Prosjak koji je mrzio Boga
Jednog je dana Abraham pozvao prosjaka u svoj šator na objed. Kada su izmolili molitvu, prosjak je počeo psovati Boga, rekavši da ne može podnijeti njegovo ime. Abraham planu gnjevom i istjera bogohulnika van. Kad je te noći molio svoje molitve, Gospodin mu reče:
Ako ljubiš samo one koji su isti kao ti, ‘koji tebe ljube’, a zle, liberale, komuniste, muslimane, drogeraše… ne podnosiš ili mrziš, možda je vrijeme da se upitaš što je to što nazivaš svojom vjerom i ljubavlju, i molitvom? Jer za ljubiti one koji tebe ljube, koji isto misle, koji ti se sviđaju, ne treba biti kršćanin. To izvrsno rade i svi ovi gore nabrojani. Znam, sve njih ti bi ljubio/la kad bi se oni htjeli promijeniti, čak i moliš Boga da ih promijeni. Pokušaj, naprotiv, moliti da se ti promjeniš i to tako da ih možeš prihvatiti takve kakvi jesu. Ta Bog te upravo zato i učinio kršćaninom da bi druge ljubio/la bez-uvjetno (mijenjali se ili se ne mijenjali). Uostalom vrijedi ona: ‘ljubi me pa ću se promijeniti’, a ne besmislica: ‘promijeni se pa ću te ljubiti’.
“A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje … da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?” (Matejevo evanđelje)
Isus jednako susreće i daje šansu i carinicima i bludnicama i ubojicama i poganima i farizejima… Zanimljivo je da se grešnici i carinici lako odriču svoje prošlosti i prihvaćaju ga, učeći ljubiti i praštati, dok farizeji, koji su kroz život nakupili pune žitnice pravednosti, žele da im to bude priznato. A Isus kaže: “Luđače, što si nakupio čije će biti?” Na svakome je da izabere da li će pred Boga doći s naručjem vlastite pravednosti ili s naručjem ljubavi koja se pokazuje kako gore rekoh, slično kao sunce koje svijetli i dobrima i zlima. Čudan je taj Bog, zar ne?
Petar Nodilo
