Molitva – Utorak, 15. kolovoza

Božja prisutnost

Prisutno za mene je ono što utječe na moje nastajanje.
Razmišljam o Božjoj prisutnosti, koji je uvijek uz mene u ljubavi,
usred mnogih stvari koje također utječu na mene.
Zaustavljam se i molim da mu dopustim
da utječe na moje nastajanje, na moj život, u ovom trenutku.

Sloboda

Tvoja me je smrt na križu oslobodila.
Mogu živjeti slobodno i radosno, bez straha od smrti.
Tvoje milosrđe ne poznaje granica.

Svjesnost

Biti svjestan nečega znači to i zapažati.
Gospodine, pomozi mi da uvijek budem svjestan da si mi darovao život;
hvala ti na tom daru života.
Nauči me kako da se saberem i budem smiren te uživam u stvarima koje si za me stvorio.
Da zapažam ljepotu koja me okružuje,
divote planinskih vrhunaca, mirnoću jezera, krhkost cvjetne latice…
Uvijek moram biti svjestan da sve to dolazi od tebe.

Riječ Gospodnja

Lk 1,39-56
U one dane dane usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga i povika iz svega glasa: “Blagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Blažena ti što povjerova da će se ispuniti što ti je rečeno od Gospodina!”
Tada Marija reče:
“Veliča duša moja Gospodina,
klikće duh moj u Bogu,
mome Spasitelju,
što pogleda na neznatnost službenice svoje:
odsad će me, evo, svi naraštaji
zvati blaženom.
Jer velika mi djela učini Svesilni,
sveto je ime njegovo!
Od koljena do koljena dobrota je njegova
nad onima što se njega boje.
Iskaza snagu mišice svoje,
rasprši oholice umišljene.
Silne zbaci s prijestolja,
a uzvisi neznatne.
Gladne napuni dobrima,
a bogate otpusti prazne.
Prihvati Izraela, slugu svoga,
kako obeća ocima našim:
spomenuti se dobrote svoje
prema Abrahamu i potomstvu njegovu
dovijeka.”
Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući.

Nekoliko misli o današnjem odlomku iz Svetog pisma:

Postoje trenutci u našim životima kad, poput ove majke koja očekuje dijete, znamo da smo blagoslovljeni. Ponekad to može biti postupno ostvarenje u teškim okolnostima.
Papa Franjo ovako počinje Evangelii Gaudium: “Radost evanđelja ispunja srca i živote svih koji susretnu Isusa. Oni koji prihvate njegovu ponudu spasenja oslobođeni su od grijeha, žalosti, unutrašnje praznine i samoće.”… “Razumijem tugu ljudi koji su morali podnijeti tešku patnju, ipak, polako, ali sigurno svi moramo dopustiti radosti vjere da polako oživi tiho, ali sigurno povjerenje, čak i u velikoj žalosti.”
“Gospodine, moram dopustiti da budem prevaren: na tisuće načina sam izbjegavao tvoju ljubav, i opet sam još jednom ovdje da obnovim savez s tobom. Trebam te. Spasi me još jednom. Gospodine, uzmi me još jednom u tvoj otkupiteljski zagrljaj.” – Papa Franjo, Evangelii Gaudium 5,3
Ima li u ovom izvatku rečenica koja ti govori na poseban način?

Razgovor

Ponekad se pitam što bih ti rekao, Gospodine, da te osobno susretnem.
Možda bih rekao: “Hvala, Gospodine”, što si uvijek uz mene.
Znam, sigurno, da je bilo trenutaka kada si me nosio i brinuo se za mene.
Kada sam tvojom snagom preživio tamne trenutke moga života.

Zaključak

Zahvaljujem ti Gospodine što sam mogao provesti nekoliko trenutaka nasamo s tobom.
Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, tako i sada i vazda
i u vijeke vjekova.

Izvor: prostorduha.hr

Odgovori

Skip to content