PELJEŠKI MOST: povijesni projekt bit će dovršen 2021. godine
Povjerenica Europske komisije za regionalnu politiku Corina Cretu i hrvatska ministrica regionalnoga razvoja i fondova EU Gabrijela Žalac potpisale su 7. lipnja u Bruxellesu odluku o financiranju Pelješkoga mosta koji će, kad bude izgrađen, biti jedan od pet najvećih u Europi.
Taj događaj može se nazvati povijesnim danom za Hrvatsku i njezinu budućnost, a projekt najvećim u novijoj hrvatskoj povijesti, od državotvornoga značenja. Njime se ne povezuje samo državni teritorij Republike Hrvatske, nego i Europske unije, što će pridonijeti lakšemu ispunjavanju kriterija za ulazak Hrvatske u Schengen. Supotpisanom odlukom, Europska komisija odobrila je sufinancirati most te prometnicu preko Pelješca u iznosu od 357 milijuna eura bespovratnih sredstava, odnosno 85 posto projekta, čija ukupna vrijednost iznosi 420 milijuna eura bez PDV-a.
Nakon potpisivanja ministrica Žalac, zahvalivši povjerenici Cretu na uloženim naporima i zalaganju koji su doveli do odluke Europske komisije, izjavila je kako je to povijesni trenutak za Hrvatsku. Izrazila je očekivanje da će radovi početi najesen i biti završeni do 2021. Europska komisija, međutim, odredila je kao zadnji rok korištenja odobrenih sredstava 2023. godine. Europska povjerenica izjavila je da zna koliko građani Hrvatske čekaju taj most te da joj je drago što će EU putem svojih fondova sudjelovati u novome poglavlju povijesti Hrvatske.
Po njezinim riječima, taj je projekt primjer predanosti EK uklanjanju prepreka, spajanju državnih područja i zbližavanju ljudi. Napomenula je kako je to jedan od najvećih infrastrukturnih projekata koji se posljednjih godina financira iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Istodobno zahvalila je BiH koja je dala suglasnost na projekt.
Europska komisija objavila je da će most više nego upola skratiti putovanje od Dubrovnika do Splita, omogućiti neometanu povezanost, znatno koristiti turizmu i trgovini, osnažiti teritorijalnu povezanost Hrvatske te koristiti Crnoj Gori i Albaniji. S objavom odluke o sufinanciranju mosta, Hrvatske su ceste objavile drugi krug natječaja za izbor izvođača mosta i pristupnih cesta u koji je ušlo osam tvrtki i konzorcija.
Natječaj je otvoren do 17. srpnja, nakon čega bi, u rujnu, trebao biti poznat izvođač. U listopadu planira se potpisati ugovor o početku gradnje. Pelješki most, u Malostonskom zaljevu, po projektu, trebao bi biti 55 metara visok, duljine 2,4 kilometra s četirima prometnim trakovima. Glavni projektant Pelješkoga mosta poznati je slovenski arhitekt Marjan Pipenbaher s međunarodnom reputacijom projektiranja mostova i vijadukata.
Dvije njegove tvrtke Ponting i Pipenbaher Consulting Engineers, poslovno udružene sa zagrebačkim Građevinskim fakultetom dobile su 2012. od Hrvatskih cesta ponudu izradbe projektnoga rješenje Pelješkoga mosta. EK financirat će i gradnju prateće infrastrukture – pristupnih cesta, uključujući tunele, mostove i vijadukte te obilaznicu kod grada Stona, duljine 8 kilometara i radove na obnovi postojeće ceste D414. Završetak tih radova očekuje se tijekom 2022.
Dugo razdoblje pokušaja spajanja hrvatskoga državnog teritorija
Na problem presječenosti hrvatskog teritorija, kod Neuma, zbog različitih povijesnih okolnosti, a u povodu rasprava o amandmanima za izmjenu ustava koji je republikama davao atribut državnosti prvi je upozorio Petar Šegedin u knjizi “Svi smo odgovorni?” (Matica hrvatska, Zagreb, 1971.). Zbog toga više puta, u neovisnoj državi Hrvatskoj, posebno prilikom održavanja Dana Petra Šegedina u Korčuli, bivši predsjednik Vrhovnoga suda i član Ustavnog suda Republike Hrvatske Milan Vuković predlagao je da se budući Pelješki most nazove imenom Petra Šegedina, hrvatskoga književnika. Represivni obračun s hrvatskim proljećem, 1971., kao što je poznato, potisnuo je s javne scene svaki razgovor o problemu nepovezanosti i necjelovitosti hrvatskoga teritorija, zapravo ugroženosti hrvatskoga državnog identiteta.
Nakon donošenja Deklaracije o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske od 25. lipnja 1991. počelo se ponovno slobodnije govoriti o povezivanju hrvatskoga državnog teritorija. No srbijanska agresija na Hrvatsku ponovno je to pitanje gurnula u drugi plan. Ali unatoč tomu, po svjedočenju nekadašnjega ministra Jure Radića, hrvatski predsjednik Franjo Tuđman još mu je 1994. govorio o mostu koji bi povezao hrvatski državni teritorij.
Dubrovačko-neretvanski župan Ivan Šprlje (SDP) 1997. javno je upozorio na potrebu povezivanja juga Hrvatske, mostom između kopna i poluotoka Pelješca. Hrvatska zastupnica u Europskome parlamentu Dubravka Šuica prilikom nedavnoga potpisivanja odluke o sufinanciranju Pelješkog mosta u Bruxellesu prisjetila se da su 1998. građani Dubrovnika skupljali potpise na peticiju kojom su tražili izgradnju mosta, u svrhu otklanjanja izoliranosti Dubrovnika i povezivanja hrvatskoga državnog teritorija. Kamen temeljac Pelješkome mostu prvi je put u studenome 2005. postavio nekadašnji premijer Ivo Sanader, koji je krajem listopada 2007. otvorio i gradilište. No nakon godinu dana radovi su obustavljeni.
Sve se to u medijima povezivalo s predizbornim igrama. Vlada Zorana Milanovića, zbog nedostatka sredstava ili nečega drugoga, dvije godine arogantno je osporavala gradnju Pelješkoga mosta. Kao surogat nudili su ideju o gradnji “koridora” kroz Neum, a njegov ministar prometa Siniša Hajdaš-Dončić predlagao je riješiti povezanost hrvatskoga teritorija trajektima, što je izazivalo podsmijeh.
Suočena s nepodijeljenim gledištem javnosti i stručnjaka o potrebi gradnje mosta, nakon nekoliko izgubljenih godina, Milanovićeva vlada okrenula se europskim fondovima, ali vrlo sporo i kilavo. Postupak priprema za gradnju mosta ubrzao se tek dolaskom na čelna mjesta ministarstava regionalnoga razvoja te prometa, Tomislava Tolušića i Olega Butkovića.
EK poslala jasan signal do kakve joj je Hrvatske stalo
Odlukom o sufinanciranju Pelješkoga mosta Europska je komisija uoči preslagivanja vladajuće većine u Hrvatskom saboru uputila jasnu poruku kako joj je iznad svega stalo do političke stabilnosti u Hrvatskoj, predane radu i gospodarskome razvoju.
Za takvu Hrvatsku opredijeljeni su i hrvatski građani, za razliku od aktualnih jalovih oporbenih političara koji bi se najradije bavili šupljim moralnim prodikama i politikantstvom, manipulacijama, po mogućnosti jednom godišnje parlamentarnim izborima i svekolikim cirkusanjem, nezavisno o državnim interesima i interesima građana.
Hrvatski tjednik u nizu svojih napisa pisao je o gradnji Pelješkoga mosta, održavao svijest o potrebi povezivanja hrvatskoga teritorija, poticao njegovu gradnju, čak i propitivao druge mogućnosti. Tekst iz 2012. kada je na stranicama Tjednika postavljeno retoričko pitanje – hoćemo li čekati odlazak Zorana Milanovića s vlasti da bi se počeo graditi Pelješki most, bio je u neku ruku iz današnje perspektive znakovit.
Osiguranjem glavnine novca iz europskih fondova za gradnju Pelješkoga mosta učinjen je važan korak u realizaciji čitava projekta, u kojem je kroz proteklo desetljeće bilo mnogo nesnalaženja i posrtanja. Time, naravno, nisu otklonjeni svi problemi koji će se javiti u tijeku izgradnje mosta, a bit će više manje domaće prirode.
Hrvatska u gradnji mosta morat će pokazati veliki stupanj odgovornosti i umješnosti kako bi u zadanim rokovima obavila jedan vrlo složeni građevinski i organizacijski zadatak. Vrijeme realizacije projekta počelo je otkucavati.
Marko Curać/Hrvatski tjednik
