Zvonko Bušić: POZIV NA DOSTOJANSTVO I ODGOVORNOST
Uz Dan državnosti
„Ovo su sudbonosni trenutci….vrijeme je da spoznamo sve zablude i odbacimo sva jalova očekivanja…..čuvajući osjetljivost zauvijek nazočne neizvjesnosti, mi se ne smijemo bojati mogućih žrtava i mogućih promašaja, jer zaista – svaka pogreška vrjednija je od pustoši, svaki je čin i žrtva vrednija od obamrlosti, a mi nemamo što izgubiti osim ropstva na koji ne možemo i ne ćemo pristati.“ – Bruno Bušić
Svakom Hrvatu u domovini i izvan nje sudbina je Hrvatske na srcu jer je to i njegova sudbina. Onaj tko to zaboravi, prije ili kasnije spozna da je bio u zabludi. Hrvati izvan domovine sastavni su dio hrvatskoga bića, i u njima su nemjerljivi potencijali za budućnost našeg naroda i domovine.
Kad god je Hrvatska bila u pogibelji, Hrvati izvan domovine su priskakali u pomoć. Na žalost, njihovo domoljublje i spremnost na pomoć domovini bili su u nedavnoj prošlosti i zlorabljeni. Ipak, najveći je dio te pomoći iskorišten u svrhu naoružanja i obrane domovine. Sa sigurnošću se može reći da se Hrvatska ne bi obranila bez pomoći izvandomovinske Hrvatske; u naoružanju, opremi, novcu i ljudstvu.
Hrvatska je opet na raskrižju. Zemlja je u gospodarskoj, političkoj i moralnoj krizi. Za to krivicu najviše snose političke elite koje su – uz pomoć vanjskih čimbenika i preostalih jugokomunističkih struktura – sve više postavljane na vlast nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana. Vodstvo današnje vladajuće stranke je suprotnost onome koje je stvorilo državu. Vodeća oporbena stranka je izravna sljednica nekadašnje Komunističke partije. Te se dvije stranke namjeravaju smjenjivati na vlasti do potpunog uništenja hrvatske države i njezinog utapanja u naddržavnim asocijacijama.
Hrvatski generali osuđeni su u Haagu. Progon hrvatskih branitelja nastavlja se i na sudovima u Hrvatskoj, a u tu svrhu su ustrojena četiri specijalna sudišta u Hrvatskoj, rad kojih će nadgledati haška ispostava smještena u Sarajevu.
Moralna i politička destrukcija društvenog života odvija se kroz djelovanje specijaliziranih građanskih udruga financiranih iz inozemstva; bankarski sustav je u stranom vlasništvu, a uloga Hrvatske narodne banke svedena je na čuvanje interesa tog vlasništva; glasačko pravo Hrvata izvan domovine svedeno je na simboličnu razinu, dok je nacionalnim manjinama osigurano dvostruko pravo glasa, tako da se danas vlast u zemlji ne može ustrojiti bez blagoslova stranke donedavnih pobunjenika protiv Hrvatske; planiranim i nepotrebnim inozemnim zaduživanjem zemlja je od 2000-te naovamo dovedena na rub dužničkog ropstva, a svrha te operacije je rastakanje hrvatske države i konačno preuzimanje hrvatskog nacionalnog bogatstva ispod svake razumne cijene.
Sadašnje upravljačke elite u Hrvatskoj neće prestati s tim nečasnim i štetnim poslom. Neće stati jer dobro znaju što rade. Neće se promijeniti jer im zadatak nije da grade nego da rastaču već izgrađeno. Neće posustati jer oni koji njima upravljaju uvijek u pričuvi imaju svježu i spremnu novu skupinu poslušnika.
Uostalom, radi toga i postoje dvije ”partije” u Hrvatskoj. Stoga se njih može zaustaviti samo udruženim djelovanjem svih domoljubnih snaga, ujedinjenih s ciljem očuvanja hrvatskog državnog suvereniteta, samostalnosti i slobode. Hrvatski suverenitet je nedjeljiv, neprenosiv i jedino čvrsto jamstvo hrvatskog opstanka, slobode i napretka.
Moj životni put znate. Živio sam i bio spreman umrijeti za jednu ideju. I nijednoga trenutka zbog toga nisam požalio jer ta ideja nije bila neka apstraktna misao nego živa stvarnost, zemlja, ljudi, povijest, mitovi i snovi o budućnosti, ukratko – Hrvatska! Najuzvišeniji trenutak novije hrvatske povijesti i ostvarenje svojih ideala dočekao sam u zatvoru, i činilo mi se da je svrha moga križa ispunjena i okrunjena veličanstvenom pobjedom hrvatske slobode.
Moje su molitve uslišane, i moji su se snovi ostvarili, ali nažalost Hrvatska koju sam zatekao nakon povratka iz američkog zatvora već je bila na putu propasti i samodestrukcije. Teško je bilo gledati kako su iz dana u dan bile blaćene njezine svetinje a uzdizali se njezini neprijatelji. Da sam se pravio da to ne vidim, izdao bih sve za što sam se čitavi život borio. Dragi prijatelji, uzmaka više nema, Domovina opet zove! Svaki hrvatski domoljub odrekao bi se svojeg dosadašnjeg rada za domovinu kad se opet ne bi odazvao!
U ovom odlučnom trenutku Hrvatskoj su potrebni značajni ljudi koji su spremni vlastiti ego i vlastite interese podrediti ideji. Potrebno je snažno vodstvo, koje je nepodmitljivo, neokaljano, neustrašivo, odlučno, i sposobno artikulirati narodne interese.
Okupio sam na stajalištu obrane hrvatskog suvereniteta i vraćanja dostojanstva i ponosa hrvatskom radniku i branitelju, skupinu časnih, hrabrih i u hrvatskom narodu utjecajnih ljudi, svojevrsni Glavni stožer kojemu je glavna zadaća ujediniti raspršene domoljubne snage u jedinstvenu snagu koja će se na predstojećim izborima ponuditi kao jedina hrvatska nacionalna opcija i suprotstaviti se daljnjem rastakanju Hrvatske.
Svu svoju energiju i ugled spremni smo uložiti u stvaranje i jačanje takvog pokreta koji će biti brana daljem urušavanju hrvatske države i njezinom uvlačenju u neku novu južno-slavensku tvorevinu. Vrijeme je da konačno prihvatimo našu odgovornost i kao narod uzmemo vlastitu sudbinu u svoje ruke. Propustimo li to učiniti, povijest nam nikada neće oprostiti.
Sjetimo se kako je davne 1976 god. legendarni Bruno Bušić završio onaj „Poziv na dostojanstvo i slobodu“:
„Ovo su sudbonosni trenutci….vrijeme je da spoznamo sve zablude i odbacimo sva jalova očekivanja…..čuvajući osjetljivost zauvijek nazočne neizvjesnosti, mi se ne smijemo bojati mogućih žrtava i mogućih promašaja, jer zaista – svaka pogreška vrjednija je od pustoši, svaki je čin i žrtva vrednija od obamrlosti, a mi nemamo što izgubiti osim ropstva na koji ne možemo i ne ćemo pristati.“
Te su riječi i danas itekako relevantne.
Onda je cilj bio postići zajedništvo i hrvatsko nacionalno pitanje iznijeti na svjetsku pozornicu. Sada je cilj kroz zajedništvo svih domoljubnih silnica na ovogodišnjim izborima u Hrvatski državni sabor i na vlast dovesti, po kriteriju poštenja, domoljublja, i sposobnosti, najbolje što naš narod ima.
Iako su to zamašni planovi, a vremena je malo, uz Božju pomoć i Vašu, dragi Hrvati i Hrvatice diljem svijeta, svesrdnu, moralnu, i žurnu novčanu potporu naša će domoljubna akcija sigurno nadmašiti sva očekivanja.
Članovi glavnog stožera:
Zvonko Bušić, dr. Goran Dodig, dr. Davor Pavuna, dr. Josip Jurčević,
general Željko Sačić, Anja Šovagović Despot, Lidija Bajuk i Marko Perković-Thompson
*Mnogima je poznato na koje se sve načine novac može dostavljati glavnome stožeru. Za one koje će slati putem bankovnih transakcija ili osobnih čekova, privremena adresa je:
„Hrvatski Plamen“
Žiro račun: 24950091136006720
„NAVA Banka“ Zagreb Međunarodni kod: NVBAHR 22
Za transparentnost i sve priznanice jamčimo.
