Moving-čekovi našeg čergara!
Materijalni dokazi za Sanaderovu krivnju ni izdaleka nisu tako opipljivi kao ovi Mesićevi iz Australije
Ovih dana kada se svi domoljubni Hrvati prisjećaju žrtve Vukovara, Stipe Mesić se na sva usta hvali kako je početkom 90-ih godina u Australiji, kao svjesni HDZ-ovac, sprječavao ‘torbarenje’ novcem za nabavku oružja. Tako se je, naime, nedavno pohvalio gostujući uživo u trećem Dnevniku naše yu-telice. Nema njega ni u Vukovaru, pa, nije to Jasenovac ili antifašistička šuma – Brezovica! Dakle, bistroumni Mesić smislio je jedan transparentni način novčane ‘transakcije’ ali ne poput današnjih HDZ-ovaca u crnim torbama nego ‘mesićevski’ pošteno putem ček-ova. To bi se za razliku od ‘torba-renja’ moglo nazvati ‘ček-arenjem’ odnosno razumljivim romskim jezikom rečeno: ‘čerga-renjem’!
‘Bivši’ se osjetio prozvanim-osumnjičenim zbog nestalih čekova tek nakon što je procurila (autentična i poodavno poznata) video-snimka iz 1992. koja slikopisno bilježi kako ‘naš’ čergar s neskrivenim zadovoljstvom prima, a zatim u džep trpa (moving)čekove pozamašnog iznosa. Već nakon godinu dana, 1993. godine, utvrđeno je da nekoliko ‘moving’-čekova domoljubnih australskih iseljenika na ukupan iznos od 150.000 australskih dolara nikada nisu stigli do korespondentne banke. Gdje je nestao mukom skupljeni novac darovan (tada dobrim dijelom okupiranoj) Hrvatskoj, za obranu i oružje, pomoć braniteljima, izbjeglicama ‘naš’ lucidni vicmaher nije znao precizno odgovoriti.
„Kako je išao ček za Hrvatski fond i obranu države, treba pitati onog tko je protestirao taj ček“, kazao je Mesić dodajući: Drugi ček na iznos od 30.000 australskih dolara za gospićku bolnicu zagubio se u mojem ‘velikom muvingu’ (tumaranju), a treći ček u iznosu od 50.000 australskih dolara namijenjen obnovi Sabornice dao sam Žarku Domljanu“, rekao je Mesić. Nabrijani ustaše – australski Hrvati (tako ih je Stipe zvao) bili su oduševljeni njegovim milozvučnim pjevanjem ustaške pjesme o Juri i Bobanu tako da im ni na kraj pameti nije bilo tražiti priznanice s njegovim potpisom za primljene čekove! Međutim, bilo bi jako zgodno suočiti Mesića s Domljanom pa vidjeti što je istina a što je laž!? Pitanje, hoće li Domljan tužiti Mesića zbog laži i klevete ili će ga jednostavno prijaviti Bajićevu Uskoku zbog ratnog profiterstva? Danas se bivšem premijeru sudi zbog navodnog primanja provizije od Hypo-banke iz 1994., iako materijalni dokazi za Sanaderovu krivnju ni izdaleka nisu tako opipljivi kao ovi iz Australije. Jedina razlika među njima bila bi u tome što je Ivo primio novac a Stipe ga ‘Rojs-ovski’ jamio!
Stoga, iole normalnom čovjeku u ovoj državi nije jasno kako to da Mesić nije pozvan kod Bajića barem na obavijesni razgovor glede sumnji za jednako nedjelo – ratnog profiterstvo iz 1992. godine; a u pitanju je bio novac/čekovi, između ostalog itekako potreban za nabavku oružja za obranu i Mesićeve razoružane Domovine? Takve 
‘rabote’ ne bi se smjele prikrivati od strane političke ‘elite’ i DORH-a tim više što je Mesić danas politički ‘nitko i ništa’! Pa, ne štiti ga valjda imunitet počasnoga, doživotnog predsjednik SABA-ovaca i, ničim opravdana vladina beneficija po kojoj još uživa i visoke standarde ‘zaštićenog ličkog medvjeda’ uz pozamašne prateće troškove iz ‘budžeta’ nas, poreskih obveznika; dokle tako!? Nu, i bez Bajićeva DORH-a i USKOK-a stvari će uskoro izaći na vidjelo, jer: Ina Vukić, HDZ-ova tajnica za Australiju iz 1992. godine, ponovila je da je dosad prikupila opsežnu dokumentaciju o novcu (uključivo i ‘zalutale’ čekove) poslanom iz iseljeništva koju uskoro namjerava objaviti u posebnoj knjizi.
Za jedan naš dnevni list napomenula je, pak, da je nitko od hrvatskih institucija osim novinara, u posljednjih deset godina, nije pitao da pokaže tu evidenciju. Otkrila nam draga Ina toplu vodu, jer, Stipe Mesić je upravo posljednjih deset godina bio na čelu ove pokradene države kao njena najviša institucija; toliko blesav nije da sam sebe prijavi kao ratnog profitera! Po svemu sudeći obistinilo se jedno davno i otužno proročanstvo.
Navodno, u jednom od svojih tekstova iz 1975. Bruno Bušić je napisao: „Da smo složni i čestiti davno bismo imali državu. A bit će nje, rodit će se slobodna Hrvatska kad padne Berlinski zid i kad se budu rušila komunistička krvava carstva kao kule od karata. Nema ni jedne države da je nastala bez krvavih gaća. Vjerojatno ćemo se i mi morati pobiti za slobodu sa Srbima, a možda i sa Turcima. Teret rata morat ćemo podnijeti svi podjednako. No kad se oslobodimo srpskog ropstva i stvorimo državu, vidit ćete kako tek naši kradu.
Svak nas je stoljećima krao i potkradao, a najteže će i najgore biti kad nas naši budu krali te prodavali svjetskim jebivjetrima i makro lopovima. Navalit će na nas kao velike ptice grabljivice. Tada će biti najveće i nerješivo pitanje – kako nas tada spasiti od nas samih.» Nu, možda to i nisu riječi pokojnoga Brune Bušića ali je zato njihova bolna realnost i više nego autentična, na žalost!
Bilo bi jako lijepo kad bi se u Remetincu skupa našli bivši premijer i bivši predsjednik jer bi time Hrvatska definitivno dokazala Europi kako u nas uspješno funkcioniraju institucije pravne države i kako nitko u Hrvatskoj ne uživa status nedodirljive ‘svete krave’! A ‘naš’ čergar bi mogao na miru napisati svoje ratne i poratne memoare, naslova: KAKO SAM RUŠIO HRVATSKU, sic!
Damir Kalafatić
