Brian Gallagher: Operacija Oluja razorila je “Veliku Srbiju”
Gotovinina ofenziva je možda bila krvava, ali je isto tako prisilila Srbiju za pregovarački stol u 1995. godine. Jedan stariji članak koji nam iz Londona ‘šalje’ Brian Gallagher.
Nema sumnje da je optužnica protiv generala Ante Gotovine, zajedno s još dva hrvatska časnika od strane Međunarodnog kaznenog suda za bivšu Jugoslaviju ICTY, u glede operacije Oluja, izazvala ogorčenost u Hrvatskoj.
I s dobrim razlogom. Prvo, Operacija Oluja bila je prilog u porazu srpske agresije pobjede u obje: u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. I drugo, optužnice protiv Gotovine je u sebi upitna, te je u kontradikciji kod samih UN-ovi tužitelja. Prvo, operacije Oluja. Nema sumnje da je ofenziva Hrvatske vojske u kolovozu 1995 protiv pobunjenih Srba, sa sjedištem u Kninu, povukla za sobom i neke povrede ljudska prava i nekoliko stotina uglavnom nepotrebnh, smrti civila. No, uz pomoć i efektivnu kontrolu Sjedinjenh Državama, oslobodila veliko hrvatsko okupirano područje od strane tzv. Republike Srpske Krajine, (RSK).
Tzv RSK je oduzela trećina teritorija RH-e i – iako je to često zaboravlja – etnički očistila stotine tisuća Hrvata iz njihovih domova a mnoge ubila.
Nakon zadavanja smrtnog udarca Krajini, hrvatska ofenziva je iskorištena za potiskivanje srpske vojske u susjednoj Rep. BiH, za razbijanje opsade UN-om zaštićene zone Bihać, te prisiljavanje i dovođenje Srba za pregovarački stol u Daytonu, malo kasnije, iste godine.
Ova akcija se sad kriminalizira kao “zločinački poduhvat” u kojoj se Gotovina, skupa s pokojnim hrvatskim predsjednikom Tudjmanom, sumnjiči za etničko čišćenje hrvatskih Srba, rušeći njihovu imovinu da bi osigurali da se ovi nikad više ne vrate.
Nema sumnje da ovakve optužbe osporavaju legitimnost Operacije OLUJA. To se izričito spominje u optužnici protiv Gotovine, kao dio “zločinačkog poduhvata”.
No, zamisao, da je vojna ofanziva sama po sebi odgovorna za masovni odlazak srbskog stanovništva iz tzv. RSK trebala bi biti vrlo sporna. Nije sporno da vodstvo bosanskih Srba – ne Bošnjaka – u dosluhu s Beogradom, pozivalo sarajevske Srbe da napuste bosanski glavni grad 1995. godine. Isto tako je, i vodstvo tzv. RSK, u dosluhu s Beogradom, naredilo odlazak srbskog stanovništva, uoči Oluje.
Osim toga, tužitelji se čine vrlo proturječni u svojoj optužbi protiv Gotovine. S jedne strane oni privaljuju etničko čišćenje na Gotovininu stranu. S druge strane, u sudskom postpku protiv Slobodana Miloševića, rekli su da je Milošević bio odgovoran za “ukupni plan” u kojem će Srbi biti usmjereni na Kosovo, gdje su oni u manjini. Jasno je da ove dvije točke ne mogu izmirit. Ako bi se bilo koga trebalo optužiti za etničko čišćenje Srba iz Hrvatske, to bi sigurno trebalo bit vodstvo krajinskih Srba i Milošević.
Postoji još jedan aspekt ove priče, a to je sudjelovanje SAD-a. Clintonova administracija omogućila je trening i obavještajne usluge Hrvatskoj prije operacije Oluja. Upravo je SAD bila ta koja je zaustavila hrvatske snage u napredovanju u sjeverozapadnoj Bosni, skupa s bošnjačkom vojskom prema srpskoj metropoli Banja Luka. Američka uporaba veta pokazala je da SAD ima nadzornu ulogu nad Operacijom.
Jednostavno, nije vjerodostojno da bi se SAD s Tudjmanom i Gotovinom, urotili da etnički očiste hrvatske Srbe. Umjesto toga,
amerčki angažman, bio je osigurati kraj srbske agresije, kao rukavica u lice europskoj impotenciji.
SAD gotovo sigurno posjeduju dokaze koji će opravdati Gotovinu. Takve dokaze treba osigurati za obranu.
Ako je optužnica klimava, oni se nadaju da će se sudci na to oslonit. Ipak prethodna iskustva nisu dobra. Upravo njihovo, haško, Žalbeno vijeće, u slučaju bosansko-hrvatskog generala Tihomira Blaškića, naparvilo je cijelu litaniju grešaka izvornog Sudskog vijeća. Blaškićev slučaj ne ulijeva povjerenje u Gotovinino suđenje, osobito zbog njegovog visokog ranga.
Što pojačava ICTY-evu lošu sliku u Hrvatskoj, više od Gotovine je njegovo loše procesuiranje srpskih zločina u Hrvatskoj. Za
bombardiranje Dubrovnika, bile su samo dvije optužbe s kaznama od sedam i osam godina. Za uništenje cijelog grada Vukovara u jesen/zimu ‘1991. gdje su tisuće ljudi poginule, uz zastrašujućoj opsadi, tužitelji su se usmjerili samo na tri časnika, tzv. vukovarski trojac. Viši zapovjednici jugoslavenske vojske, najodgovorniji za sve one strahote, su izmakli optužnici. Navodni zločini, pripisani Gotovini su tek blijeda slika ovih zločina.
Da se Oluja nije dogodila, danas bi postojala Velika Srbija. Vjjerojatno, tisuće Bošnjaka iz Bihaća, bili bi mrtvi ili bez krova nad glavom. Je li doista moguće da je spašavanje tisuća muslimanskih života, bio dio kaznenog djela?
Ako ishod slučaja Gotovina bude osuđujuća presuda, srpski ekstremisti će moći reći da je bilo opravdano vođenje rata protiv
obje, i Htvatske i Bosne i Hercegovine, te da su se oni samo branili.
Hoće li baština ICTY-a stvarno bit takva, da bi se na kraju mogao smijati – Radovan Karadžić.
Preveo s http://birn.eu.com/en/17/10/731/?ILStart=40
Megal Skitic
