Josip Pečarić: Tuđman i Kosor protiv svjetskih moćnika
Povratak HDZ-a na pozije Oca hrvatske drzave akademika Franje Tudjmana je noćna mora mnogima u Hrvatskoj i van nje. Zato svi protivnici neovisne i samosvjesne hrvatske države visoki položaj prof. dr. Miroslava Tudjmana na izbornoj listi HDZ-a doživljavaju kao veliku opasnost. O tome piše Mate Kovačević u tekstu Medijski vikend ratnici protiv Tuđmana (HRSvijet 25. 11. 2011.).
Kovačević konstatira kako se je u kampanju napada na Tudjmana uključio i predsjednik Josipović:
„Izvrtanjem činjenica kako srpsko zakonodavstvo omogućuje zaštitu hrvatskim braniteljima od međunarodnog progona, predsjednik je nedavno opetovao kako njegovi stručnjaci pripremaju tužbu Ustavnom sudu radi poništenja već u Hrvatskom saboru prihvaćena Zakona o ništavnosti srbijanskih i JNA pravnih akata, čime na međunarodnoj razini pokušava dovesti u pitanje legitimnost provedbe donesena zakona, koji je predložila Vlada na čelu s predsjednicom HDZ-a.“
Ne treba dvojiti da će, ukoliko „kurikavci“ dođu na vlast, to i ostvariti. Ne zaboravimo da je Josipović autor i Deklaracije Sabora iz 2000. kojom je omogućeno suđenje hrvatskim generalima u Haagu. Ovo što najavljuje je istovjetno tomu. Generali su, znamo, osuđeni. Ostaje mu jedino potpuno oslobađanje njegovih srbijanskih uzora od bilo kakve krivnje za agresiju!
Naravno, svima ozbiljnijim komentatorima bilo je jasno da će takvu reakciju među tzv. ljevičarima izazvati Tudjmanov visok položaj i vjerojatni ulazak u Sabor. Mnogo je zanimljivije kako to doživljavaju državotvorni Hrvati. Pogotovu zato što je teško razabrati radi li se tu o nerazumjevanju, nepovjerenju (s pravom zbog dosadasnje politike) u gđu Jadranku Kosor, ili zbog vlastitih ambicija.
Različitost tumaćenja poteza prof. Tuđmana vidi se i u tekstu Lukšić, Jonjić, Marušić, Richter i Buretić o Tuđmanovoj potpori HDZ-u (Portal HKV-a, 28. 11. 2011.). Iako većina pokazuje duboko razumijevanje tog poteza, ovdje bih izdvoji samo komentar g. Vinka Buretića:
Angažman prof. Miroslava Tuđmana na strani HDZ-a, te niza javnosti poznatih osoba kao što su Ivan Aralica, Josip Pečarić, Dubravko Jelčić, Zdravko Tomac, Damir Krstičević i mnoštvo drugih nije nikakvo iznenađenje. Nakon što je predsjednica HDZ-a Jadranka Kosor podržala zahtjev 2200 hrvatskih intelektualaca Ban Ki-Moonu i Vijeću sigurnosti da puste na slobodu Gotovinu i Markača, i nakon što je Kukuriku koalicija najavila kako će dvotrećinskom većinom “zacrvenjeti ” Hrvatsku, bilo je razumno očekivati okupljanje oko HDZ-a svih onih kojima je na srcu normalna, višebojna Hrvatska.
Sve što bih više od toga rekao bilo bi ponavljanje onoga što su drugi već rekli o tomu.
Zapravo, g. Buretić očito vjeruje kako to mora svima biti očito. Istina je da sam dobio niz poruka koje pokazuju da to doista i jest mnogim državotvornim Hrvatima. Ali nije svima.
Zapravo priča se vrti oko naših brojnih otvorenih pisama, a slobodno možemo reći kako je ona nastavak onoga što se događalo na predsjedničkim izborima. Tada je poslije naših pisama podrške Thompsonu mnogima postalo jasno da se radi o skupini hrvatskih intelektualaca koja može ponuditi predsjedničkog kandidata kojega bi podržali državotvorni Hrvati. Kada sam ja u razgovoru za Večernji list potvrdio da mi doista o tome i razmišljamo i da imamo svoga kandidata, akademik Aralica je u Hrvatskom listu jasno stavio na znanje da smo rukovodeći se načelom sv. Franje mislili nagovoriti prof. dr. sc. Miroslava Tuđmana za to. Potom je Aralica ponudio HDZ-u da predlože kao zajedničkog kandidata prof. dr. sc. Andriju Hebranga što je glatko odbijeno. A željeli smo samo da kroz takvu kandidaturu pokažu želju povratku na Tuđmanove pozicije!
>>Umije li hrvatska desnica suvislo se ustrojiti?
O tome sam svojevremeno polemizirao s prof. dr. sc. Zdravkom Tomcem. U emisiji “Oči u oči sa Zdravkom Tomcem” sam obrazlagao zašto sam bio za odlazak HDZ-a u oporbu:
Ali ja sam protiv njih (…) zato što smatram da je za Hrvatsku bolje da oni nisu na vlasti, i da se među njima probude oni koji su protiv Pusićkine Hrvatske, da počnu govoriti, da se bore za pravu, istinsku Hrvatsku i za hrvatske vrijednosti, za hrvatske vrednote. Bez toga vi imate jednu stalnu politiku u kojoj se ruši i ponos i dostojanstvo hrvatskog naroda.
Dakle konstanta našeg djelovanja je želja da Hrvatska ima jaku stranku na Tuđmanovim (zapravo na hrvatskim) pozicijama. Ili tuđmanovski HDZ ili okupljanje svih koji su na takovim pozicijama.
Zato sam još tada i sam obrazlagao kako, bez obzira na činjenicu što je Tuđman najbolji kandidat, puno nam može pomoći u očekivanoj medijskoj blokadi sama činjenica da se radi o jednom Tuđmanu. To i okupljanje svih državotvornih Hrvata oko tog prijedloga.
Naravno ni tada, kao ni sada, mnogi nisu imali razumijevanja za naš prijedlog. Najviše nam je zapravo odmogla Katolicka crkva u BiH i naši gospodarstvenici koji su svoje nade polagali u Milana Bandića. Dakle, u osobu a ne u namjeru stvaranja jake državotvorne opcije u Hrvatskoj. Da su oni podržali hrvatske akademike, naši mnogobrojni “lideri” se ne bi ni javljali. Naravno, da su ti naši “lideri” podržali naš prijedlog, možda bi i ovi drugi odustali od Bandića i priklonili se nama. Tko to zna, ali činjenica je da sam odavno rekao, a ponovio i prije najnovijih pokušaja okupljanja državotvornih Hrvata:
Oni su svi za zajednicki nastup pod jednim malim ujetom – da on bude vodja!
Vidjeli smo kako je to izgledalo i pred ove izbore. Čak nisu svi “lideri” ni potpisali naše Pismo Vijecu sigurnosti UN-a.
Za razliku od njih cijelu priču je razumjela ona od koje sam to najmanje očekivao – gdja Jadranka Kosor.
>>Kosor potpisnicima pisma VSUN-a: Dođite u Banske dvore da dogovorimo strategiju
Ona je dosla na vlast u trenutku kada su svjetski mocnici naredili Sanaderu da ode. Vjerujem da je to bilo zbog njegovih predsjedničkih ambicija. Ipak im je samo izbor Josipovića garantirao podršku u osudi naših generala. I doista su je i dobili.
Sa Sanaderovim nasljeđem, s dolaskom na vlast kako je ona i došla i s takvom sudbinom onoga koga je do tada slijedila gdja Kosor nije ni mogla nego nastaviti politiku koju su vodili do tada. Kandidat za predsjednika im je postao “naš” Hebrang, koji se “ubio” dokazujući kako su mu gledišta bliska Mesićevim. Dakle, sve je govorilo da nema šanse da se HDZ priblizu tuđmanistima.
Ipak, opet je u središtu priče, kako je spomenuo i g. Buretić bilo jedno naše otvoreno pismo. I to kakvo pismo. U njemu izrijekom kažemo kako je napisano “povodom rasističkih Haaških presuda od 15. travnja 2011.” i u njemu kažemo za naše generale:
Zatočili ste ih i zato što su umjesto vas spasili sto tisuća muslimana u vašoj navodno zaštićenoj zoni Bihać, a poslije pokolja u također vašoj zaštićenoj zoni Srebrenica.
Podrška našem pismu od strane predsjednice popraćena je i s javnom objavom te podrške, što je poruka svima i vani (gdja Kosor je bila upoznata s činjenicom da je Pismo VS UN-u poslano i svim relevantnim veleposlanstvima i u Hrvatskoj i u UN) i doma o nevjerojatnom zaokretu. Od stranke koju je obiljezilo provodjenje britanske politike kroz one čuvene četiri riječi servirane od britanskih tajnih službi (locirati, identificirati, uhititi, transferirati) do podrške stavu o rasizmu svjetskih moćnika i javne objave iste!
Koliko je to snažna poruka svjedoci i cinjenica da su svi mediji u Hrvatskoj prešutjeli tu njenu potporu Pismu i potpisnicima istog!
Slučajna podudarnost ili ne, odmah potom dolazi do osude cijelog HDZ-a. Odgovor HDZ-a je kandidatura prof. Tuđmana. I dok je nama njegovo prezime trebalo pomoći u razbijanju medijske blockade, sada HDZ-u treba pomoći u medijskom linču kojemu je izložen. I mnogo više. Mate Kovačević u svom tekstu kaže:
Dovođenjem Kukuriku koalicije na Markov trg pokušava se uvesti novu ljevičarska diktatura, koja bi trebala realizirati bez otpora planove o uspostavi nove balkanske zajednice naroda. Na tom putu opet im se ispriječio jedan Tuđman pa ga, očito, po svaku cijenu treba spriječiti u njegovu naumu.
Naravno, tu posebne zasluge ima i gdja Kosor koja se odvazila suprostaviti se svjetskim moćnicima. Napadi na nju će se nastaviti. Zato se već sada najavljuju (priželjkuje) njena smjena poslije (željenog im) izbornog poraza.
Za nju postoje dvije mogućnosti
– vratiti se na Sanaderovu politiku i možda malo produljiti svoju eru u HDZ-u. Međutim, nema dvojbe da joj moćnici neće zaboraviti ovu epizodu i možda završi kao Sanader;
-nastaviti povratak Tuđmanizmu i daljne suprostavljanje svjetskim moćnicima.Čak im treba staviti do znanja da im i planirani ulazak Hrvatske u EU noće ići lako, ako nastave s takvom anti-hrvatskom politikom. Na predavanju na tribini Hrvatskoga katoličkog društva prosvjetnih djelatnika, 19. listopada 2011 sam tako nešto i predlagao:
Zato ponavljam ono što sam zahtijevao još 2002. godine na predavanju „Sramotni sud u Haagu“ u Dubrovniku:
Hrvatska mora zatražiti od EU-a da ispuni samo jedan uvjet da bi mu se priključila:
Moraju nam se ispričati zbog sudjelovanja u velikosrpskoj agresiji na Hrvatsku!
Vidimo da ta agresija traje i danas, kao i njihovo sudjelovanje u njoj.
(…)
Čak bi i hrvatska Vlada – i pored svega što su dosada učinili – mogla postaviti takav uvjet. Jednostavno mogu reći kako su pokazali da oni mogu učiniti sve što je od njih traženo, dakle i ono najteže, a sada postavljaju i oni EU-u samo taj mali/veliki uvjet: traženje isprike. Da, gospodo iz EU-a, pokažite da su i vama, kao nama, važni ljudi!
Od Jadranke Kosor koja je prihvatila tvrdnje o rasizmu svjetskih mocnika i prof. Miroslava Tuđmana koji je bio inicijator sakupljanja potpisa za to pismo moglo bi se očekivati i tako nešto.
Neka svjetski mocnici shvate da dolazi vrijeme nove Hrvatske u kojoj mogu mrzjeti pojedine protagoniste, ali ih moraju i poštivati kada im pokažu kako imaju kralježnicu!
akademik Josip Pecaric
