UŽIVO OD 20:10 SATI: SANDRA IDE PO NOVO ZLATO Hrvatska heroina sprema povratak na svjetski tron: ‘Ja sam djevojka koja ruši statistike i rekorde!’
Nakon što je u kvalifikacijama ‘pomela’ konkurenciju hicem od 69.67 metara, Sandra Perković od 20:10 sati baca disk u finalu SP-a. Prijenos UŽIVO pratite na portalu Sportskih novosti.
Prije četiri godine i dva dana uspjela je prvi put. Na svom drugom Svjetskom prvenstvu u životu, kao 23-godišnjakinja, u Moskvi je pokorila svijet. Dvije godine kasnije nije uspjela obraniti naslov u Pekingu, Denia Caballero gurnula ju je na srebro, no danas Sandra Perković zahvaljuje Kubanki baš na tom srebru.
– Taj me Peking probudio. On mi je pomogao da mi se ista greška ne dogodi u Riju.
I taj će joj Peking pomoći i danas, kada od 20.10 po hrvatskom vremenu četvrti put u karijeri bude ulazila u finalni krug na SP-u.
– Ovo je moj četvrti SP. U biti, trebao bi biti peti…
Da za vrijeme SP-a 2011. u Daeguu nije morala izvršavati šestomjesečnu suspenziju zbog pada na doping-testu.
– Ja sam s 19 godina ušla u svjetsko finale jer sam bila prizemljena i ista ona Sandra koja je bacala 2009. u Berlinu baca i danas. Nema pričanja gluposti o zlatu, nema bespotrebnih napuhavanja. Moram biti mirna jer svi mi možemo lako poletjeti. Ja sam poletjela 2010. na EP-u u Barceloni kad sam u prvom hicu na zagrijavanju bacila preko norme. Ali bila sam klinka, rek’o, sad kad ja te kvalifikacije riješim odmah… Pa sam s 51 m završila tekmu i zobala drugu seriju na tribinama da vidim hoću li uopće ući u finale. Otad nema nikakve ptice. Kao miš ulazim na stadion, nitko me ni ne vidi.
Milijun intervjua
Ali nakon onih savršenih kvalifikacija u petak, nakon što je finale izborila sa 69,67 m, najdaljim hicem u svjetskim kvalifikacijama svih vremena, svi je gledaju. Već smo je nakon kvalifikacija u mix-zoni čekali skoro sat vremena jer su svi mediji i sve kamere htjeli baš nju.
– Morala sam dati milijun intervjua. Nakon onog sramotnog termina koji je ženski disk imao u Riju, gdje smo kvalifikacije bacali navečer, a finale odmah sutradan ujutro, ovo će danas biti luksuz. Mislim da je ovo iskupljenje IAAF-a. Zaslužile smo elitni termin, nedjelju, zatvaranje SP-a.
Za novu pažnju svjetskih medija morat će neko čudo onda baciti i večeras.
– Kvalifikacije su bile OK, nek’ one budu za njih, a danas ćemo bacati za nas. Znate, u četvrtak sam primila poziv od jedne velike osobe, rekla mi je da mi čestita zbog toga kako se ponašam, jer sam mirna i prisebna. Jest da imam rezultat kojim mogu ljudima skakati po glavi, ali mirno stojim na zemlji. Ma, svi mi koji radimo k’o konji, koji želimo napraviti neke posebne rezultate, svi smo prizemljeni. Pa znate li vi da sam ja ovdje jedina diskašica koja se zagrijava?
A to je njezine protivnice iznenadilo i u Londonu.
– Stadion za zagrijavanje je 10 minuta udaljen od glavnoga. Sve su diskašice prije kvalifikacija došle na stadion, ja pitam “gdje je bus za stadion za zagrijavanje”, a one me pitaju “što se ti ideš zagrijavati?”. Pa, frende, ovo je SP! Ja se imam naviku zagrijavati, malo baciti iz mjesta, da dobijem osjećaj u ruci, a onda dođem na stadion, bacim dva hica iz okreta i idemo. Da je lako ući u finale SP-a, da je lako osvojiti sve što sam ja osvojila, onda bi to mogao svatko.
A ne može. Baš kao što nitko nikada nije uspio imati onakav uvod u finale kao Sandra u petak ujutro u kvalifikacijama.
– Ja tu i jesam da rušim rekorde – nasmijala se.
Koliko je uopće uspjela vidjeti kakve su joj protivnice?
– Najveća su konkurencija definitivno Kubanke. Ali meni je ljepše kad su one tu. Ljepše je s njima nego s nekima drugima.
Iako ju je Denia Caballero pobijedila u finalu Pekinga 2015, a Yaime Perez dva puta na mitinzima ove godine…
Kineskinje se razbacale
– Ta su mi dva poraza bila velika motivacija u pripremnom periodu, to sam iskoristila maksimalno. Ali meni za ovo finale ne treba nikakva motivacija; ja sam maksimalno motivirana. Ovo je SP, ovo je nešto za što radimo cijelu godinu, ali danas samo želim biti mirna i fokusirana i dati sve od sebe. Ne može mene nitko motivirati koliko ja mogu motivirati samu sebe.
Uz dvije Kubanke, u finalu je čekaju i dvije Njemice, iskusne Francuskinja i Australka, čak tri Kineskinje…
– Kineskinje su se razbacale ovdje.
Kina ovdje ima srebro u ženskom kladivu, u koplju srebro i broncu, a u kugli zlato.
– Ma oni su kamikaze. To su djevojke kojih cijelu godinu nigdje nema, spremaju se za ovo, a u Kini nemaju dvije bacačice, nego 102. I ovdje dolaze samo najbolje. One su jako brze i eksplozivne… Opasne će biti.
Čak 12 aktualnih olimpijskih pobjednika nije uspjelo Riju dodati i zlato u Londonu. Boji li se Sandra, kao dvostruka olimpijska pobjednica, takvih statistika?
– Ja sam djevojka koja ruši statistike. Ne treba se zamarati s time. Ja ovdje nemam nikakav pritisak; zato što ga ne stavljam sama sebi. Ja sam sebi i najveća motivacija i najveći kritičar. Ako dođeš ovdje preumišljen i prebahat, obije ti se o glavu.
S obzirom na to da je ove sezone bacila 71,41, a da je u kvalifikacijama potvrdila koliko je spremna ovdje, mogao bi danas biti u opasnosti i rekord Svjetskog prvenstva koji je postavila Martina Hellmann i koji već 30 godina, od Rima 1987, stoji netaknut na 71,62.
– Ma, ja u finalu samo želim dobro vrtjeti i udarati disk na kraju. I to je cijela priča.
Prije tjedan dana Stipe Žunić donio nam je broncu u kugli. Danas bi bilo savršeno završiti ovaj londonski put zlatom. I da ne “sekira mamu Vesnu”, koja joj je prije Londona rekla “ajde, uđi u taj krug, zavrti se, baci 100 metara i vrati se kući”!
Prvu seriju idem na sigurno, a onda ću ‘rokati’
Sjeća li se kako je na ovo isto mjesto došla prije pet godina, kada je osvojila svoje prvo olimpijsko zlato?
– Vratio mi se osjećaj onog Londona u četvrtak, kad sam se vozila na trening. Vidjela sam mjesto gdje je bilo olimpijsko selo i preplavile su me emocije. Ne, nisam plakala, ali bio je to lijep osjećaj. Sjetila sam se druženja tamo, imam još uvijek prijateljstva iz tog Londona. A onda još dobiješ poruke tih ljudi pred samo natjecanje i samo im kažeš “e, ekipa, ja sam tu, na našem starom mjestu”. Ma, nisu mogli odabrati bolje mjesto za SP u atletici!
Tada je u Londonu uza se imala drugog trenera, pokojnog Ivana Ivančića. Hoće li i Edis Elkasević danas biti na istom mjestu na tribini kao i Ivanča 2012?
– Ne, Trendžo je stajao tamo na lijevoj strani – pokazivala je rukama prema stadionu.
– Treneri dobiju brojeve gdje moraju sjesti. Trendžo je bio dolje, nije ni sjedio. On je uvijek pratio sretne brojeve, tada mu je sretan bio taj da je stajao i zobao koštice – smije se Sandra.
Kakav je Edisov naputak za večeras? Hoće li žestoko napasti zlato već od prve serije?
– Prvi idemo na sigurno, a onda rokati.
