“Ukupni zahtjevi za sirovinama na Njujorškoj burzi su oko 1,4 milijarde barela sirove nafte. Dnevne količine sirove nafte kojom se trguje na NYMEX je iznad 1 milijarde barela dnevno. Ukupna dnevna potražnja je samo 83 milijuna barela dnevno. Iznos trgovine na samo jednoj jedinoj burzi je veći nego 10 dnevnih potrošnji. {jcomments on}To je divovski Casino pokretan špekulantima, a potrošači plaćaju sve više i više?”

U interview-u Lars Schall-u,    , jedan od najprominentnijh promatrača u poslu oko “crnog zlata”, F. William Engdahl izlaže svoje poglede o tekućoj cijeni nafte, povijesti naftnih interesa 20. stoljeća, istinskim ciljevima “Rata protiv terorizma” i zadnjem, ali ne najmanje važnoj, o točki vršne proizvodnje nafte.

Shall započinje provokativnom retorikom;  je li cijena nafte pokretana i ogromnim špekulacijama, argumentirajući tezu pisanjem Mike Normana, glavnog ekonomista firme s Wall Streeta, kroz primjer:
“Ukupni zahtjevi za sirovinama na Njujorškoj burzi su oko 1,4 milijarde barela sirove nafte. Dnevne količine
sirove nafte kojom se trguje na NYMEX je iznad 1 milijarde barela dnevno. Ukupna dnevna potražnja je samo 83 milijuna barela dnevno. Iznos trgovine na samo jednoj jedinoj burzi je veći nego 10 dnevnih potrošnji. To je divovski Casino pokretan špekulantima, a potrošači plaćaju sve više i više?”

FWE: Unazad, još 2008. godine, kada je cijena nakratko skočila na 147 $ po barelu, a Goldman Sachs izdavao upozorenja da će ona ići i na 200 $, pisao sam da je 60-70% cijene nafte čista špekulacija, namještena od GSCI-a, (Goldman Sachs Commodity Index-a). To je savršen scenarij stvoren na Wall Streetu za kontrolu cijena nafte, bez obzira na ponudu i potražnju. Dodao bih da ključna sastavnica NYMEX kao mjerilo globalne cijene nafte, nego ICE Futures u Londonu. Zašto to kažem? Jer ICE Futures je kćer-tvrtka međunarodne robne burze u Atlanti, Georgia, u vlasništvu Goldman Sachsa, Morgan Stanleya, JP Morgan Chase-a itd – velikih naftnih banaka koji imaju enormnu korist iznutra. Ne postoji nikakva ozbiljna kontrola ICE Futures. Britanci se drže po strani, a US Povjerenstvo za robnu trgovinu (CFTC), 2006. od ‘Robnog modernizacijskog akta iz 2000.’ dopušta ICE Futures da trguje budućom energijom bez otkrivanja CFTC-u na američkom tržištu jer ide preko Londona.

Ovakva deregulacija, makla je bilo kakvu ulogu vladinog nadzora nad energetskom budućnošću, posebno naftnom.
Ovo je lažirana igra. Sve što sada trebate su mogući događaji kao što je ovaj luđak Gaddafi i CNN-ova percepcija istog; pokretanje efekta lavine na budućim tržištima. Ove igre nisu održive na deset godina. Eventualno se vrati ponuda i potražnja na neku razinu, ali ovo baš sada je čista cijena manipulacije percepcijom.

– Koliko je trenutno uzlazno kretanje cijene nafte vezano na previranja na Bliskom istoku?

FWE: Pa, uzlazno kretanje cijena nafte započelo je i prije Božića. Hedge fondovi i banke koji nadziru i posjeduju NYMEX, ICE Futures i burzu u Dubaiju koriste ove događaje da bi možda gurnuli cijenu nafte na 150 ili 200 $ i da bi izvršili ogroman politički pritisak na Njemačku i EU. Zašto to žele, to je drugo pitanje; u konačnici, pritisak na diva u nastajanju, Kinu, koja je očito počinje igrati nezavisnije nego što bi to u Washingtonu željeli.

– Kako vi gledate na ovo?

FWE: Problem je u tome što ne postoji nezavisna, nestranačka vlast na planeti, koja zna, koja je cijelokupnost stvarnih zaliha upotrebljiva u pričuvnom naftnom kapacitetu. Saudijci to uzimaju državnom tajnom, kao i većina arapskih zemalja OPEC-a. Vjerojatno NSA i različite sigurnosne agencije imaju pristup izvjesnim osjetljivim podacima u ovim zemljama, ali mi ne. Štoviše, imate izvješća kojima OPEC već duže vrijeme vara o kvotama i crpljenju skoro pri kapacitetu. Saudijci su rekli da oni imaju kapacitet nadomjestiti libijski manjak. Ja mislim da ako vidimo da bi još jedna zemlja , bio to Alžir, Bahrein ili Oman, upala u ozbiljnu krizu, tada smo u novom području kratkoročne opasnosti. Pitanje je tada, koliko bi sve trajalo?

– Vjerujete li u mogućnost Saudi Arabije da poveća proizvodnju nafte ili bi se ona suočila sa značajnim tešloćama?

FWE: Pitanje je koliko je infrastrukture u Saudijskoj Arabiji spremno i kako brzo bi se to moglo iznjeti na tržište. To, da Saudia ima obilne pričuve nafte je van svake sumnje. Informiran sam prije 15 godina, da su američki sateliti potvrdili prisutnost dovoljno nafte u spornom području između Saudi Arabije i Yemena, da zadovolji apetite cijelog svijeta slijedećih 50 godina – i to samo taj komad pustinje. Isto je s Irakom. U Iranu imate sankcije koje drže iransku naftu van tržišta.

Mislim da je to sve sav dio vrlo složenog i dugoročno planiranog ponavljanja američkog naftnog šoka ’70-ih, s ciljem održavanja američke kontrole, ne samo nad naftnim tržištima nego i nad globalnim gospodarskim razvojem. Previše zemalja nakon 2001. g. započinje traženjem rješenja van ovisnosti o Washington-u.
Znam iz izravnih rasprava s vodećim ljudima kroz tradicionalne ‘pro-američke’ zemlje OPEC-a, da su one punjene od Washington-a i njihova teška primanja zahtjeva o vojnim bazama, s pokušajima da ih se dovede do rata protiv Irana i koji uzrokuju trajna previranja. Oni gledaju prema Europi, prema Rusiji, Kini, postoje sve vrste unakrsnih tokova i aktivnosti koje se događaju u ovim zemljama. Mislim da je to razlog što cijelu šahovnicu Bliskog Istoka, Washington baca u zrak, baš sada. Da li to znači da Saudia ima naftu ili ne, ne postoji pouzdan izvor informacije da kaže da ili ne, o čemu znam da nije izvjesno da švicarsko izvješće, naftni trgovci uvijek citiraju.

– Cijena nafte je danas dobrano iznad 100 $ po barelu, što bi moglo bit dobro za zemlje izvoznice, jer one trpe zbog devalvacije US dolara; ali, nije li to otrov za uzorke gospodaskog rasta industrijskih društava i osobito za Kinu.

FWE: To sigurno nije dobro za Kinu. Sada smo u pojasu izmešu 80 i 110 $, gdje to još nije ubojica rasta za Kinu i globalno gospodarstvo, ali to je kao porez, 20% na potrošnju energije u Kini i ostatku svijeta u dolarskim uvjetima. Mislim da je ovo nešto, čim Kinezi mogu upravljati, sve dok to ostaje u kratkoročno ili oko toga. Kad bi se cijene udvostručile na 200 $ i tamo ostale, to bi predstavljalo ozbiljan problem za Kinu u tranziciji. Ali to zavisi i o tome, da li bi Kinezi mogli napravit bilateralne dugoročne ugovore o obskrbi proizvođač-potrošač, s zemljama proizvođačima koji ih izdvajaju od utjecaja dolarskih cijena.

– G. Engdahl, prije nego nastavimo razgovor o nafti, Htio bih baciti pogled s vama na mjesto gdje ste rođeni, u SAD-u. Bez ikakve sumnje, SAD imaju duboke financijske i gospodarske probleme. Ali, nije li američka elita najveći problem od sveg ovog, pošto se čini da ti ljudi koji joj pripadaju nemaju  u srcu, najbolje interese američke javnosti?

FWE: Pa, ako pogledate američku povijest kroz zadnje stoljeće, čak i dalje do građanskog rata, s uzdizanjem Kuće J.P. Morgana, temeljene na pronevjerama kod prodaje pušaka za vrijeme rata, kad je Morgan isplivao kao Titan i broj 1 među Wall Street-skim “Bogovima novca”, kako sam ih nazvao u svojoj knjizi, to postaje jasno. Američka elita u tom smislu – ljudi sa stvarnom moći kao Rockefelleri, koji naslijeđuju kuću Morgan poslije 1931 – oni nikad nisu imali interese američke javnosti u srcu i nikad ne će. Oni se jednostavno odnose kao možda neki od Ruskih oligarha prema Ruskom narodu, čak i više, oni misle da su doslovno bogovi ovog svijeta. Ljudi su za njih tek predmeti kojima se treba baviti, kakvim oni vide mnoge trutove u koloniji kukaca.
Kada se bavite Sjedinjenim državama, uvijek morate  razlikovati nekih 300 milijuna normalnih ljudi kao vi i ja, koji pokušavaju raditi na svojim životima, pokušavajući osigurati za svoje obitelji pristojan posao i živiti pristojan život, i možda, pregršt ultramoćnih ljudi kao David Rockefeller ili u ranijim generacijma Kuća Morgan. Oni doslovno sebe vide kao rasni separat. Ovo je jedan od razloga zašto su oni bili desetljećima fanatični pristaše eugenike. Pa prije Trećeg Reich-a, oni su financirali ono što je kasnije postalo hitlerovska Nazi eugenika u Njemačkoj – Rockefellerova zaklada , o njoj govorim. To je vrsta mentaliteta ovih elita.

– Dakle, vi mislite da ova elita u Americi nema interesa da zaustavi slijedeću veliku depresiju?

FWE: Pa, dopustite mi, jedan primjer: u svibnju 2009. u kući predsjednika Rockefellerovog sveučilišta,  jedan vrlo, vrlo elitni skup samo milijardera, ne milijunaša, nego milijardera, su pozvani na zavjet Davidu Rockefelleru i Billu Gatesu, oni su potpisali pismene pozivnice. Sebe su nazvali “Good Club”. Ovo su neki od najbogatijih ljudi na svijetu…Warren Buffet, Ted Turner iz slavnog CNN-a. Predmet rasprave, u skladu s izvješćem koje je procurilo, nije bilo: ‘Kako se nositi s ovom svjetskom financijskom krizom i ovom velikom depresijom?’ Njihova zanosna strast u ovom susretu u Rockefellerovom sveučilištu bila je: ‘Kako ćemo zaustaviti globalni populacijski rast u slijedećih nekoliko desetljeća? Tako da će vam dati ideju.
Moja je procjena da u ovom trenutku oni pokušavaju koristiti veliku depresiju koju je njihova financijska podvala uzrokovala. Oni su namjerno stvorili ovu sekuritizacijsku prevaru, ovu Ponzievu shemu poslije 1999. kad su Tim Geithner i Larry Summers bili obojica u upravi državne riznice Clintonove administracije i oni su izradili zakonodavstvo za deregulaciju bankarskog sustava, dopuštajući da se trguje financijskim izvedenicama bez ikakvog nadzora od  US CFTC-a, vladine nadzorne agencije za derivative – a oni su znali što su radili. Paul Volcker je rekao u jednom zanimljivom interview-u – nisam baš njegov ljubitelj, ali u ovom slučaju se slažem s njim. On je rekao godinu prije, kad su ga upitali, na što bi ukazao kao najpozitivniji doprinos bankarskim inovacijama u zadnjih dvadeset godina: Pa, kad razmislim o tome, ima jedan pozitivni doprinos – izum bakomata. Osim toga, derivati i sva ova financijska inovacija nisu učinili ništa osim štete. To je parfraza, ali mislim da je tu Valcker imao pravo u procjeni.

– Jedan od glavnih problema našeg vremena je da je američka središnja banka, FED u privatnom vlasništvu.
FWE: Da.

– Prije svega: je li to normalno da je središnja banka u vlasništvu privatnog bankarskog kartela koji može u ovom slučaju voditi monetarnu politiku SAD-a?

FWE: Izostavimo sad izraz ‘normalno’, to je smjer kojim ovi novčani interesi pokušavaju pobuditi cijeli svijet da bi se bankarski svjetski sustav razdvojio od bilo kakvog sudjelovanja pritiska birača. Feredralne rezerve su, kao što znate, stvorene 1913. godine. To je prošlo uz skoro praznu sjednicu Kongresa dva dana prije Badnjaka 1913. i potpisano u roku od sat vremena od predsjednika Wilsona, za kojeg su neki ljudi rekli – da je postavljen za predsjednika novcem JP Morgana, Rockefellera itd, s jedinom namjenom da kao demokrat, dade lijevo pokriće, kod stvaranja Fed-a. Činjenica je, a malo je Amerikanaca svjesno toga, Oni misle da presjednik predlaže šefa Fed-a, te stoga – to je vladina agencija. a to uopće nije tako. Banke Fed-a različitih okruga kao što su Dallas Fed, San Francisco Fed…i iznad svega Primus interpart New York Fed, su dionička društva, čijih dionica su noositelji tvrtke kao AIG, J.P. Morgan Chase itd. Dakle ovo su subjekti u privatnom vlasništvu koji čine sustav federalnih rezervi. I to je srž problema. Presjednik Federalnih rezervi ima bitan mandat – očuvati moć velikih banaka – kaoko je netko u kongresnom saslušanju 1920. rekao  banake “Novčanog trusta”. I to je jedino stvaro o tih osam ili najviše devet institucija, procijenio bih, da su stvarno dominantni višebilijuna derivata bjelosvjetskih,, koji su totalno dominirajuća sekuritizacijska prijevara i koji sasvim dominiraju washingtonskom politikom američke riznice. Tako su Federalne rezerve, mislim, jedan od glavnih problema uništenja američke industrije i socijalnog gospodarstva, recimo od odvajanja zlatnog standarda 1971., a sigurno je čak i prije.

– Kao povjesničaru, bi li bila pretjerana izjava reći da je cijela povijest Sjedinjenih država do 1913. priča o borbi Republike protiv Centralne banke koncentrirane u rukama nekoliko ljudi?

FWE: Mislim da je to vrlo zanimljiv način gledanja na tu povijest. Imali ste prvo ostvarenje First bank of US pod Alexanderom Hamiltonom, prvog Tajnika Riznice. Mnogi, čak američki povjesničari su pod utiskom da je nacionalna banka bila u vlasništvu Vlade. Ni na koji način ova banka nije bila u vlasništvu Vlade. Bilo je tek manjih dioničkih udjela, ali glavni dioničari bili su privatni bankarski interesi. Zanimljivo je da je najveći paket dionica držala kuća Rothschild u Londonu. Tako što su Britanci izgubili tijekom Američkog rata za neovisnost, nakon 1776, pokušavali su dobiti nazad na mala vrata, vlasništvom banaka koje rukuju američkim javnim dugom. Povelja toj banci nije obnovljena, te se nastavila gorka bitka u povijesti. Bila je stvorena Second Bank of the US nekoliko godina poslije a Andrew Jackson kao predsjednik je bio ogorčeni neprijatelj ideje da javni dugom SAD-a upravljaju privatni subjekti. I onda, za vrijeme građanskog rata Linkoln je izdao papirnati novac. Bio je to oblik papirnatog novca u izvanrednoj situaciji, ali ono što je učinio, barem djelomično, je bilo da je kontrolu nad US dugom bila privremeno izvan ruke Londonskih i New Yorških banaka. To je uvrijedilo London u velikoj mjeri. Zanimljivo, dokaz koji je nastao oko ubojstva Lincolna na kraju građanskog rata, sve ukazuje na ruku Doma Rothschild i London City bankara, koji su financirali kroz Judu Benjamina, koji je bio jedan od vodećih službenika Konfederacije, u cijelosti atentat Johna Wilkes Bootha na Lincolna.Juda Benjamin je nestao iz Sjedinjenih Država nakon ubojstva i proveo ostatak svog života u Engleskoj. Tako se mogu izvući zaključci o tome tko je imao interes za uklanjanje Lincolna, iako, naravno, ne možemo nikad znati sigurno.

Druga stvar bila je rat 1812. Vrlo bizaran rat kad gledate američku povijest. Britanci su ga započeli brodovima u blizini obale Washingtona i New Orleansa. Oni su počeli bombardiranje Washington i proglasili rat, i pokušali su preseliti trupe iz Kanade. I to je očita osveta Londonskih banaka za činjenicu da je Presjednik dopustio da Povelja Prve banke SAD-a istekne i da je ne obnovi. Dakle vrlo mnogo povijesti borbe SAD-a do 1913. Također pitanje srebra u odnosu na zlato. Zlato je bilo u interesu Kuće Morgan u New Yorku i londonskih bankara, jer oni su bili srce zlatnog standarda onog vremena. Tako, ako bi SAD nastavili sa srebrnim standardom ili čak s dvo-metalnim, to bi znatno umanjilo moć JP Morganu, Rotschildima i prijateljima u Londonu, Barrings i drugi. Oni su ogorčeno napali Williama Jennings Bryanta, čovjeka poznatog za govoru:  ” Ne ćete raspeti čovječanstvo na križ od zlata”. Ali, u bitnom, oni su  porazili srebrnu frakciju svim vrstama kongresne korupcije, manipulacijama itd.

– Ako je sve ovo istina, tada je najvažnije razumjeti: a) kako je akt o Fed-u stavljen na snagu,  i b) kako FRS sada funkcionira. Možda bi u odnosu na a) mogli nešto reći o bankarskoj panici 1907.

FWE: Da

– Tko je bio iza ovoga?

FWE: Pa, iznenađenje, iznenađenje: to je bila kuća Morgan i njihovi prijatelji. Oni su započeli utrku za veliku nezavisnu banku u New Yorku i pokrenuli paniku 1907. To se pretvorilo u industrijsku, gospodarsku depresiju po cijeloj Americi s ogromnom nezaposlenosti. Kroz ovu paniku i njihove lobističke napore, oni su natjerali Kongres da glasa za postavljanje nacionalnog monetarnog povjerenstva da ispita kako se zaštititi od buduće panike. Pa ta je panika upravosmišljena od Kuće Morgan i prijatelja, i put da se spriječe buduće panike bio bi da im se dade kontrola nad narodnim novcem – oduzmi je Kongresu, kome je povjerena člankom 1, Točka 8 Ustava, i dajte je kartelu privatnih banaka koje čine New York FRB, koja je namjerno oblikovana kao najmoćnija od svih banaka Sustava Federalnih Rezervi.

– I tako je prošao Akt o federalnim rezervama. Kako FRS danas funkcionira?

FWE: Uglavnom, ona ima neograničenu moć u štampanju novca, rečeno popularnim žargonom. To je ono što vidimo da radi Ben Bernanke od 2008., ove tisuće milijardi dolara, ali naravno, Bernanke odbija otkriti bilo koji detalj što oni stvarno rade s bankama i koje banke imaju dobrobit od darežljivosti Federalnih rezervi. Oni kupuju sav otrovni otpad, stavljajući ga na bilancu Fed-a i zatim daje bankama trostruko ocjenjene trezorske zapise u povratku. Federalne Rezerve imaju Povjerenstvo otvorenog tržišta FOMC. Uglavnom do sada oni bi se sastajali svakih 6 tjedana da odrede politiku kamatnih stopa. Nekoliko članova Odbora Fed-a u Washingtonu, uvijek direktor Fed-a (sada Bernanke, prije Greenspan), bi bili na FOMC-u, drugih deset ili jedanaest rezervnih banaka po zemlji bi se izmjenjivali na FOMC-u. Tako da nisu svih jedanaest banaka predstavljene cijelo vrijeme. Stvar je vješto osmišljena kako bi dala glavninu moći newyorškom Fedu. On je uvijek na FOMC-u, zbog svoje međunarodne uloge – i činjenice da je Akt o federalnim rezervama izcrtan od Morgana, Rockefellera i kompanije, da dade moć newyorškim bankama. tako su uvijek na FOMC-u. Pa naravno da direktor ima enormnu moć nad odlukama FOMC-a. Službeno, jedan od datosti Fed-a je održanje stabilnosti i vrijednosti US dolara. (Engdahl se sada smije!!! – op.a.)

– No, jedan od rezultata Fed-a je, čini se, nastavak devaluacije dolara na zvanredan način, koji je ubrzao od 1970. Zašto je tako?

FWE: Jednostavno jer je to dobrobit Wall Streeta. Poslije prekida vezanja za zlato 1971. što sam prije  spomenuo, skupina oko Davida Rockefellera, tada u Chase Manhattan banci, obiteljskoj banci, shvatila je da oni imaju nevjerojatnu mogučnost u rukama s plutajućim tečajem i činjenicom da je SAD bila jedina supersila van Sovjetskog saveza. Papirni novac kojeg su bili tiskali u SAD-u u konačnici je vodio do inflacije diljem svijeta tog razdoblja – Mislim da je bila 2900% inflacija, tj. toliko dizanje količine dolara u opticaju u svjetskoj ekonomiji od kolovoza 1971., prema posljednim podacima koje sam vidio i u dvadeset godina povećanja dolarskih rezervi oko 56%, naravno, bio je to period relativno stabilne inflacije ili ne -inflacije i tada nakon loma, imali ste visoko inflatorno razdoblje.

Nalazimo se usred epohalnih tektonskih poremećaja… ( interview F.W. Engdahl – 2. dio)

Nalazimo se usred epohalnih tektonskih poremećaja… ( interview F.W. Engdahl – 3. dio)

Preveo: Megal Skitić

Cijeli izvorni tekst:  http://www.engdahl.oilgeopolitics.net/print/Epochal%20Tectonic%20Shift.pdf

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save