13. MOLITVENI TJEDAN – TRINAESTA KRIŽNA POSTAJA, ČETVRTAK 7.- 13. STUDENOG 2011.
MOLITVENI LANAC BL. ALOJZIJA STEPINCA ZA DOMOVINU
(Redovita zajednička molitva u 21.00 sat – pola sata molitve. Za odvažnije i otpornije – dodatno POLA sata klanjanja, ukupno JEDAN sat !)
Molimo za Domovinu i narod
„Molitva poniznog prodire kroz oblake… i Gospod neće oklijevati dok ne slomi žezlo opakima.“ (Sirah 35, 17-21)
1. DAVID I GOLIJAT
David se nudi da prihvati izazov (1 Sam 17)
32David reče Šaulu: “Neka nikome ne klone srce zbog onoga čovjeka! Tvoj će sluga izaći i borit će se s tim Filistejcem.” 33Ali Šaul odvrati Davidu: “Ne možeš ti izaći na toga Filistejca da se boriš s njim jer si ti još dijete, a on ratnik od svoje mladosti.”
34Ali David odgovori Šaulu: “Tvoj je sluga čuvao ovce svome ocu, pa kad bi došao lav ili medvjed te uhvatio ovcu iz stada, 35ja bih potrčao za njim, udario ga i istrgao mu ovcu iz ralja. A ako bi se on digao na me, uhvatio bih ga za grivu i udarao ga dok ga ne bih ubio. 36I lava je i medvjeda tvoj sluga ubio, pa će i taj neobrezani Filistejac proći kao jedan od njih jer je izazvao bojne čete Boga živoga.” 37David još dometne: “Jahve koji me izbavio iz lavlje pandže i medvjeđe šape izbavit će me i iz ruku toga Filistejca.” Tada Šaul reče Davidu: “Idi i Jahve neka bude s tobom!”
38Šaul obuče Davida u svoju ratnu odoru, na glavu mu ustače mjedenu kacigu i stavi mu oklop. 39Pripasa Davidu svoj mač preko odore, ali David uzalud pokuša hodati, jer ne bijaše navikao, pa reče Šaulu: “Ne mogu hodati u tome jer nisam navikao.” Zato sve skinu sa sebe.
Dvoboj
40David uze svoj štap u ruku, izabra u potoku pet glatkih kamenova i metnu ih u svoju pastirsku torbu, koja mu je služila kao torba za praćku, te s praćkom u ruci pođe prema Filistejcu. 41A Filistejac se sve bliže primicao Davidu, dok je njegov štitonoša stupao pred njim. 42A kad Filistejac pogleda i vidje Davida, prezre ga s njegove mladosti – bijaše David mladić, rumen, lijepa lica. 43Zato Filistejac reče Davidu: “Zar sam ja pseto te ideš na me sa štapovima?” I uze proklinjati Davida svojim bogovima. 44Zatim Filistejac reče Davidu: “Dođi k meni da dam tvoje meso pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim!”
45A David odgovori Filistejcu: “Ti ideš na me mačem, kopljem i sulicom, a ja idem na te u ime Jahve Sebaota, Boga Izraelovih četa koje si ti izazvao. 46Danas će te Jahve predati u moju ruku, ja ću te ubiti, skinut ću tvoju glavu i još ću danas tvoje mrtvo tijelo i mrtva tjelesa filistejske vojske dati pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim. Sva će zemlja znati da ima Bog u Izraelu. 47I sav će ovaj zbor znati da Jahve ne daje pobjedu mačem ni kopljem, jer je Jahve gospodar bitke i on vas predaje u naše ruke.”
48Kad se Filistejac približio i pošao prema Davidu, izađe David iz bojnih redova i krenu pred Filistejca. 49David segnu rukom u torbu, izvadi iz nje kamen i hitnu ga iz praćke. I pogodi Filistejca u čelo; kamen mu se zabi u čelo i on pade ničice na zemlju. 50Tako je David praćkom i kamenom nadjačao Filistejca: udario je Filistejca i ubio ga, a nije imao mača u ruci. 51Zato David potrča i stade na Filistejca, zgrabi njegov mač, izvuče ga iz korica i pogubi Filistejca odsjekavši mu glavu.
Kad Filistejci vidješe kako pogibe njihov junak, nagnuše u bijeg. 52Tada ustadoše Izraelci i Judejci, digoše bojnu viku i potjeraše Filistejce do opkopa oko Gata i do gradskih vrata Ekrona; filistejski mrtvaci pokriše put od Šaarajima sve do Gata i do Ekrona. 53Nato se Izraelci vratiše iz te žestoke potjere za Filistejcima i opljačkaše njihov tabor. 54A David uze Filistejčevu glavu i odnese je u Jeruzalem, a oružje njegovo položi u svoj šator.
Gospodine, pohiti nam u pomoć, jer navališe neprijatelji na nas! Ti si JEDINI naše utočište!
Preporuka za molitvu:
razmišljati nad odabranim tekstom
izmoliti jednu deseticu Gospine Krunice ili
deseticu Božanskog Milosrđa ili Srca Isusova
te pojedine litanije: Gospine, Srca Isusova, sv. Josipa, Svih Svetih
ili – po osobnom izboru (Brigitine molitve ili drugo)
Klanjanje
PARAY-le-MONIAL
PARAY (2)
Nekoliko mjeseci poslije toga, jednog petka pred izloženim Svetotajstvom, sutradan po Tijelovu, Isus se je pokazao Svetici “sav u sjaju slave, s pet rana, koje su sjale kao pet sunaca, i iz njegovog svetog čovještva izlazile su na sve strane plamenovi, ali nadasve iz njegovih časnih grudi, koje su izgledale kao užarena peć i, pošto su se grudi otvorile – piše Margarita – ona je zapazila Srce koje ljubi i koje je dostojno ljubavi, koje je bilo izvor tih plamenova.”
Isus se je tužio na ljudsku nezahvalnost: “oni imaju samo hladnoću i nebrigu za sve moja nastojanja da im činim dobro”, i zamolio ju je da za to nadoknadi. I u taj čas je iz njegova Srca izlazio tako žarki plamen te je mislila da će je uništiti: “Ti ćeš me primiti – nadodaje – u svetom Sakramentu svaki put kada ti to dopusti poslušnost.” Zatim ju je zamolio da se pričesti svaki prvi petak u mjesecu i da se prostre glavom na zemlju od jedanaest ure do ponoći, u noći od četvrtka na petak. Time su označene dvije glavne pobožnosti: pričest svakog prvog petka u mjesecu i Sveta ura.
Između 13. i 20. lipnja 1675., u oktavi Tijelova, vjerojatno u nedjelju 16. VI., dogodila se najdivnija i najvažnija objava. Naš Gospodin reče da je ranjen nepoštovanjem vjernika i svetogrđima bezbožnika, ali nadoda: “Ono što me još više boli jest da to čine i osobe koje su meni posvećene.” Zatraži također da bi se petak poslije oktave Tijelova posvetio posebnom štovanju njegovog Srca po Pričestima i s činima zadovoljštine kao naknadu za uvrede koje mu se nanose dok je izložen na oltaru. “Obrati se mojemu sluzi (ocu de la Colombiereu, superioru isusovačke kuće u Parayu) i kaži mu u moje ime da učini sve što može da se uvede ova pobožnost, i da tako razveseli moje božansko Srce.”
U jednom ukazanju poslije god. 1678. Gospodin joj je ponovno pokazao bogatstva svojega Srca i postavio ju je baštinicom i djeliteljicom tih bogatstava.
Margarita je revno uzela k srcu zadatak koji joj je Gospodin povjerio i širila je pobožnost Presv. Srcu: u svome samostanu i izvan njega.
Margarita Marija je proglašena blaženom god. 1864., a svetom god. 1920.
Ne zanemariti ( tj. svakako na tome vrijedno raditi )
– Žrtvice – dobra djela
post + neka usluga bližnjemu + žrtvica u obitelji
