TwitterFacebookPinterestGoogle+

Bog smeta lažnim moralistima

  • Written by:

Pa, eto, radije ću biti glup vjerujući u Boga, nego tako genijalan pa da ne vjerujem. Vjerojatno su glupani bili i svi filozofi, pisci i znanstvenici do našeg doba, počevši od sv. Augustina pa do Ruđera Boškovića i Nikole Tesle.

{jathumbnail off}„Lud sam i ja jer vjerujem u Boga i Bogu.
I ponosim se svojom ludošću.
A znaš li zašto?
Zato da ne budem inteligentan kao Nikoletina Bursać.
Nikoletini drug komesar rekao da nema Boga i Nikoletina bez razmišljanja otprve skužio.
I postao intelektualac.
Čak mu i engleski „istraživači” priznali inteligenciju.
A kaljužari mu se istom metodom pridružili.
I sada siju bedastoće po svim blogovima“.
Lijep pozdrav od Kristijana
(komentar na blogu VL-a)

Bog i inteligencija

Već je postalo uobičajeno da nam mediji povremeno serviraju i posreduju rezultate raznih istraživanja koja dokazuju kako su vjernici glupi i zatucani ljudi. Jedne dnevne novine su tako samozadovoljno istaknule to i u naslovu: „Vjernici su manje inteligentni od ateista!” (http://www.jutarnji.hr/vjernici-su-manje-inteligentni-od-ateista-rezultati-istrazivanja-nad-1500-nadarene-djece-od-1921–pa-sve-do-danas-/1119677/).Do tog senzacionalnog „znanstvenog” otkrića, kojeg novine slavodobitno ističu, došli su na nekom britanskom sveučilištu analizirajući rezultate niza istraživanja proteklih desetljeća. Zaključili su kako inteligentnija djeca zanemaruju religiju jer prije shvate njezine koncept i prozru ga, posumnjaju u njega. Implicite, inteligentni lako shvate da je religija obmana, dok manje inteligentni nisu sposobni doći do takvih „rasvjetljenja”.

Tko zna koliko je bilo do sada takvih istraživanja sa sličnim rezultatima. Često se radi o studijama s unaprijed zadanom tezom. Kad se polazi od pogrješnih premisa, onda se dođe i do pogrješnih zaključaka. Uzalud je ponavljati da povijest cijeloga ljudskog roda, njegova kultura, filozofija, sve mudrosti svijeta, sve religije i znanja, umjetnost i književnost, govore upravo suprotno, da su mahom veliki umovi bili i vrlo religiozni, sve do novijeg doba, dok ateizam kao materijalizam nije postao nametnuti sustav mišljenja. Dojadili su više s tim uvijek istim naklapanjima i pokušajima dokazivanja zadane teze: kako je bolje biti nevjernik, nego vjernik u današnjem svijetu. Biti vjernik donosi opasnost da te podozrivo gledaju kao glupana, a biti nevjernik je „in”, napredno, moderno i „cool”.

Pa, eto, radije ću biti glup vjerujući u Boga, nego tako genijalan pa da ne vjerujem. Vjerojatno su glupani bili i svi filozofi, pisci i znanstvenici do našeg doba, počevši od sv. Augustina pa do Ruđera Boškovića i Nikole Tesle. Glupani su osnovali Oxford i Sorbonnu, a Michelangelo je svaki dan molio krunicu kao neka baba. I on je bio manje inteligentan jer je vjerovao u Boga. Od praoca Abrahama, preko Izaka, Jakova, svih patrijarha, proroka, učenih i mudrih rabina, sv. Pavla iz Tarza, svi kršćanski, židovski i muslimanski umovi u povijesti – svi su bili, eto, manje inteligentni od današnje iPod generacije jer su vjerovali u Jednoga Boga. Svi oni koji su poznavali najdublje mudrosti, koji su čitali svete knjige na hebrejskom, grčkom i latinskom, koji su pisali i prevodili svete spise, koji su razbijali glavu nad najvećim tajnama života i smrti – svi su oni bili obične budaletine po istraživanjima raznih suvremenih genija koji su spoznali kako je sva mudrost ljudskog roda nastala jer su dugo prevladavali ljudi smanjene inteligencije koji nisu bili u stanju prozreti sve te tlapnje i bapske priče o vječnom i jednom Bogu Stvoritelju. Trebalo je sve te budaletine spriječiti dok su još bili mali, prepoznati ih kao manje inteligentne čim su znali prevesti Toru s hebrejskog na grčki i slično. To je bio znak pomanjkanja pameti. Tako kažu današnji istraživači.

Od danas nema Boga! – vikali su komunistički komesari u gulazima i vjerojatno su bili vrlo inteligentni ljudi. Tako kažu znanstvena istraživanja. Borbeni ateizam je pobio milijune ljudi jer su vjerovali i bili manje inteligentni. Očito ateizam još nije dovršio posao, pa sad ide znanstvenim, pravnim i drugim preodgojnim metodama. Bog i inteligencija prema današnjim kriterijima postali su obrnuto proporcionalni. Za pametnog čovjeka, koji nešto zna i razumije, to je prijeteći paradoks. No, mi danas živimo u svijetu u kojemu su ludi mudri, a mudri ludi.

Evo, i potpisnik ovih redaka je intelektualac, moglo bi se reći načitan i obrazovan čovjek, ali teški glupan jer vjeruje u Kristovo bogosinstvo i Marijino Bezgrješno Začeće. Zamislite koliki je to stupanj retardacije prema recentnim svjetskim studijama. I još moli svaki dan krunicu! To je već teško izlječiv slučaj. I usprkos svemu, on je i dalje Isusov „maolumnik”, idiot koji vjeruje, čak i kad mu to ide izravno na štetu po aršinima ljudskim. Radije ću zbog Boga biti lud, nego po svjetskim mjerilima pametan. (Zoran Vukman – http://www.velecasnisudac.com/naslovna/kolumne/zoran-vukman/bog-i-inteligencija)

Kardinal Stepinac, 1940.: “Došlo, dakle, što mu drago u ovim žalosnim vremenima, mi ne ćemo nikada sagnuti glavu pred zlom koje se širi, pred lažnim duhom vremena, koje je protivno Bogu… I ja vam dovikujem na domaku oluje koja prijeti čitavom svijetu: Ohrabrite se i budite jaki u vjeri, koju očevi vaši ispovijedaju već 1.300 godina” (ib. str. 200.).

Alfredo Cifuentes, čileanski nadbiskup: “…Njegovi su ga krvnici htjeli uništiti, a uveličali su ga mučeničkom aureolom. Mislili su da ce izbrisati njegovo ime, a učinili su ga besmrtnim… Za svoje progonitelje kardinal Stepinac je umro. Za nas i za cijeli katolički svijet započeo je njegov besmrtni život slave i pobjede. Jer je jedan mučenik uzišao na nebesa.”
(El Diario Ilustrado, Santiago de Chile, 16. 2. 1960.).

Ivan Remeta Johnny/hrvatski-fokus.hr

Komentari