TKO JE MARION DUZICH Uložio 80 milijuna eura u Brač: ‘San mi je žičarom spojiti Bol i Vidovu goru’
Foto: Ante Cizmic / CROPIX
Već godinama u neobičnoj simbiozi ‘sudaraju’ se turisti i ožalošćeni u Supetru na otoku Braču. Naime, jedina cesta do lokalnog groblja vodi preko 150 tisuća kvadratnih metara velikog turističkog kompleksa hotela Supetrus, a njegov vlasnik, američki poduzetnik hrvatskog porijekla Marion Duzich (67), već četiri godine pokušava naći rješenje za takvu neprirodnu situaciju. Duzich od 2013. Gradu Supetru nudi da o svom trošku sagradi novu cestu, koja ne ide po sredini njegova hotelskog naselja već po njegovu rubu uz more te da uredi rasvjetu i okoliš. No u Gradu ne pristaju na takvo rješenje već inzistiraju na cesti kroz naselje, za koju tvrde da ne pripada hotelskom naselju nego da je to lokalni put.
– Taj put smo mi sagradili jer, osim što ide prema groblju, vodi i prema našim bungalovima i bazenu. No po novom prostornom planu nije riječ samo o tom jednom putu, nego nam sada oduzimaju četiri ceste koje se sijeku usred mog resorta i uzimaju mi vlasništvo zemljišta po kojem ti putevi idu – u nevjerici iznosi Duzich koji je zbog takve situacije svoj najnoviji 20 milijuna eura vrijedan projekt, gradnju velikog turističkog apartmanskog naselja s pet zvjezdica i 500 ležaja, prebacio iz Supetra u uvalu Osibova u Milni. Gradnju resorta u Milni prije 10-ak godina započeli su talijanski investitori, Duzich ga je kupio lani i otvaranje je za manje od tri tjedna. Paralelno s novim resortom, Duzich u centru Milne otvara i adult-only hotel Osam Milna.
Inače, Duzich je u Supetar do sada investirao više od 60 milijuna eura.
– Ni cent svoje zarade nisam odnio s Brača, svu zaradu i puno svog novca stalno ulažem u Supetar, proširio sam sezonu od ožujka do studenog, mjesna vlast živi od mene i od mojih turista, lani smo Gradu direktno uplatili više od dva milijuna kuna, no oni uporno stopiraju svaki moj projekt – govori Dužić.
A tko je, zapravo, Marion Duzich?
Teksaški biznismen hrvatskog podrijetla rođen je u Velom Ratu na Dugom otoku. Njegov djed Marijan kao ekonomski emigrant 1920. otišao je u Ameriku, gdje je počeo kao ribar i teškim radom stekao nekoliko ribarskih brodova, tvornicu za preradu i pakiranje ribe i škampi, restoran, vilu… U Ameriku je 1957. za njim došao njegov sin, Marionov otac, Ante. Marion je prva tri razreda osnovne škole pohađao u rodnom Velom ratu na Dugom otoku, a s majkom i braćom Johnom-Ivanom, Damirom i Rokom, krenuo je za ocem u Ameriku dvije godine iza njega, 1959.
Kapetan s 15 godina
– S devet godina došao sam u Aransas Pass u Teksas, gdje je živjelo 20-ak hrvatskih obitelji. Svi su puno radili, pa sam i ja nakon škole i po ljeti s ocem i djedom išao brodom u lov na škampe. Već sa 15 godina postao sam kapetan ribarskog broda i tada sam već zarađivao više od svoje nastavnice, a kada mi je bilo 18 godina, sa svojih 20 tisuća dolara ušteđevine sudjelovao sam u kupnji obiteljskog broda. Posao je išao dobro, pa smo 1974. već imali tri restorana i nekoliko pogona za preradu ribe i škampa – govori Duzich koji je nakon srednje škole na Texas A&M University upisao studij biznisa gdje je upoznao dvije godine mlađu Amerikanku irskog podrijetla Diane. Vjenčali su se 1971. u Aransas Passu, a 1973. otvorili su svoj prvi restoran Fisherman’s Pride. Imaju troje danas odrasle djece: sina Matthewa Josepha (41) te kćeri Rosmond (37) i Ryann (33). Njegova mlađa kći gradi filmsku karijeru i do sada je glumila u nekoliko filmova od kojih su najpoznatiji ‘Friday Night Lights’ iz 2004. i ‘Kill Theory’ iz 2009., a sa starijom sestrom vodi vrlo uspješan restoran Farley u Galvestonu. Starija kći u dugogodišnjem je braku s Kurtom Thormahlenom, američkim marincem, koji je u drugom dijelu mandata Baracka Obame bio pilot Marine One helikoptera kojim se vozi američki predsjednik. Marion će uskoro četvrti put postati djed, a s unučadi najviše voli provoditi slobodno vrijeme.
Marion Duzich se sa ženom i djecom 1995. preselio iz Aransas Passa u Galveston, otok u Meksičkom zaljevu, u Teksasu. U Galvestonu je nastavio biznis koji su u Aransas Passu započeli njegov djed i otac, ali ga je znatno unaprijedio. Otvorio je veliku tvornicu za preradu i pakiranje ribe i škampa, zatim brodogradilište, imao je svoje brodove za izlov škampa, a u pet godina, do 2000., otvorio je sedam restorana. Te 2000. prodao je dva restorana za 11 milijuna dolara, što je bio početni kapital za investiciju u Supetar.
– Imao sam dobar nos, ali i sreće. Jeftino sam kupovao restorane na dobrim lokacijama, koji su loše poslovali ili su bili pred propadanjem. Zatim bi ih uredio, jelovnik prilagodio svježem ulovu s naših brodova i tako smo privlačili novu klijentelu i povećavali vrijednost restorana – objašnjava Duzich.
Krajem 90-ih osjetio je snažnu nostalgiju za rodnim krajem, koju su poticali njegov djed i majka. U Hrvatskoj mu je u početku glavni poslovni kontakt bio imućni američki Hrvat Steve Bubalo koji je tada bio većinski vlasnik Dalmatinske banke i veliki dioničar PIF-a Velebit. Preko njega je na svom rodnom Dugom otoku pokušao kupiti hotelsko naselje Božava, ali to nije uspio zbog neriješenih imovinsko-pravnih odnosa. Onda su mu pokazali potpuno devastirani hotel Lav u Podstrani kod Splita i Duzich se oduševio, iako je znao da u njegovu obnovu treba uložiti više desetaka milijuna eura.
– To je bilo dosta smiješno jer sam 2000. za tadašnjih oko milijun njemačkih maraka s Hrvatskim fondom za privatizaciju sklopio ugovor za kupnju hotela Lav. No, ni tamo, kao ni na Božavi, imovinsko-pravni odnosi nisu bili raščišćeni, pa je nakon nekoliko mjeseci ugovor raskinut. Tada me Ivan Skenderović iz Baške Vode, šogor pokojnog Jure Radića, pozvao da vidim neke hotele u Makarskoj, a ponudio mi je da pogledam i neke hotele na Braču. Već sam, zapravo, odustao od investicije u Hrvatskoj, ali sam se na prvi pogled zaljubio u Brač. Dva puta došao sam u Supetar, temeljito sam razgledao hotele Supetrus, i preko svoje tvrtke Waterman International u svibnju 2000. na Zagrebačkoj burzi od PBZ-a sam kupio većinski paket dionica – priča Duzich koji je s tvrtkom preuzeo milijunske dugove te je krenuo s restrukturiranjem poduzeća, a nakon dvije godine i s adaptacijom soba.
Cijeli tekst pročitajte ovdje.
