D. Pešorda: Nova vlast ima povijesnu šansu skinuti stigmu jugonostalgičarstva s hrvatske ljevice
Neki dan s Portala Hrvatskog kulturnog vijeća zamolili su me da komentiram mogućnost političkog revanšizma i čistki u državnim službama nakon dolaska Kukuriku koalicije na vlast. Odgovorio sam kratko kako mainstream mediji takvo što zazivaju pa će i novoj vlasti teško biti odoljeti napasti. Ali, dodao sam, nadam se da će akteri nove vlasti ipak biti mudriji i odgovorniji od svojih medijskih ulizica. Iskreno, ono čega se još više valja pribojavati od eventualnih smjena jest dogmatizacija javne scene, još veći pritisak na medije i kulturu.
Hrvatski kulturni prostor već sada je u tolikoj mjeri isključiv, prožet ideologijom najvulgarnijeg globalizma i njegove regionalne inačice ”zapadnog balkanizma” da bi svako dodatno pogoršanje u tom smislu potpuno uništilo šansu za untarnacionalni dijalog, bez kojeg nema ni normalna razvoja nekog društva i kulture. Danas kad se preko noći mijenjaju nazivi ministarstava, preispituje se zakon o ništetnosti, najavljuje se povlačenje tužbe protiv Srbije, biste prvog hrvatskog predsjednika završavaju u moru i nadobudni školski odbori smjenjuju ravnatelje vjerujući da će tako ugoditi novoj vlasti – mudro bi bilo, nogometnim rječnikom rečeno, stati na loptu.
Nova vlast zapravo ima povijesnu šansu skinuti stigmu jugonostalgičarstva s hrvatske ljevice, a Hrvatsku učiniti normalnom zemljom. Dovoljno će biti da se okane nacionalno dvojbenih simboličkih gesti, iritiranja domoljubne javnosti očijukanjem s neojugoslavenstvom i prihvate se suvislih gospodarskih reformi. Budu li se tako ponašali, bez obzira koliko u tim reformama bili uspješni, nitko im više neće moći prigovarati da su ”komunjare”, ”Jugoslaveni” i slično. Tako bi i sebi i zemlji osigurali bolju političku budućnost. U protivnom, kakva god bila hrvatska država, ona će, ukoliko opstane makar i kao članica Europske unije, iznjedriti neku svoju ljevicu i ovu aktualnu pospremiti u ropotarnicu povijesti kao što je hrvatska državotvorna misao na isto mjesto pospremila Jugoslaviju. Hoće li aktualna vlast tu šansu iskoristiti, pitanje je na koje ćemo odgovor saznati vrlo brzo.
Kriza koja se već dugo nadvija nad Europom i zapadnim svijetom u cjelini pogodna je za bujanje najrazličitijih ekstremizama. Uostalom, mnogi smatraju da je i Hitlerov politički uspjeh omogućen velikom gospodarskom krizom potkraj dvadesetih godina prošlog stoljeća. Nije isključeno da i u ovim kriznim vremenima uspon dožive slični zagovornici ”konačnih rješenja”. Ako se išta iz povijesti da naučiti, to jest da je povijest nepredvidiva. Stoga bi nama u Hrvatskoj bilo mudro da čuvamo ravnotežu, da njegujemo unutarnacionalni dijalog i čuvamo se svakog ekstremizma, lijevog ili desnog. Samo takvi bit ćemo u stanju složno i efikasno odgovoriti na izazove koje povijest bude postavljala pred nas. Ali nekako predmnijevam da će to teško ići. I zato što smo iznutra podijeljeni, i zato što se te podjele izvana potpiruju.
U okrilju EU, u koju ćemo ući uskoro ukoliko prođe referendum ili se ne dogodi nešto spektakularno, Hrvatska će se naći pred još većim izazovima, i ukoliko joj na čelu bude elita nezainteresirana za nacionalne interese i zajedništvo, mogli bismo uskoro proklinjati trenutak ulaska. Zato je pred Milanovićevom vladom velika šansa da se potvrdi u iznimno složenim okolnostima, ali i opasnost da na sebe navuče još veći gnjev naroda nego sve prethodne vlade skupa. Daljom detuđmanizacijom, odnosno dekroatizacijom Hrvatske i eventualnim političkim revanšizmom škodit će i sebi i svima nama. Milanović bi iz Sanaderova slučaja mogao naučiti da se bahatost i neobaziranje na to što narod misli u konačnici ne isplati.
U situaciji kada gotovo i nema opozicije a mediji mu svakodnevno slažu udvoričke hvalospjeve, trebat će mu uistinu prisebnosti i karakterne čvrstine da se odupre sirenskom zovu neograničene moći i zanemarivanja mišljenja onih koji misle drugačije. U predstojećoj godini, koliko god da sam sumnjičav prema našoj političkoj eliti kao takvoj, iskreno mu želim da se tom zovu uspije oduprijeti.
Damir Pešorda
