Obrambeni ratovi

Od svega što je obećao da će učiniti Donald Trump je uspio učiniti samo ono što je tvrdio da nipošto neće učiniti. Bombardirao je Siriju. Tako su se izjalovile nade svih onih koji su vjerovali da bi se Zapad mogao vratiti korag unatrag u okrilje provjerenih tradicionalnih vrijednosti.

Uostalom, unatoč činjenici da je govorio neke logične i razumne stvari, Trump i nije baš predstavljao utjelovljenje tradicionalnih vrijednosti kršćanske civilizacije. Šteta, bila je to možda posljednja prilika da se Zapad stabilizira i vrati samome sebi.

Umjesto toga Trump je, kao i njegovi prethodnici, krenuo u još jedan od onih američkih obrambenih ratova. U kojima je bojišnica obvezno tisućama kilometara udaljena od Amerike. Uboga islamistička budala u afganistanskim gudurama smrtna je ugroza za Ameriku i američki način života. Dok su imigranti, među kojima pouzdano ima i terorista, kulturno obogaćenje Zapada. Tako barem glasi službena globalistička istina, a sve je drugo govor mržnje. Koji se mora ušutkati.

Obrambenim ratovima osiguravaju se drugi moćni čimbenici svjetske politike, prije svih Rusija, a Kina je izgleda spremna. Ono čega se treba pribojavati da ne dođe do preklapanja tih ratova, pa se velike sile izravno obrambeno ogledaju. A nešto slično već se događa u Siriji i u Ukrajini, što veliki svjetski ratni sukob čini sasvim izvjesnim. Iako je izbore dobio dijelom i na obećanju da neće voditi ”obrambene” ratove, Trump nakon napada na Siriju prijeti i Sjevernoj Koreji. Koja navodno također ugrožava Ameriku i slobodni svijet. Sjevernokorejski sustav uistinu je strašan za one koji su prisiljeni živjeti u toj zemlji, međutim izrugivanje je s istinom tvrditi da će Sjeverna Koreja krenuti u pokoravanje svijeta. Režim u Sjevernoj Koreji prijetnja je jedino svojim građanima. U svakom slučaju, teško da će Kina mirno promatrati eventualni napad na Sjevernu Koreju.

Tragikomično je da i Hrvatska sudjeluje u tzv. obrambenim ratovima. Tako već godinama male ali odabrane hrvatske trupe vode obrambeni rat u Afganistanu, također se spremno stavljamo pod njemačko zapovjedništvo za eventualni obrambeni rat protiv Rusije u sjeveroistočnoj Europi. Za to vrijeme ruski kapital faktički osvaja najveću hrvatsku kompaniju i prijeti bacanjem hrvatskog gospodarstva na koljena. Obrambeni rat je trebalo voditi tu, pameću i domoljubljem. Kako je, primjerice, politika dopustila da Agrokor izraste u toliko čudovište koje za sobom u ponor može povući cijelu zemlju? Kako tajne službe na vrijeme nisu detektirale penetraciju kapitala državnih ruskih banaka u vitalne hrvatske tvrtke? Kako ništa nije poduzeto da se to ne dogodi?

Pitanja je mnogo, a suvislih odgovora nema. Naše političke elite očito misle da ima važnijih stvari. Tako, primjerice, esdepeovci i haenesovci zovu Sorosevo sveučilište u Hrvatsku. Ono što Madžarima ne valja, nama valja. Valjda zbog toga i jesu Hrvati stoljećima vladali Madžarskom, a ne obrnuto. U Hrvatskoj još uvijek misle da je Soros humanist, filantrop. U Hrvatskoj još uvijek vlada uvjerenje da Veliku Britaniju vode amateri i da su Britanci općenito naivci jer izlaze iz EU. Zato nam se i može prodati priča o obrambenim ratovima i slične globalističke laži. Dok nam zemlja tone sve dublje.

Damir Pešorda/hrsvijet.net

Odgovori

Skip to content