, vjerske, religiozne U.N.» Svojevremeno je to udruženje vodila katolička redovnica po imenu sestra Joan Kirby, članica sestra Presvetoga Srca. Tamo ranih 1990-tih razgovarao sam sa svećenikom o. Luis Dolan, koji je prihvatio mjesto u upravi Temple-a. Inicijalni sastanak je bio u kapeli U.N. a potom u katedrali Svetoga Ivana Apostola u New Yorku (katedrala Episkopalne crkve – op. prev.), u najvećoj nacionalnoj katedrali.

Ova crkva koja je stradala u ozbiljnome požaru 2001. godine je poznata po prominentnim New Age propovjedima sa njezine propovjedaonice, solsticijskim obredima (s udaranjem u bubnjeve), «svetim slavljima» homoseksualaca, kipom gole žene nazvane «Krista» na križu koji je bio izložen jedne Korizme, po održavanju islamskih liturgijskih službi. Kakva god je povezanost Lucis i Temple mi smo saznali sve što smo trebali znati o teozofiji znajući da je Temple osnovao drugi ugledni snabdjevač Anne Besant u Londonu, stvarivši šest simboličkih prikaza velikih vjera koje je predstavio na muralu sa šest naznačenih zvijezda načinjenih od dva međusobno prožimajuća trokuta koja povezuje zmija. Bailey, takmac Anne Besant, objavila je da ima 200,000 članova svoje teozofijske frakcije, a njezin muž je bio slobodni mason škotskoga obreda po imenu Foster Bailey. Bailey je bio član Pacific Grove (Pacifička pećina) lože –locirane oko 90 milja južno od San Francisca.

Rečeno je da su mnogi ugledni ljudi imali različite veze sa Temple-om, Lucis-om ili jednom od njihovih organizacija, ukljućujući tu i bivÅ¡ega prvoga sekretara Roberta McNamaru, koji je kako je objavljeno (prema novinarki Edith Roosevelt) molio za vrijeme punoga mjeseca uz rijeku Potomac (rijeka na kojoj leži grad Washington – op. prev.). Neki članovi uprave Temple-a su bili i članovi trilateralne komisije Davida Rockefellera (David Rockefeller’s Trilateral Commission). Da ili ne Temple se je sastajao u U.N. kapeli.
Njegova elektronička mrežna stranica je oglasila 7. prosinca 2006. godine «Vjera u akciji, panelno prestavljanje religije u društvenim promjenama.» kao «ponuda za razgovor o mnogim načinima kako vjera i religije mogu pokrenuti vjernike na akciju. Voditelji panel prezentacije će objasniti različite motivacije i mišljenja koja su prisutna u zajednicama i ponajviše u svijetu.

Rat, rasizam, klasne podjele, siromaštvo, seksizam, i zakonitosti ekologije, zaštite okoliša su različiti pojavni oblici koji se mogu koristiti od strane vjerskih zajednica na načine koji su ponekad tradicijski, ponekad radikalni, ponekad umjereni, tj. svakodnevni, a nekada i radikalni. Naši panelisti će raspraviti što je to pravda, pretvorba, društvene promjene u odnosu na njih i njihove tradicije.
To će se održati u Church Center (Crkveni centar- doslovni prijevod, op. prev.), 777 United Nations (Ujedinjeni Narodi) Plaza – 12. kat od 5:30 – 7:30 popodne.» Da li je to predmet tajnosti? Je li to paranoja o «novome svjetskome poretku»? I na koncu možemo reći da se je okultizam uvukao i na najviÅ¡e razine ne-vladinih organizacija u U.N. i da utječe na globalna gibanja — na ekologiju— na ono Å¡to bi trebalo ostati u rukama onih koji su predani Bogu.
(Micheal H. Brown)

New Age nazivaju “novom duhovnošću”. Pomalo je ironično nazvati ga “novom” kad tolike njegove ideje potječu iz drevnih religija i kultura. Ipak, ono Å¡to je u njemu uistinu novo jest svjesno traganje za alternativom zapadnoj kulturi i njezinim židovsko-kršćanskim korijenima. Izraz “duhovnost”, dakle, odnosi se na unutarnje iskustvo sklada i jedinstva sa svekolikom stvarnošću koje otklanja osjećaj nesavrÅ¡enosti i ograničenosti Å¡to tiÅ¡ti ljudsko biće. Osobe otkrivaju duboku vezu s univerzalnom svetom silom, odnosno energijom koja je jezgra sveukupnog života. OtkrivÅ¡i to, muÅ¡karci i žene mogu krenuti na put savrÅ¡enosti Å¡to će im omogućiti da ravnaju svojim osobnim životima i odnosom prema svijetu te da preuzmu svoju ulogu u sveopćem procesu nastanka, novog stvaranja svijeta u stalnoj evoluciji. Rezultat je neka kozmička mistika, zasnovana na svijesti o svemiru koji se razvija dinamičkim energijama. Dakle, kozmička energija, vibracija, svjetlost, Bog, ljubav, kao i “viÅ¡e Ja”, sve se odnosi na istu i jedinstvenu stvarnost, iskonski izvor prisutan u svakom biću.

Ta se duhovnost sastoji od dva različita elementa: jednoga metafizičkog i drugoga psiholoÅ¡kog. Metafizička sastavnica potječe od ezoteričnih i teozofijskih korijena New Agea i u osnovi je novi oblik gnoze. Božanskom se pristupa otkrivanjem skrovitih otajstava u potrazi pojedinca za “onim stvarnim, iza onog Å¡to je samo prividno, za početkom s onu stranu vremena, za transcendentnim iznad onoga Å¡to je puka prolaznost, za primordijalnom tradicijom povrh čisto privremenih tradicija, za drugim mimo sebe, za kozmičkim božanstvom mimo utjelovljenog pojedinca”. Ezoterična je duhovnost “istraživanje Bića onkraj odijeljenosti bića, neka vrsta čežnje za izgubljenim jedinstvom”.

“Ovdje se može zapaziti gnostičku matricu ezoterične duhovnosti, Å¡to biva očito kad Vodenjakova djeca traže transcendentno jedinstvo religija. Od povijesnih religija namjeravaju uzeti samo ezoteričnu jezgru, kojoj se smatraju čuvarima. U određenom smislu niječu povijest i odbacuju ideju da bi duhovnost mogla biti ukorijenjena u vremenu ili u kakvoj ustanovi. Isus iz Nazareta za njih nije Bog, nego tek jedno od brojnih očitovanja univerzalnoga i kozmičkog Krista.”

Psihološka sastavnica ove vrste duhovnosti izvire iz susreta ezoterične kulture i psihologije (usp. 2. 3. 2.). New Age, dakle, postaje iskustvo osobne psiho-duhovne preobrazbe, shvaćeno kao religiozno iskustvo. Za neke ova preobrazba poprima oblik dubokoga mističkog iskustva koje slijedi nakon osobne krize ili duga duhovnog traganja. Za druge ona izvire iz prakse meditacije ili neke vrste terapije, ili pak iz paranormalnih iskustava koja mijenjaju stanje svijesti i omogućuju doživljaj jedinstva stvarnosti.

Razni autori smatraju duhovnost New Agea vrstom duhovnog narcizma ili pseudomisticizma. Zanimljivo je primijetiti kako je te kritike upućivao čak i važan predstavnik New Agea David Spangler, koji se u svojim posljednjim djelima distancirao od ezoteričnijih vidova te misaone struje.

On je pisao da u najpopularnijim oblicima New Agea “pojedinci i skupine ostvaruju vlastite umiÅ¡ljaje avantura i moći, općenito u okultnom ili milenarističkom obliku… glavno obilježje te razine jest ovisnost o privatnom svijetu ostvarenja svoga ja i posljedično (iako ne uvijek očito) povlačenje od svijeta. Na toj razini New Age je napučen čudnim i egzotičnim bićima, učiteljima, učenicima, izvanzemaljcima; to je mjesto psihičkih moći i okultnih misterija, zavjera i tajnih učenja”.

U jednom kasnijem djelu David Spangler niže elemente koje smatra negativnima, tj. “sjenama” New Agea: “otuđenje od proÅ¡losti u ime budućnosti, navezanost uz novo kao takvo…; nerazlikovanje i pomanjkanje rasuđivanja u ime cjelovitosti i zajedniÅ¡tva, dakle manjak razumijevanja, odnosno poÅ¡tivanja uloge granica; brkanje psihičkih pojava sa sviješću, channeliga  s duhovnošću, perspektive New Agea s konačnom istinom”. Ipak, Spangler je uvjeren da su iracionalni egoizam i narcizam obilježja manjeg broja sljedbenika New Agea. Kao pozitivne vidove ističe ulogu New Agea kao simbola promjene i kao utjelovljenje svetoga budući da je to pokret u kojem su osobe većinom “veoma ozbiljni tragači za istinom” i rade u korist života i duhovnog rasta.

Američki isusovac David Toolan, koji je više godina boravio u okružju New Agea, analizira komercijalni aspekt mnogih proizvoda i terapija etiketiranih kao New Age. On primjećuje kako su sljedbenici New Agea otkrili unutarnji život i kako su očarani perspektivom da budu odgovorni za svijet, ali lako bivaju svladani sklonošću individualizmu i gledanju svega kao predmeta potrošnje. U tom smislu, premda nije kršćanska, duhovnost New Agea nije ni budistička jer ne uključuje nijekanje sebe. Izgleda da san o mističkom jedinstvu praktično vodi čisto virtualnom jedinstvu koje na koncu osobe ostavlja još osamljenijima i nezadovoljnijima.

Prvih godina kršćanstva oni što su vjerovali u Isusa Krista morali su se suočiti s gnostičkim religijama. Nisu ih ignorirali, nego su pozitivno prihvatili taj izazov i na samoga Krista primijenili izraze koji su upotrebljavani za kozmička božanstva. Najjasniji primjer toga jest glasoviti himan Kristu u Poslanici što je sv. Pavao upravlja kršćanskoj zajednici u Kolosima:

“On je slika Boga nevidljivoga,
Prvorođenac, prije svakog stvorenja;
Ta u njemu je sve stvoreno
na nebesima i na zemlji
vidljivo i nevidljivo,
bilo Prijestolja, bilo Gospodstva, bilo Vrhovništva, bilo Vlasti –
sve je po njemu i za njega stvoreno:
on je prije svega, i sve stoji u njemu.
On je Glava Tijela, Crkve;
on je Početak, Prvorođenac od mrtvih,
da u svemu bude Prvak.
Jer svidjelo se Bogu u njemu nastaniti svu Puninu
i po njemu – uspostavivši mir krvlju križa njegova –
izmiriti sa sobom sve,
bilo na zemlji, bilo na nebesima” (Kol 1,15–20).

Za prve kršćane nije bilo nikakve nove kozmičke ere koju je trebalo čekati. Ovim su himnom slavili ispunjenje svega Å¡to je započelo s Kristom. “Uistinu, vrijeme se ispunilo zbog toga Å¡to je Bog Utjelovljenjem siÅ¡ao u ljudsku povijest. Vječnost je uÅ¡la u vrijeme: koje je ‘ispunjenje’ veće od ovoga? Koje bi drugo ‘ispunjenje’ bilo moguće?” Gnostičko vjerovanje u kozmičke sile i u nekakvu nejasnu sudbinu niječe mogućnost odnosa s osobnim Bogom koji se objavio u Kristu. Za kršćane pravi kozmički Krist jest onaj koji je aktivno prisutan u raznim udovima njegova Tijela – Crkve. Ne obraćaju se neosobnim kozmičkim silama, nego brižnoj skrbi osobnog Boga. Za njih kozmički biocentrizam treba prenijeti u ukupnost druÅ¡tvenih odnosa (u Crkvu). Osim toga, kršćani nisu zatvoreni u ciklički model kozmičkih događaja, nego se usredotočuju na povijesnog Isusa, posebice na njegovo razapinjanje i uskrsnuće. U Poslanici KoloÅ¡anima i uopće u Novom zavjetu nalazimo nauk o Bogu različit od onoga u misli New Agea: kršćansko poimanje Boga jest Trojstvo Osoba koje je stvorilo ljudski rod iz želje da sa stvorenjima podijeli zajedniÅ¡tvo trojstvenog života. Ispravno shvaćeno to znači da istinska duhovnost nije toliko naÅ¡e traganje za Bogom, nego je Bog taj koji traži nas.

U krugovima New Agea raÅ¡irila se druga, posve drukčija, ideja kozmičkog značenja Krista. “Kozmički je Krist božanski model povezan s osobom Isusa Krista (ali se ne ograničava samo na tu osobu). Božanski model te povezanosti tijelom postade i nastani se među nama (Iv 1,14). Kozmički Krist… predvodi novi izlazak iz ropstva i pesimizma jednoga newtonovskoga, mehanicističkog svemira, punog nadmetanja, s pobjednicima i pobijeđenima, dualizmima, antropocentrizmom, te iz zasićenosti gledanjem naÅ¡ega veličanstvenog svemira kao stroja bez tajne i misticizma. Kozmički je Krist lokalni i povijesni, uistinu intimno povezan s ljudskom poviješću. Kozmički Krist može živjeti pred vratima ili čak unutar svačijega najdubljeg i autentičnog ja”. Premda to tumačenje može ne zadovoljiti sve one koji imaju veze s New Ageom, ono izvrsno zahvaća srž i posve jasno pokazuje gdje su razlike između ova dva viđenja Krista. Za New Age kozmički je Krist model koji se može ponoviti u mnogim osobama, mjestima i vremenim
Za kršćansku vjeru Isus Krist nije model, nego božanska osoba čiji božansko-ljudski lik objavljuje otajstvo Očeve ljubavi prema ljudskom rodu kroz povijest (Iv 3,16). On živi u nama jer s nama dijeli svoj život, ali to nije ni nametnuto ni automatski. Svi muÅ¡karci i sve žene pozvani su na dioniÅ¡tvo u njegovu životu, da žive “u Kristu”.

Za kršćane duhovni je život odnos s Bogom koji se postupno, uz njegovu milost, produbljuje te u tom procesu osvjetljava i naÅ¡ odnos prema bližnjemu i prema svemiru. Duhovnost u izrazima New Agea znači doživljavanje stanja svijesti u kojima gospodari osjećaj sklada i stapanja s Cjelinom. Dakle, “mistika” se ne odnosi na susret s transcendentnim Bogom u punini ljubavi, nego na iskustvo izazvano obraćanjem samima sebi, veličanstvenim osjećajem da je čovjek jedno sa svemirom, osjećajem prepuÅ¡tanja utapanju vlastite individualnosti u golemi ocean Bića.

Ta temeljna razlika biva jasna na svim razinama usporedbe između kršćanske mistike i mistike New Agea. Put pročišćenja New Agea temelji se na svijesti o nevolji, odnosno otuđenju koje treba prevladati uranjanjem u Cjelinu. Za postizanje promjene potrebno je koristiti tehnike koje pružaju iskustvo prosvjetljenja. Ono preobražava svijest osobe i dovodi je u dodir s božanstvom, shvaćenim kao najdublja bit stvarnosti.

Tehnike i metode Å¡to ih nudi taj imanentistički religijski sustav, koji Boga ne shvaća kao osobu, proizlaze “odozdo”. Iako uključuju uranjanje u dubine vlastitog srca i vlastite duÅ¡e, one su bitno ljudski pothvati od strane osobe koja se trudi vlastitim silama uzaći do božanstva. Često je riječ o “uzlasku” na razini svijesti prema onom Å¡to se shvaća kao osloboditeljska svijest “unutarnjeg boga”. Nemaju svi pristup tim tehnikama čije su blagodati pridržane samo povlaÅ¡tenoj duhovnoj “aristokraciji”.

Naprotiv, bitan element kršćanske vjere jest Božji silazak među stvorenja, osobito među najskromnije, najslabije i manje obdarene, prema vrjednosnom sustavu “svijeta”. Postoje duhovne tehnike čija je primjena korisna, ali Bog ih može nadmaÅ¡iti ili djelovati i bez njih. “Kršćanski način približavanja Bogu ne temelji se ni na kakvoj tehnici u strogom smislu riječi. To bi bilo protivno evanđeoskom duhu djetinjeg odnosa. Prava kršćanska mistika nema nikakve veze s tehnikom: ona je uvijek Božji dar, kojeg se primatelj često osjeća nedostojnim.”

Za kršćane obratiti se znači ponovno se okrenuti Ocu po Sinu i s posluhom sili Duha Svetoga. Što se više napreduje u odnosu s Bogom, što je uvijek i na svaki način slobodan dar, postaje preča potreba da se napusti grijeh, duhovna kratkovidnost i zasljepljivanje sebe, da se ostavi sve ono što priječi pouzdano predanje Bogu i otvorenost prema bližnjemu.

Sve tehnike meditacije treba očistiti od ispraznosti i umiÅ¡ljenosti. Kršćanska molitva nije čin samo-kontemplacije, statičnosti i ispražnjenja sebe, nego dijalog pun ljubavi koji “uključuje stav obraćenja, izlazak iz vlastitog ja prema onome Božjem Ti”. To vodi do sve većeg predanja volji Božjoj koja nas poziva na duboku i istinsku solidarnost s naÅ¡om braćom i naÅ¡im sestrama.

Pripremio; Ivan Remeta (izvadak iz novije studije dvaju papinskih vijeća: Papinskog vijeća za kulturu i Papinskog vijeća za međureligijski dijalog “Isus Krist – donositelj vode žive” (http://www.verbum.hr/Naklada/fi10.htm) koje se odnosi na usporedbu New Age i kršćanske duhovnosti.)

Ključno mjesto oprečnosti između kršćanstva i New Agea.

Obilna literatura New Agea prožeta je uvjerenjem da ne postoji nikakvo božansko biće “izvan”, tj. uistinu različito od ostatka stvarnosti. Od Junga nadalje mnoge osobe ispovijedale su vjerovanje u “unutarnjeg boga”. Prema New Ageu, naÅ¡ je problem nesposobnost uvidjeti svoje božanstvo, nesposobnost koju se može prevladati uz pomoć vodstva i primjenom niza tehnika usmjerenih prema oslobađanju naÅ¡ega skrivenog (božanskog) potencijala. Osnovna je misao da je “Bog” duboko unutar nas samih. Mi smo bogovi i svoju neograničenu moć otkrivamo otklanjajući jednu za drugom naslage neautentičnosti. Å to viÅ¡e uviđamo taj potencijal, to se on viÅ¡e ostvaruje pa u tom smislu New Age poima theosis kao pobožanstvenjenje ili, preciznije, spoznavanje i prihvaćanje naÅ¡e božanske naravi. Prema nekima, živimo “u razdoblju u kojem naÅ¡e shvaćanje Boga treba interiorizirati: od izvanjskoga Svemogućeg Boga prema Bogu kao dinamičkoj i stvarateljskoj sili koja se nalazi točno u srediÅ¡tu svega bića: Bog kao Duh”.

U predgovoru petoj knjizi djela Adversus haereses sv. se Irenej poziva na “Isusa Krista, koji je po svojoj transcendentnoj ljubavi postao ono Å¡to smo mi, tako da nas dovede čak dotle da budemo ono Å¡to je on sam”. Ovdje se theosis, u kršćanskom shvaćanju pobožanstvenjenja, ne ostvaruje samo zahvaljujući naÅ¡im naporima, nego uz sudjelovanje milosti Boga koji djeluje u nama i po nama. To nužno pretpostavlja osnovnu svijest da smo nepotpuni, čak Å¡toviÅ¡e, grjeÅ¡nici, a nipoÅ¡to veličanje sebe. Osim toga, predstavlja se kao uvođenje u život Trojstva, savrÅ¡enog primjera razlikovanja usred jedinstva: to je suradnja (sinergija), a ne stapanje (fuzija). Sve je to plod osobnog susreta, ponuda nove vrste života. Život u Kristu nije neÅ¡to tako osobno i privatno da bi bilo ograničeno na područje svijesti niti se radi samo o novoj razini svijesti. On uključuje preobrazbu i naÅ¡e duÅ¡e i naÅ¡eg tijela po sudjelovanju u sakramentalnom životu Crkve.
(katolici.org)

Najznačajnija središta New agea razvila su se, neovisno jedan o drugome, kronološki, kako slijedi:

1900. Gora Istine (analogno Gori Sion na kojoj je Mojsije primio deset Božjih zapovijedi) pokraj Švicarskog gradića Ascone. Danas je ona pretvorena u muzej;

1962. Esalen u Kaliforniji. Registrirano je da su ovo rasadište New agea pohodili C. Castaneda, M. Eliade, Jelcin, i drugi;

1962. Findhorn u Škotskoj. Predstavlja neki vid laičkog manastira s oko 800 aktivnih osoba. Findhorn je naročito pridonio populariziranju ideja o duhovima prirode i biljaka;

1975. Damanhur u Valchiuselli, u Italiji (40 km od Torina).

U Hrvatskoj je djelovao aktivno Centar Novog doba a danas postoje nebrojeni pojedinci i grupe, uključujući i inozemne goste, koji rade na stvaranju “kritične mase” u svrhu preporađanja Hrvatske za ulazak u Novo doba. Bit će dosta ako stignemo i do Europe!

Ima li New agea i unutar Katoličke crkve?

Nažalost, New age je, dobrim djelom, kontaminirao sveukupno druÅ¡tvo, a teÅ¡ko mu odolijevaju i velike svjetske religije, uključujući i Katoličku crkvu. Mentalitet “relativizma” (Dominus Iesus, 5) i “bezrazlikovnog pluralizma” (Fides et ratio, 5) koji predstavlja lozinku za ulazak u svijet New agea počeo je zahvaćati i neke kršćanske teologe i laike. Već je postalo uobičajeno da katolik, uz kršćanske simbole, nosi kristale i druge amulete, uz objavu u Svetom pismu vjeruje i u privatne objave primljene putem kanaliziranja od različitih vidovnjaka, ide na ispovijed a ne ispovijeda da je iniciran u okultne prakse (poput reikija i excalibura), prakticira transcendentalnu meditaciju, yogu, itd. New age literatura i ranije se mogla susresti i u katoličkim knjižarama, a u naÅ¡oj rubrici smo objavili i pismo jednog župnika o nekom njegovom kolegi koji crkveni prostor iznajmljuje u svrhu akumuliranja “svetih energija”.

Radosni Å¡to je mons. Emanuel Milingo, umirovljeni nadbiskup Lusake (Zambija), čuven po svojim egzorcizmima i molitvama za ozdravljenje, a potom, nažalost, i po svojim peripetijama s Moonovom Crkvom ujedinjenja, u svojoj posljednjoj knjizi Il pesce ripescato dal fango, neopozivo i javno ispovjedio svoju vjernost Katoličkoj crkvi, s preporukom u molitve, spomenut ćemo se i poimence nekih svećenika-teologa koji su, manje ili viÅ¡e, skrenuli u svijet New agea. Osim glasovitog indijskog isusovca Anthony de Mella, na čija djela je, doduÅ¡e posthumno, reagirala i Kongregacije za nauk vjere Priopćenjem od 22. kolovoza 1988., ista Kongregacija je bila prisiljena izopćiti iz Crkve don Marija Mazzolenia, talijanskog teologa koji je pristupio indijskom guruu Sri Satya Sai Babi, priznavÅ¡i ga većim od Krista. Američki svećenik Matthew Fox poznat po svojim kontroverznim knjigama i utemeljenju “University of Creation Spirituality”, kao i po drugim aktivnostima u prilog New agea, izopćen je iz Crkve 1993. godine nakon čega je preÅ¡ao u Prezbiterijansku crkvu i tamo nastavio svoju djelatnost, svojom knjigom Ključ za kraljevstvo nebesko. Kršćansko razumijevanje transcendentalne meditacije, koja se Å¡iri i među hrvatskim čitateljima, izvan okvira Katoličke crkve izaÅ¡ao je i katolički teolog Adrian B. Smith. Već i ovih nekoliko javnosti poznatih primjera može biti dovoljno za ukazivanje kako na ideju New agea nisu imuni ni svi katolički teolozi.

Mit o Zlatnom dobu

New age predstavlja vapaj za izgubljenim rajem, san o pravednom svijetu, a može ga se usporediti i s mitom o Zlatnom dobu, o vremenu u kojemu nije bilo prinude, pravila niti tabua, ni raskola između Neba i Zemlje, Boga i čovjeka, kad nije postojao rad, a ljudi i životinje mogli su govoriti, vladalo je vječno proljeće i spolovi još nisu bili razdvojeni, i kada se svako biće moglo preobražavati u nešto drugo. Zlatno doba se obično smješta bilo u biblijsku prapovijest (Edenski vrt) ili u daleku budućnost (Era Vodenjaka) ili se pak smatra i prošlim i budućim, posebno u cikličkom poimanju vremena. Otuda New ageova potraga za nestalim civilizacijama i kontinentima. Tome u prilog svjedoči i Spanglerovo razlikovanje između New agea kao ideje i New agea kao pokreta. Dok je ideja New agea bezvremenski pojam star najmanje 3.000 godina i živi u ljudskim srcima i dušama kao, tvrdi isti, neizbježivost sjedinjenja između duha i materije, prirode i čovječanstva, svetog i profanog, pokret New agea predstavlja zbrku pojmova, raznih grupa, komercijalnih sajmova, tečajeva, itd.

Vodeći glasnogovornici New agea u Hrvatskoj danas su mr. Mirjana Gračan i prof. Vladimir Perčec, a prethodili su im Darko Göttlicher (pokretač “Centra Novog Doba”), Vesna Krmpotić, i drugi.

(Piše: JOSIP BLAŽEVIĆ, www.ver.hr)

Preciznije i jezgrovitije na; http://www.katolici.org/nauk.php?action=c_vidi&id=4952
I.Remeta/Benedikt/Croative/Katolici.org/ i svi istinski zaljubljenici u Krista

Komentiraj