14. MOLITVENI TJEDAN – ČETRNAJSTA KRIŽNA POSTAJA, ČETVRTAK 14. – 20. XI. 2011.
MOLITVENI LANAC BL. ALOJZIJA STEPINCA ZA DOMOVINU
(Redovita zajednička molitva u 21.00 sat – pola sata molitve. Za odvažnije i otpornije – dodatno POLA sata klanjanja, ukupno JEDAN sat !)
Molimo za Domovinu i narod
“Daleko je Gospodin od opakih, a uslišava molitvu pravednih.“ (Izreke 15,29)
“Znam (piše Pavao) da će mi ovo (okovi) izići na oslobođenje vašom molitvom zbog koje mi Duh Isusa Krista daje potrebnu pomoć.“ (Filipljanima 1,19)
Petar zatvoren i čudesno oslobođen (Djela 12,1)
U to vrijeme uze Herod zlostavljati neke od Crkve. 2Mačem pogubi Jakova, brata Ivanova. 3Kad vidje da je to drago Židovima, uhvati i Petra (bijahu upravo Dani beskvasnih kruhova). 4Uhiti ga, baci u tamnicu i dade da ga čuvaju četiri vojničke četverostraže, nakani izvesti ga nakon Pashe pred narod. 5Petra su dakle čuvali u tamnici, a Crkva se svesrdno moljaše Bogu za njega.
6One noći kad ga je Herod kanio privesti, spavao je Petar između dva vojnika, okovan dvojim verigama, a stražari pred vratima čuvahu stražu. 7Kad eto: pojavi se anđeo Gospodnji te svjetlost obasja ćeliju. Anđeo udari Petra u rebra, probudi ga i reče: “Ustaj brzo!” I spadoše mu verige s ruku. 8Anđeo mu reče: “Opaši se i priveži obuću!” On učini tako. Onda će mu anđeo: “Zaogrni se i hajde za mnom!” 9Petar izađe, pođe za njim, a nije znao da je zbilja što se događa po anđelu: činilo mu se da gleda viđenje. 10Prošavši prvu stražu, i drugu, dođoše do željeznih vrata koja vode u grad. Ona im se sama otvore te oni izađu, prođu jednu ulicu, a onda anđeo odjednom odstupi od njega. 11Petar pak, došavši k sebi, reče: “Sad uistinu znam da je Gospodin poslao anđela svoga i izbavio me iz Herodove ruke i od svega što je očekivao židovski narod.”
12Kad je to uočio, zaputi se kući Marije, majke Ivana nazvanog Marko. Ondje se mnogi bijahu sabrali i molili. 13Kad Petar pokuca na dvorišna vrata, dođe prisluhnuti sluškinja imenom Ruža. 14Kad prepozna Petrov glas, od radosti i ne otvori vrata, nego utrča i javi da je Petar pred vratima.
15Oni joj rekoše: “Mahnitaš!” Ali je ona uporno tvrdila da je tako. Nato će oni: “Bit će njegov anđeo!” 16Petar nastavi kucati. Kad napokon otvoriše i ugledaše ga, ostadoše izvan sebe. 17On im rukom mahnu neka šute pa im pripovjedi kako ga Gospodin izvede iz tamnice te dometnu: “Javite to Jakovu i braći!” Onda izađe i ode u drugo mjesto.
18Kad se razdani, nasta među vojnicima uzbuna nemalena što li se s Petrom dogodilo. 19Herod ga stade tražiti, a kad ga ne nađe, sasluša stražare i naredi da se smaknu. Onda siđe iz Judeje u Cezareju i ondje osta.
Gospodine, pohiti nam u pomoć, jer navališe neprijatelji na nas! Ti si JEDINI naše utočište!
Preporuka za molitvu:
razmišljati nad odabranim tekstom
izmoliti jednu deseticu Gospine Krunice ili
deseticu Božanskog Milosrđa ili Srca Isusova
te pojedine litanije: Gospine, Srca Isusova, sv. Josipa, Svih Svetih
ili – po osobnom izboru (Brigitine molitve ili drugo)
Klanjanje
PARAY-le-MONIAL
PARAY (2)
Nekoliko mjeseci poslije toga, jednog petka pred izloženim Svetotajstvom, sutradan po Tijelovu, Isus se je pokazao Svetici “sav u sjaju slave, s pet rana, koje su sjale kao pet sunaca, i iz njegovog svetog čovještva izlazile su na sve strane plamenovi, ali nadasve iz njegovih časnih grudi, koje su izgledale kao užarena peć i, pošto su se grudi otvorile – piše Margarita – ona je zapazila Srce koje ljubi i koje je dostojno ljubavi, koje je bilo izvor tih plamenova.”
Isus se je tužio na ljudsku nezahvalnost: “oni imaju samo hladnoću i nebrigu za sve moja nastojanja da im činim dobro”, i zamolio ju je da za to nadoknadi. I u taj čas je iz njegova Srca izlazio tako žarki plamen te je mislila da će je uništiti: “Ti ćeš me primiti – nadodaje – u svetom Sakramentu svaki put kada ti to dopusti poslušnost.” Zatim ju je zamolio da se pričesti svaki prvi petak u mjesecu i da se prostre glavom na zemlju od jedanaest ure do ponoći, u noći od četvrtka na petak. Time su označene dvije glavne pobožnosti: pričest svakog prvog petka u mjesecu i Sveta ura.
Između 13. i 20. lipnja 1675., u oktavi Tijelova, vjerojatno u nedjelju 16. VI., dogodila se najdivnija i najvažnija objava. Naš Gospodin reče da je ranjen nepoštovanjem vjernika i svetogrđima bezbožnika, ali nadoda: “Ono što me još više boli jest da to čine i osobe koje su meni posvećene.” Zatraži također da bi se petak poslije oktave Tijelova posvetio posebnom štovanju njegovog Srca po Pričestima i s činima zadovoljštine kao naknadu za uvrede koje mu se nanose dok je izložen na oltaru. “Obrati se mojemu sluzi (ocu de la Colombiereu, superioru isusovačke kuće u Parayu) i kaži mu u moje ime da učini sve što može da se uvede ova pobožnost, i da tako razveseli moje božansko Srce.”
U jednom ukazanju poslije god. 1678. Gospodin joj je ponovno pokazao bogatstva svojega Srca i postavio ju je baštinicom i djeliteljicom tih bogatstava.
Margarita je revno uzela k srcu zadatak koji joj je Gospodin povjerio i širila je pobožnost Presv. Srcu: u svome samostanu i izvan njega.
Margarita Marija je proglašena blaženom god. 1864., a svetom god. 1920.
Ne zanemariti ( tj. svakako na tome vrijedno raditi )
– Žrtvice – dobra djela
post + neka usluga bližnjemu + žrtvica u obitelji
