Akademik B. Arapović: Zašto 22. I. 2012. glasujem NE u EU ?
? Zar opet jedan hrvatski sluganski „ u Be …“ : Budim – Beč – Beograd – Bihać – Beograd – – – Bruxelles
? Nije li Bruxelles samo sat vožnje od Aachena ? ne ponosimo li se ustankom Ljudevita Posavskog protiv Franaka? i ne gazimo li mu sad po grobu putom k Bruxellesu
? Nije li nam povijest već pribila na križ sramote one koji prije nas iznevjeriše ovu Lijepu našu u stoljetne neke podaničke unije
? A nas oni iza nas
? Zar iz jugovučinjaka ravno u eurogusinjak
? Zašto tek oslobođeni opet sad u neko novo podložništvo
? Zašto se podčiniti eurooligarhiji, financijskoj mafiji, profita gladnoj globalizaciji
? Zašto ne uščuvati Hrvatsku Hrvatima i domoljubnim manjinama
? Eurokonfuzija će nam rješavati naše nevolje, ili će nam vješati o vrat nove
? Ne će li nam opet oni veći od nas zapovijedati
? Neokolonijalizam velekapitalom poplijeniti i ono što još nam ostalo
? Nije li se EU strana za pregovora o „pristupu“ držala velebahato, sudački, podcjenjivački, ucjenjivački
? A hrvatska strana velekukavno, brzopleto, podložnički, moljakavo, prosjački, puzavo. popuštajući, lakajski
? Nije li glas za „pristup“ u EU ujedno i glas za primirenje s osudama, nametnutim uvjetima, gubitcima, poniženjima, s gaženjem dostojanstva hrvatskoga naroda tijekom tih pregovora
? Zar predati, prodati Hrvatsku za šaku eura
? Zar sam sobom Hrvat vladat ne zna
? Zar se sam ne odriče svog nezavisnog identiteta
? Jesmo li uvjereni da „pristup“, točnije podčinjivanje male Hrvatske velikoj EU nije jedan dalekosežan poguban čin
? S zapada nas isisavat, s istoka nas istiskivat
? Ne poručuje li i nama Pavao Štoos (1806 – 1862) u svojoj budnici „Kip domovine “:
. . . .
Domorodci, gde ste, dragi sini,
Koji ste negda v ovoj zidini
Pustili za me, vašu kraljicu,
Čez prsa vaša letet strelicu;
. . . .
Nut vse vu stranjskeh senjah vre gine,
A za svȗ mater niš se ne brine.“
. . . .
Akademik Borislav Arapović
Inozemni član Ruske Akademije Znanosti
Mostar – Stockholm, 19. siječnja 2012.
