TwitterFacebookPinterestGoogle+

Ivica Šola: Propadamo, ali sa stilom – znanstveno

Što se događa s klimom? Nema više godišnjih doba, iz ljeta se već uskače u zimu, i obrnuto, kao da su nestala međurazdoblja, proljeće i jesen

{jathumbnail off}Odgovor je, gotovo su jednoglasni znanstvenici, u globalnom zatopljenju za koje je kriv čovjek. Kada laik, kakav sam i sam, pokušava shvatiti što se događa zapravo, u glavi mu nastane kuršlus kada se osloni na znanost i njezina dostignuća i objašnjenja. Tako je početkom osmog mjeseca GreenReport objavio članak pod naslovom “Ne sijecite stara stabla”, oslonjen na znanstveno istraživanje koje je obavilo 40 znanstvenika u kojem se egzaktno pokazuje da je sječa starih stabala u šumama i prašumama, koji apsorbiraju polovinu CO2, razlog globalnog zatopljenja.

Dva tjedna nakon toga Geert – Jan Nabuurs sa Sveučilišta u Weningenu (Nizozemska) objavio je u uglednom časopisu “Nature Climate Change” znanstveno istraživanje s oprečnom tezom: U Europi treba posjeći stare šume i stara stabla jer imaju gotovo neznatnu moć apsorpcije CO2. Prema tom znanstveniku, sva stara stabla treba posjeći i pomladiti šume jer samo mlada stabla imaju veliku apsorpcijsku moć. Time se, osim što se prevenira globalno zatopljenje, jača i gospodarstvo jer su u igri velike količine starih i kvalitetnih stabala koja su golem sirovinski potencijal drvnoj industriji.

Nekako u isto vrijeme evo i trećeg znanstvenog otkrića vezanog uz globalno zatopljenje objavljeno u glasovitom časopisu “Nature” od istraživačkog tima Instituta Max Planck iz Jene: Ni stara, ni mlada stabla nisu ključ globalnog zatopljenja, ono je prouzročeno ekstremnim klimatskim događajima, duga razdoblja suše, toplinski valovi, jake kiše i divlje oluje. Zbog toga zemaljski ekosustavi, uključujući i šume, bilo one stare ili mlade, apsorbiraju gotovo 11 milijardi tona CO2 manje nego inače. Prema tim znanstvenicima, čovjek tu ništa ne može, no treba ipak izbjegavati sječu šuma.

Zahladnjenje ili zatopljenje?
No ni to nije kraj. Sovjetski znanstvenici, pak, unisono govore sasvim suprotno: Idemo u krivom smjeru, postavljamo krive hipoteze jer na djelu nije globalno zatopljenje, nego globalno zahladnjenje, sukladno prirodnim ciklusima bez obzira na čovjekov utjecaj na ekosustav. Na tu vrstu znanstvene ekspertize djelomično se naslanja i naš akademik Vladimir Paar, koji već godinama trubi da su klimatske promjene (globalno zahladnjenje ili zatopljenje, vrag će ga više znat’) posljedica kozmičkih odnosa na relaciji Zemlja – Sunce, a ne nikakvih čovjekovih djelatnosti, što je u znanstvenom svijetu ravno herezi, zbog čega je kanadski klimatolog Timothy Ball od znanstvene inkvizicije 2007. godine presuđen: kako je negiranje globalnog zatopljenja i čovjekove uloge u tome ravno negiranju holokausta, zbog čega je bio i pod policijskom zaštitom jer je dobio prijetnju smrću.

Protivne (hipo)teze
Navođenjem ovih kontradiktornih znanstvenih tvrdnji utemeljenih na “rigoroznoj znanstvenoj metodologiji” prosječan laik može se samo zapitati: O.K., ne znamo što se događa s klimom, niti zašto se događa, tek mnoštvo međusobno protivnih (hipo)teza, no možemo li odgovoriti na pitanje što se događa sa znanošću? Ni na to nema odgovora, ona leluja na razmeđima ideoloških, političkih i financijskih interesa, sve više usvaja religijsku apokaliptičku i soteriološku funkciju. Dakle, prije nego odgovori na druga pitanja, znanost bi se trebala zapitati što je u njoj znanstveno, a što “nešto drugo”, tek toliko da ljude ne zbunjuje.

Autor: Ivica Šola/glas-slavonije.hr

 

Komentiraj