POZITIVNI PRIMJERI IZ SVIJETA EKONOMIJE: BANKE ZA SIROMAŠNE
Muhammad Yunus, profesor ekonomije u Bangladešu, jednoj od najsiromašnijih zemalja (141 milijun stanovnika) svijeta koja je često izložena i prirodnim katastrofama. Nobelova nagrada za mir dodijeljena mu je 2006. godine zbog njegova nacrta „seoske banke“ (Grameen Bank), koja već trideset godina pozajmljuje novac najsiromašnijima. Djeluje kao svaka druga banka, stvara profit, a veoma je znakovito da povrati između 98% i 99% posuđenoga novca.
Ideja da daje manje kredite siromašnima javila se 1974. godine godina kada je njegovom zemljom zavladala velika glad. Tada je promijenio svoj stil života i način rada koji je od tada bio usmjeren za dobrobit drugih. Točnije, na početku cijele te priče zbio se susret s jednom mladom radnicom koja je tadašnjeg profesora ekonomije potaknula da osnuje banku koja bi davala mikrokredite siromašnim ljudima koji bi postajali poduzetnici. Ta mlada žena je proizvodila namještaj i živjela siromašno iako je radila, jer njezina zarada je bila tek dovoljna da pokrije kamate kredita koji je nepovoljno dobila od banke. Yunus je ustanovio da su te kamate apsolutno nepovoljno i gotovo neotplative. Sudbina mlade žene bila je primjer situacije u Bangladešu gdje banke ne nude nikakvu sigurnost već tjeraju ljude u siromaštvo i dugove.
Yunuz je počeo malim kreditima s malim kamatama pomagati zemljoradnicima i obrtnicima. Nakon prvih uspjeha osnovao je 1976. godine Grameen Banku čiji se model danas primjenjuje u 23 države svijeta. Preko banke Grameen (u Bangladešu ima više od 6,6 milijuna klijenata; nazočna je u više od 72.000 sela – 86% sela u Bangladešu – i zapošljava oko 12.000 osoba), Yunus je razvio mikrokredit kao bitan instrument u borbi protiv siromaštva širom različitih kultura i civilizacija, osobito u pružanju pomoći siromašnim ženama. Žene su inače uvjerljivo najbrojnija klijentela, čak 97 % , tzv. “seoske banke”. 
Yunus je 1996. godine za Radio Vatikan govorio o svojoj ekonomskoj filozofiji:
’’Ljudima treba pružiti prigodu, treba izgraditi ustanove koje će omogućiti da ljudi žive kao slobodna ljudska bića, a ne kao zatvorenici u zoološkome vrtu gdje se daje hrana kako bi se utažila glad. Ljudska bića nisu životinje zatvorene u zoološkom vrtu: ljudi su kreativni i treba osloboditi njihovu kreativnost. Osobe imaju svoje dostojanstvo. Zbog nadziranja proračuna stvaraju se institucije koje potiču siromaštvo. Siromaštvo nisu stvorili siromasi: siromaštvo su stvorile institucije. Dakle, moramo se usredotočiti na institucije i nestat će siromaštva, tako nitko ne će trebati milostinju.’’
