Sve je spremno da Crkvu hrvatskih mučenika možemo posvetiti. Kako je to lako reći, a kako je do toga bilo teško doći! Od prošle godine svakako je najvažnije da imamo oltar. U nj ćemo postaviti moći hrvatskog mučenika bl. Alojzija Stepinca.

Od oltara ide crvena crta do kipa bl. Ivana Pavla II., koji je Stepinca proglasio blaženim, a koji je na pragu trećeg tisućljeća dao poticaj za ovu gradnju kada je pozvao sve narode – pa i naš – da ne prepuste zaboravu svoje mučenike. Vrijeme koje je pred nama znat ćemo dobro koristiti ako shvatimo poruku Kristova križa koji Papa pruža preko praga. Sve je te elemente, akademski kipar Slaven Miličević, skladno ugradio u Papin spomenik, ali mu je dao našu opremu: križ podsjeća na Zlatni križ krbavskih biskupa s početka 13. stoljeća, a pastoral u ruci na onaj koji su krbavski biskupi nosili po ovim prostorima u 15. stoljeću. Jedno i drugo nam je sačuvano. Križ je dospio u Bribir u godini Krbavske bitke, gdje su našli sklonište modruško-krbavski kanonici, a pastoral je dospio do Senja iz kojeg će se poslije oslobođenja od Turaka upravljati i područjem Krbavske biskupije.

Krbavski križ donio je danas ovamo riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić i stavio ga na spomen kamen stradalnika na Daksi kraj Dubrovnika, a potom će ga staviti na posvećeni oltar; a pastoral, upravo onaj koji su ovim prostorima nosili krbavski biskupi, nalazi se danas u rukama predvoditelja slavlja i posvetitelja kardinala Josipa Bozanića.

Od prošlogodišnje proslave, novost je i Memorijalni park, iza temelja bivše župne crkve, za koji je dao i razradio ideju Ante Pađen, projektiralo ga je poduzeće As-inženjering iz Senja a radi ga Betonteh iz Novske. U Parku je ponešto izmijenjeni Vukovarski križ Šime Vidulina. Ime Vukovar simbol je naših stradanja u Domovinskom ratu. Pred nama su dakle – ovdje u zemljopisnom središtu Hrvatske – spomen kamen iz Dubrovnika i križ iz Vukovara.

Prema istoku Park ograđuje zid sa spomen kamenjem s naših stratišta i ratišta. Ne bih to nazvao zid plača, nego radije zid našeg ponosa i naše zahvalnosti. To još sve nije dovršeno, ali se već sada može vidjeti kako će izgledati i koja mu je poruka. Inače je cijelo zdanje CHM jasna i glasna propovjedaonica cijelome našem narodu. Ni kamen ni beton nisu tu nijemi. Progovorili su ovdje jasnim kršćanskim i hrvatskim govorom.

Nismo, nažalost, uspjeli riješiti problem ograde prema cesti.

Dakako da nam je svima drago što ovu službu Božju predvodi uzoriti kardinal Josip Bozanić. On je pred 6 godina položio temeljni kamen i blagoslovio gradilište. Pozdravljam i apostolskog nuncija u Hrvatskoj nadbiskupa mons. Maria Roberta Cassarija, predsjednika HBK mons. Marina Srakića, supredsjedatelja Glavnog odbora za izgradnju CHM, banjalučkog biskupa mons. Franju Komaricu, predsjednika BK BiH, nadbiskupa i metropolitu riječkog mons. Ivana Devčića, nadbiskupa i metropolita splitskog mons. Marina Barišića, mons. Antu Jurića, nadbiskupa splitskoga u miru, zadarskog nadbiskupa mons. Želimira Puljića, biskupe: šibenskog mons. Antu Ivasa, porečko-pulskog mons. Ivana Milovana, krčkoga mons. Valte ra Župana, vojnog ordinarija mons. Jurja Jezerinca, varaždinskog mons. Josipa Mrzljaka, sisačkoga mons. Vladu Košića, križevačkog vladiku Nikolu Kekića, bjelovarsko-križevačkog biskupa mons. Vjekoslava Huzjaka, pomoćnog đakovačko-osječkog mons. Đuru Hranića, mons. Ivana Penzeša, subotičkog biskupa. Hvala im što su se odazvali na ovu proslavu, a onima koji su poslali svoje zamjenike. 

Srdačno pozdravljam provincijale Paponju i Soptu i Tustonjića, senjske kanonike, svećenike i redovnike koji su doveli svoje župljane, redovnice, bogoslove i sjemeništarce. Svijeću je nosila sestra milosrdnica jer se priprema postupak za proglašenje blaženom milosrdnice s. Žarke Ivasić, koja je 1946. mučenički završila život na gospićkom groblju.

Pozdravljam visoke predstavnike hrvatskih vlasti: predsjednika Hrvatskog sabora gosp. Luku Bebića, potpredsjednika Vlade i ministra zdravstva i socijalne skrbi dr. Darka Milinovića, ministra unutrašnjih poslova Tomislava Karamarka te dr. Andriju Hebranga, predsjednika Upravnog vijeća Ureda za pronalaženje, obilježavanje i čuvanje grobova žrtava komunističkih zločina nakon drugog svjetskog rata, članove sličnog odbora u Sloveniji (Dežmana i Štrovsa), članove Komisije HBK za hrvatski martirologij, zatim saborske zastupnike, zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića i sve ostale državne, županijske, gradske i općinske vlasti, naše domaćine ličko-senjskog župana Milana Jurkovića i udbinskog načelnika Ivana Pešuta. Pozdravljam našu vojsku i policiju, sve naše branitelje, posebno one koji su do ovoga hrama došli pješke kao što je to učinila braniteljska udruga Damir Tomljanović Gavran. Pozdravljam i druge braniteljske udruge i hodočasnike iz Hrvatskog žrtvoslovnog društva. Želimo da branitelji na poseban način osjete da je ovo njihova crkva, što su oni i do sada na mnogo načina posvjedočili.

Pozdravljajući akademika Milana Moguša i Hrvoja Hitreca, predsjednika Hrvatskog kulturnog vijeća, te Jelenu Brajša, pozdravljam i sve ostale koji djeluju na području znanosti, umjetnosti i dobrotvornosti. Pozdravljam Braću hrvatskoga zmaja koji su ovamo stigli sa svojim i mojim zmajskim predsjednikom dr. Neviom Šetićem.

Poseban pozdrav dr. Juri Radiću koji nas je razumio i pomogao u vrijeme agresije na ovaj projekt.

Pozdravljam i sve ostale drage hodočasnike sa svih strana Lijepe naše i iseljene Hrvatske, posebno stare i nove Udbinjane, tj. one koji su pred sv. Luciju 1942. morali odavde pobjeći, kao i njihove potomke, te Hrvate katolike iz Bosne koji su nakon Domovinskog rata ovdje našli utočište u okrilju Hrvatske države. Pozdravljam i vas, dragi slušatelji i gledatelji koji nas pratite preko radija i tv ekrana; ujedno zahvaljujem Hrvatskoj radioteleviziji što nam je to omogućila.

Neka mi oproste brojni i časni drugi uzvanici što zbog vremenskih ograničenosti u koje trebamo smjestiti tv prijenos slavlja ne mogu osobno pozdraviti sve koji to zaslužuju.

Dao Bog da na idući Dan hrvatskih mučenika, koji ćemo 2012. slaviti 25. kolovoza, naši hodočasnici mogu vidjeti još ljepše urešenu crkvu i okoliš.

Molim uzoritog gospodina Kardinala da predvodi ovo slavlje.
 

Dobrome Bogu hvala na ovome danu i ovome daru! Fra Draženko je već spomenuo sve one kojima osjećamo da je potrebno izraziti zahvalnost, pa ih ja neću ponovno spominjati. Spomenut će ipak bar nekoliko imena. Glavninu tereta s naše strane ponijeli su vlč. Nikola Turkalj i župnik fra Nediljko Knezović, sa suradnicima. Nikola je okupio u skladnu suradnju policiju, Crveni križ, ugostitelje i druge koji su se rado uključili. Nediljko je sa župljanima iz Udbine, a katkada i iz Lapca, od ranog jutra do kasno u noć obavljao poslove da majstori dođu i kada majstori odu.

Na kraju naše svečanosti povodom Dana hrvatskih mučenika izražavam zahvalnost kardinalu Josipu Bozaniću za predvođeno slavlje i za poruku koju je uputio nama i svima koji su s nama bili povezani preko HRT i radio postaja.

Hvala i gospođi koja nam je darovala pokrivač za drugi ambon na kojemu je križ i broj 1804. To je broj nestalih samo iz Domovinskog rata, za koje ne znamo za sudbinu ni za grob, ako ga uopće imaju.

Gledajući hodočasnike na dan blagoslova prošle godine, osjetio sam njihovu radost što je ova Crkva izgrađena.

Ljepoti ove liturgije uvelike su doprinijeli udruženi zborovi naše Biskupije predvođeni dirigentom Ivanom Prpićem Špikom i orguljašem Milanom Dučićem te solisticom s. Cecilijom Pleše. Njima se i ovaj put pridružio zbor iz Zagreba: Bašćina onaj koji je organizirala Jasna Polić Biliško.

Raspisali smo natječaj za unutarnje uređenje i dobili više dobrih ponuda i rješenja. Tek mali dio toga uspjeli smo ostvariti, a drugo ćemo postupno raditi u dogovoru s umjetnicima i prema dopuštenim financijskim mogućnostima. Oltar je darovala župa Vir iz Hercegovine, odnosno župnik don Petar Vuletić, portal je dar Ličana iz Kanade, a očekujemo da se netko javi za spomenik Papi i Vukovarski križ. Može se netko javiti i za druge manje zahtjevne predmete: klupe (svaka pojedina), ispovjedaonice i sl.

I ovaj put ću ponoviti prošlogodišnje riječi: Moralna je obveza našeg naraštaja da se svima onima kojima je bilo pogaženo svako ljudsko dostojanstvo, pa čak i pravo na grob, izgradi na Krbavskom polju, podno CHM, zajedničko grobište ili grob?

Kako se to obično događa u sličnim prilikama, hodočasnici su bili ograničeni u svojim kretanjima, pa čak nisu mogli do sada ući u crkvu. Ispričavam se zbog toga. Trebalo je računati na brojne uzvanike. Od danas više neće biti uzvanika. Dolazit će samo hodočasnici. Njima će biti na raspolaganju cijeli prostor crkve i oko crkve. Vidimo se dogodine u drugom terminu, u zadnju subotu u kolovozu koja će tada biti 25. kolovoza. Na taj način ćemo povezati žrtve naših stradalnika iz daleke prošlosti (Krbavska bitka) s onima iz drugog svjetskog rata i poraća kao i one iz Domovinskog rata.

Na kraju zahvaljujem Kulturno umjetničkim društvima koja će nastupiti nakon mise, te Marku Perkoviću Thompsonu za koncert koji počinje u 16 sati. Njemu će se pridružiti i Mate Bulić. Njima zahvaljujem što će to učiniti kao svoj dar hrvatskim mučenicima, a svima preporučujem da nam pomognete podmiriti troškove pratnje i organizacije.

Završit ću riječima Ivana Pavla II. „Nemojte prepustiti zaboravu one koji su pretrpjeli mučeništvo!” Ni one iz vaših obitelji, ni one iz našega naroda.

Biskup Gospićko-senjski mons. dr. Mile Bogović

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save