DUHOVNA OBNOVA: Zarobljeni u strahu od siromaštva
U novije vrijeme sve nas više silnici ovoga svijeta plaše siromaštvom. Recesija je stalni bauk nad Europom i nad svijetom. Kao da je tragedija ako više ne mogu kupiti novi auto, ako ne mogu u Španjolsku na maturalac, ako moram suđe ili veš prati dulje jer nemam novca za perilicu. Možda nas u tome mogu puno naučiti određene poruke i riječi koje nalazimo u evanđeljima ovih dana kad se završava crkvena godina i kad s prvom nedjeljom došašća počinje nova crkvena godina. Uđimo u značenje određenih Isusovih riječi. On nam poručuje kako će biti nevolja. Pokrenut će se sile zemaljske. Bit će znaci na nebeskim tijelima. Ali vi se ne bojte! Kad vidite da se to zbiva, podignite svoje glave. Približilo se vaše otkupljenje! Na nama je da idemo aktivno ususret tim danima. Pozvani smo na život u slobodi djece Božje. To je poziv na život prema evanđeoskim načelima.
Čovjek se brzo naveže na različite zemaljske stvari. One mu izgledaju važnije od života. Međutim, evanđelje nas neprestano zove da živimo slobodno u odnosu na stvari koje prolaze. Ne valja se navezati na toliko toga što nema trajnosti. Izgraditi kuću života na takvim temeljima znači graditi je na pijesku. Ne gradimo stoga svoj život na materijalnim dobrima koja su samo privremena. Isus nam to savjetuje. Uspoređuje to s porocima onoga vremena, ali i našeg vremena. Neka vam ne oteža srce u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama. To sve traže oni koji ne poznaju izvor života, koji ne poznaju Isusa.
Oni traže neku zamjenu za pravo iskustvo života. Nama je darovana Radosna vijest. Pozvani smo stoga s ljudima dobre volje izgrađivati ovaj svijet, i to na temeljima ljubavi prema bližnjemu, na vjeri koja brda premješta. To su temeljne vrednote srca, one ne prolaze. Sve je drugo prolazno i treba tako i promatrati. Sve što nas veže uz naše navike, što nas želi zarobiti uvjerenjem da imate pravo na svoj život i na određene materijalne stvari, tj. na ono što je tako prolazno, sve to valja relativizirati. Na tome se ne gradi život. Živjeti treba za one vrednote koje ne propadaju. Eshatološkim rječnikom pripravlja Isus svoje učenike i nas. Ono što čovjeku izgleda stabilno i vječno poljuljat će se.
Sunce i zvijezde, mjesec i zemlja, sve sile nebeske će se uzdrmati. Sve ono oko čega se čovjek toliko trudi i muči, sve stvari koje su predmetom brojnih ljudskih briga nestalne su. U brojnim iskustvima ljudskih razočaranja zbog određenih neuspjeha, propalih investicija ili zahvata čovjek se pita je li bilo vrijedno toliko se brinuti, toliko ulagati. Tako će nam se isto pitanje postaviti i u presudnom času dolaska Sina čovječjega. Svi će u tom času shvatiti da je to ono najbitnije.
Taj susret je osmišljenje cjelokupne povijesti čovječanstva. Sve je tome podređeno i sve treba tome voditi. Povežimo to s evanđeoskim oduševljavanjem za siromaštvo. Oslobođeni od straha za posjedovanjem i očuvanjem onoga što smo sebi stvorili, gradit ćemo svijet ljubavi u kojem neće biti nasilja. Taj će svijet postajati novo nebo i nova zemlja i bit će otvoren preobrazbi koja je nužna za Kraljevstvo Božje.
