Vladimir Orsag – Recenzija knjige “MI6 — povijest engleske tajne obavještajne službe od 1909.-1949.”

Iz samog naslova knjige čitatelj može zaključiti da autor otkriva mnoge tajne iz navedenog perioda MI6 od samog osnutka 1909. do 1949., u dozvoljenim granicama za proučavanje arhive.

Keith Jeffery, izdavač Bloomsburv, London 2010. (ISBN 978 1 4088 1005 7), meki uvez, 840 stranica, cijena AUD$29.95)

 

Iz tog razloga potrebno je predstaviti autora domaćem čitatelju. Profesor Keith Jeffrev je autor nekoliko značajnih povijesnih knjiga koje pružaju pregled njegovog istraživačkog rada. Autor predaje povijest na Kraljičinom sveučilištu u Belfastu, Sjeverna Irska koja je ostala dio Velike Britanije (UK) za razliku od Republike Irske koja se je povukla iz te zajednice 1921.

Za domaćeg čitatelja je vrlo važna izjava autora da objava arhive S.O.E. (Special Operations Executive) s glavnim uredom u Kairu nije moguća jer je djelatnost te ratne obavještajne službe Engleske nažalost još uvijek tajna. Sasvim logično da iz tog razloga možemo zaključiti da autor ne ulazi u djelatnost S.O.E. u Zagrebu 1941., kada je u grad stigla gđa. Phvllis Autv. Drugim riječima njena uspješna metoda u Kraljevini Jugoslaviji pruža mogućnost da se primjeni u primjerice državama Egipta, Libije Jordana itd.

Djelatnost gdje Autv za vrijeme Drugog svjetskog rata joj je omogućila direktan kontakt s Maršalom Titom i mogućnost da objavi svoju knjigu «Tito biography», (Titova Biografija, London

Maršal Tito

Za domaćeg čitatelja je važno otkriće da je Maršal Tito, 1948. godine vodio tajne pregovore sa Švicarskom vladom u pogledu mogućeg azila zbog nestabilne unutrašnje političke situacije izazvane pismom JKP da se članovi odluče za budući smjer – samostalno ili u suglasnosti s Kominternom

1970.). U poslijeratnim godinama ona je predavala povijest Slavena na sveučilištu u Londonu. Unatoč njenom poznavanju pisanja slavenskih imena Autv je učinila kardinalnu grješku i time okrnjila svoj stručan rad (objavljenu u članku. Tajna prošlog stoljeća, HKV portal).

Autorov spomen vojnog udara u Beogradu 1941. implicira da je MI6 bio arhitekt tog pothvata iako mnoge dokumentarne knjige tvrde da je za taj pothvat bila odgovorna obavještajna služba NKVD, čiji su agenti djelovali u sporazumu između Churchilla i Staljina u namjeri da izazovu Hitlera. Njihov izazov je bio puni pogodak jer je Hitler okupirao Jugoslaviju u roku dva tjedna – s čijom ratnom strategijom bi trebali biti upoznati vojni stručnjaci Amerike, Engleske i Australije koji su predvidjeli okupaciju Afganistana i Iraka u vrlo ‘kratkom’ vremenu’.

Za domaćeg čitatelja je važno otkriće da je Maršal Tito, 1948. godine vodio tajne pregovore sa Švicarskom vladom u pogledu mogućeg azila zbog nestabilne unutrašnje političke situacije izazvane pismom JKP da se članovi odluče za budući smjer – samostalno ili u suglasnosti s Kominternom. Jedna trećina se odlučila na samostalni smjer, druga za usku suradnju s Kominternom. Oni su završili na Golom Otoku a trećina je ostala neopredijeljena. Upravo ta trećina je djelovala na Titovu namjeru da zatraži azil u Švicarskoj – nekoliko milijuna dolara bi mu omogućilo doživotnu egzistenciju.

Iz tog, tada nepoznatog razloga, nije ni čudo da neki još uvijek slave Tita kao narodnog heroja iako je on izravno odgovoran za pokolj 40.000 Mađara u Vojvodini (Titovi zločini u Vojvodini 1944-1945, od Tibora Cseresa, USA 1993)i Bleiburg čiji su detalji još uvijek državna tajna u Hrvatskoj.

Vladimir Orsag, Canberra, 2011.

Odgovori

Skip to content