Molitva – Ponedjeljak, 24. travnja

Božja prisutnost

Dragi Gospodine, pomozi mi da ti se u potpunosti otvorim
jer sada ostavljam po strani sve svoje brige.
Ispuni moje misli svojim mirom, svojom ljubavlju.

Sloboda

Molim za milost vjere
u sve ono što bih mogao biti i učiniti
kada bih se samo predao Bogu, onome koji sve stvara iz ljubavi,
da me nastavi stvarati, voditi i oblikovati.

Svjesnost

Znam da me Bog voli bezuvjetno.
Zato iskreno promatram prošli dan, događaje i doživljaje.
Postoji li nešto za što bih trebao biti zahvalan? Onda ću zahvaliti.
Nešto za što se osjećam kriv? Onda ću moliti za oproštenje.

Riječ Gospodnja

Iv 3,1-8
Bijaše među farizejima čovjek imenom Nikodem, ugledan Židov. On dođe Isusu obnoć i reče mu: “Rabbi, znamo da si od Boga došao kao učitelj jer nitko ne može činiti znamenja kakva ti činiš ako Bog nije s njime.” Odgovori mu Isus: “Zaista, zaista, kažem ti: tko se ne rodi nanovo, odozgor, ne može vidjeti kraljevstva Božjega!” Kaže mu Nikodem: “Kako se čovjek može roditi kad je star? Zar može po drugi put ući u utrobu majke svoje i roditi se?” Odgovori Isus: “Zaista, zaista, kažem ti: ako se tko ne rodi iz vode i Duha, ne može ući u kraljevstvo Božje. Što je od tijela rođeno, tijelo je; i što je od Duha rođeno, duh je. Ne čudi se što ti rekoh: ‘Treba da se rodite nanovo, odozgor.’ Vjetar puše gdje hoće; čuješ mu šum, a ne znaš odakle dolazi i kamo ide. Tako je sa svakim koji je rođen od Duha.”

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

Nikodem je bio čovjek logike, bio je odgovoran. Čovjek koji je bio spreman razmisliti o onome što je Isus rekao. No njegova logičnost i razumnost bili su protiv njega – zbunila ga je ideja o ponovnom rođenju. Propustio je vidjeti na koji je način mogao postići ono što mu je Isus predložio.
Kao što se beba ne rađa vlastitim naporima Isus njega – ali i nas – poziva da se opustimo, da shvatimo da nas Bog drži. Naš početak je u Bogu i Bog je taj koji nas rađa na život. U našem odgovoru na Božji poziv na život mi ćemo biti opet rođeni.

Razgovor

Ponekad se pitam što bih ti rekao, Gospodine, da te osobno susretnem.
Možda bih rekao: “Hvala, Gospodine”, što si uvijek uz mene.
Znam, sigurno, da je bilo trenutaka kada si me nosio i brinuo se za mene.
Kada sam tvojom snagom preživio tamne trenutke moga života.

Zaključak

Zahvaljujem ti, Gospodine, za svaki poticaj koji si mi darovao dok sam molio nad tekstom sv. Pisma.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Odgovori

Skip to content