BELI ORAO NA CRNOJ RUCI
Svijet nas već pola stoljeća uporno uvjerava da je razračunao s nacizmom. Zapravo je uvedena nova terminologija. Norveško i europsko nacističko divljanje Anderasa Breivika nazvano je bijelim nacionalizmom! To je zgodno, jer se određeni oblici nacionalizma mogu kvalificirati kao pozitivne pojave. White Power zapravo je bio odgovor američkih bijelih rasista na slične crnačke pokrete. U Rusiji je “Bjelaja energija” okrenuta protiv azijatskih nacija. Zašto bi neki pokret protiv muslimana bio bjelački? Najveća je zagonetka zašto se kao bijeli nacionalizam prezentira srbijanski “otačastvjenij” Obraz, kao moderna frakcija famozne Crne ruke. Prisjetimo se da su u Bljesku četnici potučeni na Bijelim stijenama kao Beli orlovi. Srbi su nekim čudom pobijelili, pa se dogodilo da naše slavne ustaše dijele časnu licencu na crni nacionalizam zajedno sa američkim Crnim panterama. Ispunjava me neizmjerni ponos!
White-Power
Kako su se Skandinavci razračunali sa svojim žestokim nacizmom? Pa, proveli su sterilizaciju 60 tisuća žena zbog rasne čistoće, godinama nakon pada Hitlera. Kako Stieg Larsson objašnjava norveški fašizam? Po njemu je posljedica liberalnog kapitalizma. Ali, europski fašizam stariji je od kapitalizma! Kako Europa kontrolira svoje brojne neonacističke skupove? To vam je bezazlena pobuna mladih bijelih Europejaca na estetskom i kulturnom nivou! Talijanski fašizam, njemački nacizam, sovjetski komunizam, saveznički imperijalizam, kao i ovaj europski današnji, zapravo su bili simpatična zastranjivanja bijelog čovjeka, o kojemu su snimljeni brojni predivni filmovi. Prva asocijacija na Adolfa Hitlera nije Holokaust nego Charlie Chaplin! Tako se dogodilo da mračnu stranu čovjeka najbolje prezentira crna NDH. Antu Pavelića nitko ne prezentira kroz komedije. Nakon Breivikovog pokolja, na Internetu se pojavila nekakva kompilacija zapadnjačkih želja glede islama, koja spominje HSP i HDSSB. Norvežani nemaju pojma o hrvatskim pravašima – Ante Starčević gledao je bosanske muslimane kao cvijet hrvatstva. Pokazalo se da su bosanski muslimani svjetlije rase u odnosu na Hrvate, da bijele Srbe i Bele orlove ne spominjemo. Na ovome prostoru obojenih balkanskih rasa, bijeli nacionalisti mogu biti samo bosanski muslimani. Možemo reći da nam ne fali bijelih muslimana, koliko nedostaje ustaša starog kova.
Zašto Europa nije bijela, niti strogo protuislamska, nego baš nacistička? Podijeljena je i ona kršćanska Europa, uglavnom na protestantski sjever i katolički jug. Pravoslavlje je zbog višestoljetnog bizantskog hrvanja s Rimom sklonije protestantima, napose ono srpsko. Katolička Poljska nije u Eurozoni i tradicionalno se priklanja engleskim asocijacijama. Njemačka ima zaseban status – protestanti čine 31% populacije, a katolicima se izjasnilo 33% Nijemaca. Pravoslavna Grčka uvijek je politički stajala uz Englesku. Zbog činjenice da je u Eurozoni, spašava je Njemačka. Kršćanske maske pale su nakon tipično nacističke inicijative da se Eurozona podijeli na bogatiju bijelu (zapadnu) protestantsku monetarnu uniju i (uglavnom katoličku) zonu slabijeg eura. Možemo reći da pometnju ponovno izaziva oprost grijeha i dugova. Dakle, nakon skoro dva milenija, kršćanstvo nije uspjelo iznutra preobraziti Europu. Nacizam je iskonski temelj Europe, a bijeli nacionalizam još jedna europska obmana. Europski antifašizam je izmišljotina, kojim se prikriva jedan bezočan rat za zemlju, kolonije, svjetske resurse i prevlast – ista otimačina traje i danas.
Kako se kod nas dogodila ta reinterpretacija povijesnih istina i onoga što je povijesno bilo moguće? Znamo da su Hrvati kao stoljećima potlačeni narod mogli biti samo žrtva susjednih fašističkih imperija. Najedanput je cijela Europa, uključujući imperijalnu Rusiju i nama susjednu Srbiju, postala antifašističko tlo, a stoljećima podjarmljeni Hrvati postali su jedini nacisti na ovome svijetu. Iako znamo da je bilo kakav pokolj Židova od strane ustaša na dan uspostave NDH bio fizički neizvediv. Rat u Europi trajao je već dvije godine – Holokaust se već dogodio. Mjesecima prije uspostave NDH, 07.12.1940 jugoslavenska je vlada obavijestila Viktora von Heerena, njemačkog poslanika u Beogradu, da će Jugoslavija potpisati pakt o nenapadanju s Njemačkom i Italijom. Računajući na zaštitu Osovine, posebno nakon što je zaista potpisan pakt Beograda i Berlina, najcrnji četnici krenuli su u dovršavanje etničkog čišćenja, prije uspostave NDH. Na proglašenje NDH nije reagirao narod, nego već formirane četničke postrojbe.
U jednom trenutku naše izloženosti podmuklom beogradskom fašizmu i njemu pripadnom etničkom čišćenju u hrvatskim krajinama, za vrijeme prve Jugoslavije, kod nas su se dodatno iskrcali talijanski fašizam i njemački nacizam, a pravi pakao nisu posijale ustaše – protujugoslavenski hrvatski osvetnici pod kontrolom Rima i Berlina, nego sovjetska agentura. Dakle, nemamo dva antifašistička ustanka u NDH, hrvatski i srpski – ustanak se uopće nije dogodio! Tito je od Saveznika dobio sve oblike pomoći, pa i desetke tisuća mitraljeza, koje nije koristio protiv Nijemaca, nego protiv vlastitog naroda. Nijemci su u pohodima osvete za svoja 203 mučki ubijena vojnika smakli 21.908 talaca! Ovo “mučki” shvatite u kontekstu “zločina” Bosanca Jovana Divjaka, koji je u Sarajevu napao agresorsku JNA, kao i u kontekstu srbijanskih suđenja braniteljima Vukovara zato što su pucali na tu istu JNA. Hrvatsko je sudstvo protiv Jure Šimića pokrenulo istragu zbog zauzimanja vojarne JNA u Bjelovaru na početku Domovinskog rata! Hrvatski antifašizam interpretira se kao fašizam i u današnjoj RH. Hrvati idu u red naroda kojima je svijet suspendirao pravo na obranu. Trebalo je proći skoro sedam desetljeća da Britanac Peter Batty u svojoj knjizi Hoodwinking Churchill objavi zaprepašćujuću statističku tajnu: na cijelom prostoru Jugoslavije samo deset ljudi poginulo je u borbama s nacistima! Bila je to najsramotnija bježanija u povijesti. Komunisti su se kao sovjetski ilegalci uglavnom likvidirali međusobno, da bi na kraju u okvirima svog lažnog antifašizma sasjekli vlastiti antifašistički narod.
