REK(TUM)OM: Kontroverzni jugonostalgičari ili hrvatski intelektualci?
Ovih dana je u tzv. hrvatskim i brojnim medijima iz “vascelog regiona” objavljen pamflet (mediji ga nazivaju “otvoreno pismo”), u kojemu 146 “intelektualaca, umjetnika i drugih raščupanaca iz “regiona” ”poziva predsjednike svih država nastalih raspadom Jugoslavije na pružanje podrške REKOM-u,
odnosno osnivanju regionalne komisije za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim kršenjima ljudskih prava na području bivše SFRJ.
Hrvati u lipnju Rekomu pružili podršku “prevrtanjem štanda”
Inače, inicijativa za Rekom je u Hrvatskoj neslavno propala, jer je za istu diljem Lijepe Naše prikupljeno svega oko 19 tisuća potpisa, iako su predvodnici iste, na čelu s Vesnom Teršelić ( koja nema niti hrvatsku domovnicu) i Zoranom Pusićem, tijekom lipnja i srpnja oko sebe okupili veliki broj volontera, koji su za masan novac na štandovima postavljenim na važnijim lokacijama u svim hrvatskim gradovima i mjestima prikupljali potpise.
Međutim, unatoč velikoj medijskoj reklami i eksponiranosti, Teršelićka i Pusić, koji su za ovaj pokušaj falsificiranja povijesti i izjednačavanja krivnje svih strana: žrtve – Hrvatske i agresora – Srbije u krvavom Domovinskom ratu dobili potporu predsjednika Ive Josipovića i njegovog prijatelja Borisa Tadića, te Milorada Pupovca i Vojislava Stanimirovića, nisu uspjeli hrvatski narod uvjeriti u potrebitost svoje ideje. Dapače, neki od volontera, kao npr. oni u Zagrebu i Splitu, su “pretrpjeli” prevrtanje štanda i “zalijevanje mokraćom”.
Jugoslaveni koji sebe nazivaju Hrvatima?
U “otvorenom pismu” se nadalje ističe kako su potpisnici istog i hrvatski “intelektualci, umjetnici i uglednici”, i to čak njih 25. Vjerujem kako svaki Hrvat, koji je napokon, nakon dugog sna, odlučio napokon obrisati krmelje s očiju, i bez čitanja imena koja stoje u potpisu pisma, već zna tko su ti tzv. intelektualci koji “žare i pale” medijskim prostorom današnje Hrvatske. A koji, naravno, “obožavaju” svoju zemlju koja ih hrani, u kojoj zarađuju plaću za svoje tzv. hrvatsko glumatanje, tzv. hrvatsko pisanje i izvještavanje, i to sve pod sloganom “Ko nas bre zavadi?”
Spomenuti, očito, osamostaljenje Hrvatske nisu shvatili kao ostvarenje svog tisućljetnog hrvatskog sna o neovisnosti, nego još “uvek žale za zemljom u kojoj je carevalo drugarstvo, te bratstvo i jedinstvo”. Za razliku od onih koji su Hrvati i po rođenju, domovnici, odgoju, svjetonazoru, kao u srcu, u duši i u glavi…
Ali, evo, isto, za svaki slučaj ako netko ne zna, “otvoreno pismo za REKOM” su potpisali ovi tzv, “hrvatski intelektualci, umjetnici i uglednici” (u daljnjem tekstu Rektumovci!):
Vinko Brešan, redatelj, Hrvatska
Alma Prica, glumica – dramska prvakinja, Hrvatska
Vilim Matula, glumac, Hrvatska
Jurica Pavičić, novinar, pisac i filmski kritičar, Hrvatska
Mate Matišić, dramatičar, scenarist, skladatelj i glazbenik, Hrvatska
Oliver Frljić, kazališni redatelj, Hrvatska
Igor Štiks, pisac, Hrvatska
Predrag Lucić, novinar, pisac i redatelj, Hrvatska
Nenad Puhovski, redatelj, Hrvatska
Nadežda Čačinović, filozofkinja, predsjednica hrvatskog P.E.N.-a, Hrvatska
Slavko Goldstein, novinar, nakladnik i pisac, Hrvatska
Slobodan Šnajder, pisac i publicist, Hrvatska
Miljenko Jergović, pisac, novinar, Hrvatska
Sibila Petlevski, spisateljica, Hrvatska
Žarko Puhovski, profesor filozofije politike, Filozofski fakultet Zagreb, Hrvatska
Urša Raukar, glumica, Hrvatska
Heni Erceg, novinarka, Hrvatska
Ivica Đikić, novinar i pisac, Hrvatska
Drago Pilsel, novinar, Hrvatska
Predrag Matvejević, pisac i publicist, Hrvatska
Viktor Ivančić, novinar i pisac, Hrvatska
Zdravko Zima, esejist, kolumnist i književni kritičar, Hrvatska
Slavenka Drakulić, spisateljica i novinarka, Hrvatska
Borut Šeparović, kazališni redatelj, Hrvatska
Rade Šerbedžija, glumac, Hrvatska
Lenka Udovički, redateljica, Hrvatska
“Umišljene veličine” sebe nazivaju hrvatskim intelektualcima, umjetnicima i uglednicima?
Likovi koji u nekoj normalnoj zemlji (kakvom će Hrvatska postati nakon Izbora 2011, ako narod napokon da potporu onima koji Lijepu našu vole više od nekadašnje Jugoslavije) uopće ne bi smjeli dobivati toliki prostor u javnom životu ove države, jer svojim djelovanjem potkopavaju samo njezino postojanje, na čemu sustavno ustrajavaju skoro dva puna desetljeća.
Prisjetimo se samo gdje je Rade Šerbedžija bio i što je radio početkom Domovinskog rata; gdje je bila Slavenka Drakulić; poslušajte Luci(feri)ća i prijatelja mu Dežulovića i njihove “Pjesme Bljeska i Oluje” u kojima se sprdaju sa svim hrvatskim svetinjama; sjetite se Goldsteinovih, Matvejevićevih, Đikićevih, Jergovićevih istupa u medijima…To su ti “hrvatski” intelektualci, umjetnici i uglednici?
>>REKOM i 25 jugonostalgičara u drugoj neprijateljskoj ofenzivi
Još bismo im naslov intelektualaca, umjetnika mogli oprostiti, ali to što sebe nazivaju Hrvatima, e, to, im, stvarno, barem ja, osobno, ne mogu oprostiti!
Jer, ako su oni Hrvati, onda ja nisam Hrvatica!
Hrvatsku ili volite, ili je napustite!
Međutim, čini mi se kako ovo “otvoreno pismo” ima i jednu sitnu, ali dobru i korisnu dimenziju! Naime, ako parafraziramo onu čuvenu (anti)hrvatsku rečenicu, ovi gore navedeni su sami sebe “identificirali i locirali”, a istinskim Hrvatima ostaje mogućnost da ovim raščupanim likovima preporuče da sami sebe “uhite i transferiraju” u državu koja im je milija od ove koju neprestano blate.
Jer, vrijeme je da svi u Hrvatskoj počnu živjeti u skladu s rečenicom:
Hrvatsku ili volite, ili je napustite!
A do tada, ipak, mogu razumjeti i frustracije ovih “čupavaca” koji se žele predstaviti hrvatskim uglednicima i intelektualcima. Razumljive su mi, naime, njihove frustracije koje stvarne temelje imaju u činjenici da moraju živjeti u državi čije rađanje i postojanje nikako nisu željeli i koju mrze više od svega na svijetu.
Petra Jurčević
