Da su Srbi tražili savjet od Šeksa, Mladić bi već odavno bio ‘lociran, identificiran, transferiran’
Ovih dana, tj. 28. Svibnja, obilježen je u Hrvatskoj Dan oružanih snaga. Uvijek ista ikonografija, Jarun, stadion u Kranjčevićevoj, isprazni govori političara i slikanje s vojnicima i časnicima. Hrvatska je 1991.g., u rat krenula bez vojske,
bez oružja, ali sa velikim srcem. Tijekom rata u hodu je stvorila vojsku i pobjedonosno ga okončala. Nakon smrti Šuška i Tuđmana Hrvatska je u miru izgubila i vojsku i rat. Danas je hrvatska vojska samo naljepnica one vojske koja je kroz Bljesak i Oluju pokazala sposobnost, hrabrost i upornost da dobije rat.
Zaboravljene pobjede
Imamo odlično zrakoplovstvo i zrakoplove koji imaju samo jednu manu, a to je da ne mogu uzletjeti! Helikopteri su nam toliko sofisticirani da se nitko ne usudi u njih ući. Tenkovi nam trunu po ledinama, ali se budale tješe ponavljajući “ što ćemo trošiti na naoružanje, mi smo u NATO-u i sigurni smo od bilo kakve buduće agresije. Ne daj Bože da u Bosni stvari krenu u lošem pravcu pa da se eventualni sukob prelije preko hrvatskih granica. S ovako razoružanom i devastiranom vojskom šanse da se obranimo su nam skoro iste kao i u Dinama da osvoji Ligu prvaka. Možda sam čak malo prestrog prema Dinamu! Da NATO stane na stranu neke svoje članice u ratnom sukobu mora prethodno dobiti zeleno svjetlo Vijeća sigurnosti UN-a, a potom se s akcijom mora složiti svih 27 članica NATO-a. Zamislite s koliko bi oduševljenja na hrvatsku stranu stale npr.: V. Britanija, Nizozemska, Francuska, Belgija i ostale članice. Zato zvuči groteskno slušati Josipovića, Kosoricu, Bebića i ostale kad isprazno glorificiraju naše oružane snage. Hrvatska izdvaja za oružane snage manje od Vatikana, San Marina ili Monaka.
Dan ranije, tj. 27. svibnja, samo Hrvati koji nešto bolje poznaju hrvatsku povijest, znat će da je tog datuma 927.g., odnosno pred tisuću godina prvi hrvatski kralj Tomislav u planinama istočne Bosne razbio vojsku bugarskog vojskovođe Alogobotura. Slično su prošli i mađarski konjanici koji su iste godine pokušali prodrijeti u Hrvatsku. Bizantinski car Konstantin naveo je u svojim zapisima kako su Hrvati tada raspolagali sa 60 000 konjanika, oko 100.000 pješaka i 80 velikih brodova. Konstantin Porfirogenet je opisao tadašnje Hrvate kao narod koji ne polazi u rat ni protiv koga osim ako ih netko ne napadne. Bugari su te godine napali Srbiju i porazili njihovog župana Zahariju koji je nakon poraza pobjegao u Hrvatsku. Pogodili ste!!! Srbi su, iako poraženi, uvijek Zaharijin poraz slavili kao svoju pobjedu, slično kao i Kosovsku bitku. Nakon osvajanja Srbije, bugarski car Simeon poslao je ogromnu vojsku na Hrvatsku, ali je bio doslovno pometen. Pogodili ste!!! Hrvati su potpuno zaboravili te svoje slavne povijesne pobjede!
As iz rukava
Kladioničarskim rječnikom rečeno: koji bi bio koeficijent kad bi se apstraktno govoreći sukobile Tomislavova i naša današnja vojska? Ne znam i nisam siguran! Znam da Srbi i dalje slave svoje povijesne poraze, a Hrvati zaboravljaju svoje pobjede. Stari Latini su mudro govorili: “Si vis pacem para bellum” (ako želiš mir pripremi se za rat). A Hrvatska se pripremala za rat tako da su je prvo devedesetih godina razoružali drugi, a danas se razoružava sama!
Srbija je “napokon” pronašla Ratka Mladića. To je navodno do sada bila velika zagonetka, a od sada postaje velika farsa. Danas čak i potpuno apolitični ljudi znaju da su Srbi u ovih 16 godina mogli izručiti Mladića Hagu kad god su to htjeli. Ali kao bolji pokeraši od Hrvata u partiji međunarodnog pokera izvukli su Mladića kao adut iz rukava tek onda kad im je to najviše odgovaralo. Hrvatska je, međutim, svoje adute odmah uludo odigrala. Sada kad se igra “grand finale” Srbi su dobili mjesto za glavnim stolom. Kako se igrači za tim stolom sporazumijevaju isključivo na engleskom Kosorica, i da je dobila slučajno mjesto, ionako ne bi mogla ništa razumjeti. Osim toga ona je loša bleferica, a to je u pokeru posebno važno i dio je igre. Srbima iza leđa stoje Rusi, kibiciraju i sufliraju poteze. Hrvati su Ruse odavno “otpilili”, Amere iziritirali, Nijemcima postali nesnosno dosadni. Oni se sad uzdaju samo u svoju ikonu EU. Koliko je ta vjera na rubu političke infantilnosti, najbolje pokazuju presude Gotovini i Markaču. Kad još Srbija izvuče iz rukava “asa” sa slikom Gorana Hadžića bit će im put do članstva u EU popločen crvenim tepihom, pa će njime proći pored nas. To je, naravno, Kosorici nebitno. Njoj je jedino važno da ona potpiše završetak pristupnih pregovora kako bi ušla u povijest – makar i u fusnotu. To što se i u novoj optužnici protiv Mladića uopće ne spominju hrvatske žrtve, našu vlast previše ne brine jer oni će to tražiti. Konačno, njihovo spominjanje ih ionako neće oživjeti! Prijatelji su me često čudno gledali kad sam im govorio kako trebamo učiti od Srba. Dok su Hrvatskom paradirali trećerazredni europski činovnici Srbi su najprije osigurali leđa probuđenim ruskim medvjedom. Osigurali su granice i stabilizirali Republiku Srpsku. Memorandumom br. 2. istakli su svoje zahtjeve oko stvaranja tzv. “veliko-male Srbije”. Jedino nisu uspjeli zadržati Kosovo, ali to je viša sila. Kao što bijelci nisu uspjeli zadržati devedeset postotnu crnu Južnu Afriku tako ni Srbi, unatoč megalomanije, nisu uspjeli ostati na Kosovu koje je devedeset postotno albansko. Kad ih prođe sadašnja ljutnja možda će i gubitak Kosova jednom slaviti kao i poraz u bitci na Kosovu. Da je Srbija pred desetak godina bila ušla u EU, Srbi nikada ne bi uspjeli ispuniti svoje strateške ciljeve: stabilizirati Republiku Srpsku kao državu izvan Srbije, a koju će pripojiti Srbiji nakon prve veće krize ili sukoba u BiH. Igrajući ovako profesionalno svoju partiju pokera i vrhunski blefirajući postali su opet glavna sila u Regiji, uspjeli su podmetnuti Zapadu da izjednači agresora i žrtvu (bar u Hrvatskoj), uspjeli su, uz pomoć Save Štrbca i hrvatske petokolonaše, prikazati Hrvatsku kao agresora u BiH iako Hrvatska osim dva HDZ-a nema više ništa u BiH, a Srbi kao istinski agresori dobili su pola BiH. Uspjeli su legalizirati četnički pokret i Dražu Mihajlovića dok u Hrvatskoj Mesić i danas u Kumrovcu zakrvavljenih očiju zaziva aveti prošlosti. Uspjeli su postići da Hrvatska obnavlja srpske kuće i spomenike u Hrvatskoj, a da im pri tome nije ni na kraj pameti da obnove hrvatske kuće u Vojvodini niti da dozvole povratak Hrvata u Republiku srpsku. Hrvatskoj je cijelo vrijeme bio strateški cilj: bijeg iz regije, a kad smo narcisoidno povjerovali kako smo daleko od Srbije i Balkana, kad smo se okrenuli vidjesmo da je Srbija tik uz nas. Zamislite veselje i toleranciju Josipovića, Mesića, Butkovića, Lukićke, Lovrićke, Puhovskog, Grubiše, Banca, Čička i ostalih kad se naše “neprežaljeno” bratstvo i jedinstvo nastavi i u EU. Pravi pobjednici ovog hrvatskog melodramskog festivala Pupovac, Stanimirović, Uzelac i slični držat će se kao i obično – tiho i suzdržano, skromno tražeći da se još samo procesuira preostalih stotinjak tisuća hrvatskih ratnih zločinaca na čelu sa starim i mladim Jastrebom i Vesnom Bosanac koji su beskrupulozno napali Vukovar i pobili ranjene srpske civile i bolesnike.
Bulevar Ratka Mladića
Vesna Teršelić, voditeljica udruge Documenta i moderator tribine neće u ovoj novonastaloj situaciji više tražiti da se Gotovina ispriča za granatiranje Knina i pogibiju jednog civila. Osokoljena srpskim vodstvom regiona u Uniji, tražit će da se Gotovini još i povisi kazna.
Inače kad smo kod Gotovine i nedavno “uhićenog” Mladića same od sebe javljaju se zanimljive usporedbe. “Briljantni sudac, znanstvenik i bivši odvjetnik iz Groningena” Alfhons Orie uzeo je Gotovini kao jedan od krimena činjenicu da je granatirajući Knin preplašenim Srbima otvorio koridore za bijeg i tako izvršio etničko čišćenje SAO Krajine. Po toj logici “Briljantnog” pravnika Mladiću će se valjda uzeti kao olakšavajuća okolnost to što je prilikom pada Srebrenice zatvorio sve koridore za bijeg i tako izmasakrirao 8.000 ljudi. Vjerojatno se po mišljenju nizozemskih sudaca tu neće raditi o etničkom čišćenju. Nezgoda je samo u tome što su taj pokolj mirno promatrali pripadnici nizozemskog bataljuna, pa će suđenje Mladiću biti i moralno suđenje Nizozemcima. Možda će Vesna Tešelić na kraju pozvati i Mladića da se pokaje ili će joj se to učiniti preoštro za njega. Čovjek je star i bolestan i navodno “nije baš svoj”, a Nizozemci bi to mogli krivo shvatiti i pomisliti da bi se i oni trebali ispričati. A tko će onda financirati Documentu? Sad je, kartaškim rječnikom, Haag na štihu. Mladića ne čeka ništa dobro jer ako se u Hagu našlo vijeće koje je Veselina Šljivančanina za 400 ubijenih civila i ranjenika na Ovčari osudilo na pet godina zatvora u hotelu B kategorije onda bi se analogno tome moglo složiti vijeće koje bi đenerala Mladića moglo osuditi na kaznu i nešto višu od pet godina. Ne vjerujem u takvu odmazdu “Časnog suda”. Treba na kraju honorirati brzinu i dobru volju Srbije. Nije prošlo ni 16 godina, a Mladić je već iza rešetaka. Da su Srbi samo jednom zatražili savjet od Vladimira Šeksa Mladić bi bio već odavno “lociran, identificiran i transferiran” u Haag. Bio bi on već i osuđen i kaznu bi već izdržao pa bi sada bio u Beogradu na svečanom otvorenju Bulevara Ratka Mladića uz bulevar Draže Mihajlovića. Duhoviti Woody Allen je rekao: “Ne volim previše slušati Wagnera. Odmah dobijem želju pokoriti Poljsku”. A da nije Poljska malo predaleko! (Preneseno s portala www.dnevno.hr)
