Činjenice, a ne laskanje, o istospolnoj orijentaciji
Optimistične tvrdnje o gay životnom stilu rijetko su poduprte znanstvenim istraživanjima – a kada i jesu, ta istraživanja su manjkava.
Tko vam pomaže: oni koji vam izbjegavaju kazati istinu ili oni koji vam govore punu istinu? Ovi prvi će učiniti da se osjećate bolje; oni vas mogu umiriti i laskati vam, ali je istina mnog ljepša. Istina će vam pomoći da živite zdraviji, sretniji i ispunjeniji život.
Branitelji i promicatelji homoseksualnosti pokušavaju prikriti znanstveno dokumentirani teški promiskuitet, nesposobnost za održavanje seksualne vjernosti, zlostavljanje među partnerima, te psihičke i tjelesne bolesti povezane s takvim načinom života. Također, obično se govori homoseksualnim osobama (SSA-same sex atraction): “To je genetski”, “Rođeni ste takvi”, ili još gore: “Bog vas je stvorio da budete gay” .
Da je homoseksualnost genetski predodređena, onda bi jednojajčani blizanci gotovo uvijek imali istu seksualnu orijentaciju. Francis S. Collins, MD, PhD, direktor National Human Genome Research Institute, NIH, izjavio je da je vjerojatnost da će identičan blizanac homoseksualac-muškarac također biti homoseksualac oko 20 posto, što ukazuje na to da koliko god su geni uključeni u predispoziciju, to ne uključuje predeterminiranost.(1)
Jedna od glavnih studija na analizi podataka iz australskog registra blizanaca, otkrila je da ukoliko jedan od identičnih blizanaca ima homoseksualnu orijentaciju, bilo je samo 11 posto šanse da bi takve sklonosti imao i onaj drugi.(2)
Brojne studije su otkrile da privlačnost prema istom spolu nije jedno stabilno stanje. Većina onih koji su iskusili istospolnu privlačnost (SSA) tijekom adolescencije utvrdili su da je problem nestao do vremena kada su dostigli 25 godinu, bez ikakvih intervencija.(3) Oni koji traže terapiju ili duhovno savjetovanje mogu postići različite razine otklona od istospolne orijentacije.
Istraživanja su pokazala dorobiti terapije. (4) U stvari, istraživanje čiji je izričiti cilj bio da dokumentira štetu nanesenu terapijom koja je direktno usmjereno na rješavanje istospolne orijentacije, pokazala je da su mnogi subjekti iskazali da im je terapija pomogla.(5)
Adolescentima sa istospolnom orijentacijom su rekli da će “izlazak u javnost” riješiti njihove probleme. U stvari, to ih stavlja u rizik. Unatoč intenzivnim AIDS-edukacijama, mladi ljudi svih dobi koji imaju seks s muškarcima su iznimno visoko rizična skupina za infekciju spolno prenosivim bolestima, uključujući HIV / AIDS-a, upuštanje u zlouporabu alkohola i droge, posebice metamfetaminom, te za upadanje u depresiju.(6) Edukacija o primjeni kondoma sa ovom populacijom pokazuje potpuni neuspjeh. Ako se kondomi pravilno koriste, oni doista pružaju određenu zaštitu protiv nekih spolno prenosivih bolesti, međutim istraživanja pokazuju da upravo oni najugroženiji ne koriste kondom pri svakom seksualnom kontaktu. Kombinacija droga i visokorizičnog seksa su zajednički pridonijeli ponovnom buđenju spolnih bolesti i HIV-a među muškarcima koji imaju seksualne odnose s muškarcima (MSM).(7)
Iako se za homoseksualnost tvrdi da je normalna varijanta ljudske seksualnosti, a za osobe s istospolnim sklonostima da su psihički zdrave kao i ostatak populacije, istraživanja pobijaju ove generalizacije. Četiri nedavne, dobro dizajnirane studije su otkrile da osobe s istospolnom orijentacijom imaju znatno veće stupnjeve psiholoških poremećaja, problema sa zloporabom droga i razmišljanja o samoubojstvu od opće populacije.(8)
Gay aktivisti tvrde da su svi ovi problemi uzrokovani negativnim stavom društva, ali problemi su jednako prisutni u izuzetno liberalnim zemljama, kao što su Nizozemska i Novi Zeland.(9) Ne bi trebalo biti iznenađenje da kada živimo u skladu s našom prirodom, mi smo sretniji i zdraviji. Okrivljujući društvo za bezbroj poteškoća s kojima se suočavaju osobe s istospolnom orijentacijom, sprječava samospoznaju i ozdravljenje.
Istraživanja pokazuju da poremećaj rodnog identiteta u djetinjstvu stavlja dijete na put prema istospolnoj orijentaciji, no branitelji i promicatelji homoseksualnosti protive se tretmanu ove djece, iako ta intervencija može još u djetinjstvu eliminirati izolaciju, tjeskobe i depresije.(10)
Učitelji u javnim školama u mnogim dijelovima zemlje (SAD, op.prev) podučavaju djecu da je homoseksualno ponašanje genetski predodređeno i jednako zdravo kao i heteroseksualni i bračni odnosi. Zagovarajući tako homoseksualni životni stil, ti nastavnici ne pružaju znanstvene istine, a školski upravitelji / savjetnici ne samo da propuštaju ispraviti te netočnosti, nego također propuštaju osigurati učenicima činjenične informacije o brojnim psihološkim i medicinskim opasnostima takvog načina života. Nedavno, srednjoškolci su bili disciplinirani od strane školskih upravitelja zbog odbijanja da prisustvuju/podrže priredbe kojima se promovira homoseksualizam, kao što je „dan tišine“, dok su u isto vrijeme odbili dozvolu za održavanje događaja radi promoviranja heteroseksualizma. (11)
Promicatelji “gay braka” tvrde da su istospolne veze posve jednake brakovima i stoga zaslužuju sve povlastice braka; istraživanja međutim pokazuju – i i aktivisti priznaju – da je nerealno očekivati da će muški parovi biti vjerni. (12)
Promotori homoseksualnog braka također tvrde pred sucima i zakonodavcima da istraživanja dokazuju da nema razlike između djece odgojene od istospolnih parova i onih koje su odgojili biološki majka i otac. Istraživanja na koja se pozivaju su, praktično bez iznimke, interno i eksterno nevaljana.(13) U mnogim slučajevima, autori su krivo interpretirali svoje vlastite nalaze. S obzirom na opsežnu literaturu koja ukazuje na štetnost odgoja djece uz odsutnost oca ili majke, predstavalja puko zavaravanje tvrditi da namjerno lišavanje djeteta majke ili oca neće imati posljedice za tu djecu. (14)
Gay aktivisti imaju reference za potporu svojih ostalih gledišta, ali oni koji čitaju ovaj materijal naći će da većina njihovih “istraživanja” pati od ozbiljnih metodoloških grešaka, a ostatak je zapravo u suprotnosti s tvrdnjama gay aktivista.(15) Da su istospolni seksualni porivi zaista zdravi i normalni, branitelji i promicatelji homoseksualnosti ne bi trebali iskrivljavati istinu.
Istina može sama sebe braniti, iskrivljivanja međutim moraju biti zaštićena od daljnjih iskrivljavanja. Homoseksualni aktivisti se bave i lažnim optužbama za “mržnju” i krivo prikazuju vjerska učenja. Oni ignoriraju istinu u svezi ljutnje i “mržnje”. Na primjer, jedno objavljeno istraživanje ukazuje na visoku zastupljenost zlostavljanja partnera u homoseksualnim odnosima(16), ali umjesto da se bave ovim ozbiljnim problemom, aktivisti pokušavaju iskoristiti propise o zločinima iz mržnje za uznemiravanje i kažnjavanje onih koji izlažu kritici etiku njihovo seksualno ponašanje, i na druge načine .
Tko stvarno pomaže ljudima sa homoseksualnom orijentacijom, djeci i obitelji: oni koji im govore istinu njima ili oni koji pokušavaju iskriviti istinu?
/Ad Hoc Komisija za homoseksualnost i znanstveno istraživanje. 22. svibnja 2007/
Preneseno s Katolik.hr
Prijevod: Alen Peruško/
Potpisnici:
Dean Byrd, PhD
President elect of the National Association for Research & Therapy of Homosexuality (NARTH)
Michelle A. Cretella, MD
Board of Directors, American College of Pediatricians
Joseph Nicolosi, PhD
President of NARTH
Richard Fitzgibbons, MD
Scientific Advisory Committee, NARTH
Dale O’Leary, author of The Gender Agenda, co-author of Homosexuality and Hope and a soon to be published book on marriage.
George A. Rekers, PhD
Distinguished Professor of Neuropsychiatry & Behavioral Science Emeritus
University of South Carolina School of Medicine
Robert Saxer, MD
President, Catholic Medical Association
Philip M. Sutton, PhD
Scientific Advisory Committee, NARTH
Gerard van den Aardweg, PhD Netherlands
Scientific Advisory Committee, NARTH.
Joseph Zanga, MD, FAAP, FCP
Past President, American College of Pediatricians
Bilješke:
(1) Francis S. Collins (2006). The Language of God: A Scientist Presents Evidence for Belief, New York: Free Press, 260.
(2) John Michael Bailey, & M.P Dunne, N.G. Martin (2000). “Genetic and Environmental Influences Sexual Orientation and Its Correlates in an Australian Twin Sample: Personality Processes and Individual Differences,” Journal of Personality and Social Psychology, 78, 524-536.
(3) National Health and Social Life Survey (1994). In. E. O. Laumann, et al, The Social Organization of Sexuality: Sexual Practices in the United States, Chicago: University of Chicago Press, pp. 294-296); Nigel Dickson, C. Paul, P. Herbison, (2002). “Same-sex attraction in a birth cohort: prevalence and persistence in early adulthood,” Social Science & Medicine, 56, 1607-1615.
(4) Irving Bieber, et al. (1962). Homosexuality: A PSychoanalytic Study of Male Homosexuals, NY: Basic Books, 276; Robert
Spitzer, (2003). “Can some gay man and lesbians change their sexual orientation? 200 participants reporting a change from homosexual to heterosexual orientation”, Archives of Sexual Behavior, 32 (5) 403-417; Glen Wyler (April, 2004). “Anything but Straight: A Book Review”, NARTH Bulletin, 32, 45.
(5) Ariel Shidlo & Michael Schroeder, (2002). “Changing Sexual Orientation: A Consumer’s Report,” Professional Psychology: Research and Practice, 33 (3), 249-259.
(6) Gary Remafedi, et al (1991). “Risk factors for attempted suicide in gay and bisexual youth,” Pediatrics. 87 (6), 869-875.
(7) US Centers for Disease Control and Prevention (2004). HIV Testing Survey 2002, Special Surveillance Report Number 1: 1-26.
(8) David Fergusson, L. Horwood & A. Beautrais, (1999). “Is sexual orientation related to mental health problems and suicidality in young people?” Archives of General Psychiatry. 56 (10), 876-888; Richard Herrell, et al (1999). “A co-twin control study in adult Men: Sexual orientation and suicidality.” Archives of General Psychiatry, 56 (10), 867- 874; Susan Cochran & Vickie Mays (2000). “Lifetime prevalence of suicide symptoms and affective disorders among men reporting same-sex sexual partners: Results from NHANES III,” American Journal of Public Health, Vol. 90, (4) , 573-578; Theo Sandfort, et al (2001). “Same-sex Sexual Behavior and Psychiatric Disorders: Findings from the Netherlands Mental Health Survey and Incidence Study (Nemesis).” Archives of General Psychiatry, 58, 85-91.
(9) Sandfort (ibid); Fergusson. (ibid).
(10) Robert George & David Tubbs, “Redefining Marriage Away,” City Journal, (Summer 2004). Quoting “Queer Liberalism?” (June 2000), American Political Science Review; James Nelson (1982). “Religious and moral issues in working with homosexual clients,” in Gonsiorek (ed.), Homosexuality and Psychotherapy, NY: Haworth Press, 173.
(11) Allie Martin (May 15, 2007), “Calif. students pay price for refusing to observe pro-homosexual ‘Day of Silence’.” OneNewsNow.com.
(12) David McWhirter, Andrew Mattison, The Male Couple, Englewood Cliff, NJ: Prentice Hall, p. 103, 252. Bruce Voeller, “Stonewall Anniversary,” The Advocate (July 12, 1979); Donna Minkowitz, The Advocate, Dec. 29-1992, quoted by Bruce Bawer, A Place at the table, NY: Touchstone, 1993 p. 177
(13) Robert Lerner & Althea Nagai (2001). No Basis: What the studies don’t tell us about same-sex parenting, Washington, DC: Marriage Law Project.
(14) George A. Rekers (2005). “An Empirically Supported Rational Basis for Prohibiting Adoption Foster Parenting and Contested Child Custody by Any Person Residing in a Household that Includes a Homosexually-Behaving Member,” St. Thomas Law Review, 18 (2), 325-424.
(15) Jeffrey Satinover (2005), “The Trojan Couch: How the Mental Health Associations Misrepresent Science.” Narth.com.
(16) Greenwood, G., et al. (2002). Battering Victimization Among a Probability-Based Sample of Men Who Have Sex With Men, Amer. J. Pub Health, 92 (12), 1964-69; Lisa Walder-Haugrad, Linda Vaden Gratch, & Brian Magruder (1997), “Victimization and Perpetration Rates of Violence in Gay and Lesbian Relationships: Gender Issues Explored”, Violence and Victims, 12, 173-184.
