Publicist i voditelj emisije Na rubu znanosti govori o panici koja je zahvatila hrvatske političare koji u strahu od neulaska u EU prijete vlastitom narodu, secira njihove veze sa svjetskim moćnicima koji ih drže na uzdi, te objašnjava zašto ne treba vjerovati hrvatskim novinama.

U vrijeme kada političari poput Vesne Pusić sve otvorenije i sve nervoznije govore da ćemo, ako ne glasamo za ulazak Hrvatske u EU, propasti, da će nas zadesiti glad i siromaštvo, Krešimir Mišak u svojoj kultnoj emisiji ‘Na rubu znanosti’ ugošćuje redom stručnjake koji na brojnim primjerima pojašnjavaju da je Europska unija ustvari nedemokratska totalitarna tvorevina koja će s vremenom postati još centraliziranija, u kojoj će siromašni biti još siromašniji, te koja će zbog težnje ka daljnjem gušenju demokracije i sloboda postati doista prava fašistička tvrđava.

Kako vam ‘s ruba znanosti’ izgleda skori mogući ulazak Hrvatske u EU?

– Čim čovjek otvori samo jedno krmeljavo oko, vidi da je u priči o Europskoj uniji riječ o svjesnoj laži i manipulaciji. To se jasno vidi, između ostalog, i po zanemarivom postotku odlučivanja koji bi Hrvatska imala u EU, premda valja znati da tamo u stvari nitko ne odlučuje, odnosno odlučuje Europska komisija koja je nadnacionalna struktura. Definicija spoja tako nedemokratske i centralizirane vlade i korporacija zove se fašizam. U kojoj mjeri svaka odluka Europske unije ide u korist korporacija, može se pročitati u svim dnevnim novinama. Danas smo, međutim, zasuti iznošenjem gomile floskula tipa: ‘Moramo ući u europsku obitelj’ ili ‘Nikad nećemo odlučivati sami o sebi više nego kada uđemo u EU’, pa onda svi koji tako ne misle ispadaju nekakvi ognjištari odnosno primitivci. Među onima koji su protiv ulaska Hrvatske u EU ja međutim nisam ni jednog takvog sreo.

Što mislite zbog čega Vesna Pusić prijeti u stilu: ‘Što vam je ljudi, ako ne uđemo u EU, nećete dobiti mirovine’?

– Čim daje tako agresivne izjave, to znači da nešto ne ide po planu. Vjerojatno bi referendum mogao završiti onako kako nisu očekivali, pa su im preostale jedino prijetnje i zastrašivanje naroda.

Zbog čega u javnosti prevladava stav da su oni koji su protiv EU neobrazovani i primitivni, dok su ovi drugi napredni i pametni?

– To je propaganda. Jedan politolog tako tvrdi da ćemo otići u novu Jugoslaviju ako ne uđemo u EU. Ta tvrdnja je tako glupa i nerealna da me od nje oči peku. No onima koji manipuliraju, istina nije važna. Jedna od uspješnih metoda manipulacije je i stavljanje etiketa. Danas mnogi jako paze na političku korektnost, što je u stvari jednoumlje gore od bilo kojeg dosadašnjeg. David Icke ih naziva robotskim ljevičarima. Pri tehnici lijepljenja etiketa unaprijed se zna što je dobro, a svako drugačije mišljenje dobiva etiketu zbog koje se svi boje bilo što reći. Možeš dobiti etiketu ksenofoba, rasista, homofoba, pseudoznanstvenika, desničara i slično. U našim novinama ima mnogo takvih primjera. Čitao sam intervju s čovjekom koji vodi nekakvu stranku Finaca. Ništa posebno nije rekao, no u naslovu je istaknuto da je to ekstremni desničar i ksenofob. Znači, mi ne trebamo doći do zaključka već nam je on odmah nametnut. Čim nam prezentiraju činjenice, odmah daju upute što iz toga moramo zaključiti.

Kako objašnjavate da baš sve hrvatske parlamentarne stranke podržavaju ulazak Hrvatske u EU, iako je velik dio naroda protiv? Ne bi li političari trebali predstavljati narod?

– I tu se odgovor krije iza priče o etiketatama. Riječ je o nekoliko kategorija ljudi. Prvi su oni koji su, pjesnički rečeno, hipnotizirani, koji su nasjeli na propagandu i onda pričaju i prenose dalje. Misle da su informirani, a nisu. Etikete koje su nalijepljene sprečavaju ih da odu u određena područja i vide o čemu se tu radi. Na drugoj razini su sitna koristoljublja. Svi se hoće uguziti na dobro plaćena mjesta gdje se ništa ne radi. Nevjerojatno je mnogo ljudi spremno prodati se za sitnu lovu. To se pokazalo kad je CIA kupovala novinare te kad je kasnije obznanila da ih možeš kupiti za sto dolara. Ima međutim i jedan broj ljudi koji su duboko unutra i koji svjesno lažu. Ne misle oni da je EU napredna, već namjerno lažu. Nije im, naime, nepoznato da EU nije nikakva demokracija, već da je to diktatura kroz legislativu. Čak nije tajna da je EU rezultat zakulisnih djelovanja određenih skupina. Ne moramo se tu baviti teorijama urote. Postoji knjiga ‘Tajna povijest Europske unije’ koja to detaljno opisuje. Povijest EU je, dakle, manipulacija duga pedeset i više godina. Kad vidimo da je Sarkozy postavljen od Bilderberga, da je Anglea Merkel na isti način postavljena, da je Cameron instaliran od Bilderberga, da imamo predsjednike i premijere koji dolaze iz svjetskih banaka, da su vodeći političari ili iz Trilateralne komisije ili su Bilderberzi ili Goldman Sachs, onda trebaš biti slijep da ne vidiš da je to sve isto. Na hrvatskoj razini također su ljudi sa zadatkom. Ti ljudi nisu izabrani slučajno. To se vrlo lijepo može pratiti već desetak godina.

Na koji način? Možete li se sjetiti nekog političara koji javno govori da je puk preglup da odlučuje te da političari moraju odlučiti umjesto njih?

– Naravno. Najbolji primjer je bivši ministar Božinović koji nas je ugurao u NATO i koji je rekao da je referendum suprostavljen demokraciji. Kazao je: Ako imamo predstavničku demokraciju, što će nam referendum? Jer se tobože ne može očekivati od građana da pročitaju sve te pravne akte te da donesu ispravnu odluku. No pitam se jesu li saborski zastupnici pročitali te silne dokumente na tisuću stranica. Obje ruke mi reži da nisu. S druge strane imamo priču o takozvanom ‘uspjehu referenduma’. I upravo ta floskula ‘uspjeh referenduma’ odgovara na pitanje tko govori da su kod nas ljudi preglupi da bi sami ispravno odlučili. Referendum je sam po sebi uspješan, jer predstavlja glas naroda. Ne može se govoriti o uspjehu referenduma tako kako se kod nas govori. Hrvatski političari kažu: Nadamo se da će referendum biti uspješan. I ja se nadam, samo se bojim da ne mislimo na isti rezultat. Iluzija je, dakle, da su političari neovisni. Oni imaju svoje šefove. I kad bi se čovjek malo udubio, mogao bi naći indicije koje vode svakoga od njih prema nekome.

>>>  Masoni u Zagrebu

Imate li konkretan primjer?

– Imam. Jedan zagrebački političar nedavno mi je prepričao razgovor koji je prije više od deset godina vodio s Rockefellerom četvrtim. Kazao mu je tada da ima svog čovjeka koji će biti novi predsjednik Hrvatske. Nije se, međutim, mogao sjetiti imena budućeg predsjednika. Naš političar pokušao je pogoditi. Pitao je je li ovaj, je li onaj, na što je Rockefeller odmahivao glavom. I tek kada ga je upitao za Mesića, odgovorio je: Da, Mesić je taj. Nakon povratka u zemlju u čudu je čitao da Mesić ima svega dva posto glasova u anketama. No kasnije se dogodilo ‘čudo’. Znalo se unaprijed da će tadašnji autsajder pobijediti na predsjedničkim izborima. Na taj način mogu se pratiti ljudi koji su dolazili s torbama s lovom, potplaćivali ljude na radio stanicama i slično. Kad su Matu Granića, primjerice, prije nekoliko godina pitali što ako referendum ne prođe, odgovorio je: ‘Mora proći’ te dodao da će se ponavljati ako ne prođe, kao što se ponavljao i u drugim zemljama. Nakon tih rečenica, koja sam prepisivao iz novina, a koje otprilike glase: Naša je zadaća da ljude uvjerimo da je ulazak u EU dobra stvar, meni se otvara pitanje: a tko su to ‘mi’ i tko je tim ‘mi’ dao tu zadaću.

Ne bi li mnogi hrvatski građani na referendumu mogli postupiti upravo suprotno od onoga na što ih nagovaraju političari, koji su ponajviše odgovorni za uništenu Hrvatsku?

– Nisu političari u stvari ništa uništili, već postoji sustavna propaganda uništavanja vjere u vlastite sposobnosti. Tako slučajno doznam da je brod izgrađen u splitskom škveru proglašen najboljim brodom na svijetu i da je u zadnjih dvadeset godina bilo dvadeset takvih brodova, no o tome u novinama nema ni riječi. Samo da brodogradnja guta i guta. Negdje izađe vijest da je Vukovarska županija povećala izvoz za 300 posto, no to je bila izrazito sitna vijest. O uspjesima se nikad nigdje ne govori, ali zato su novine prepune floskula tipa: Hrvati su neradnici, Hrvati su lijeni…. I što je najveći problem? Problem je u tome što ljudi vrlo lako odbacuju vlastito iskustvo, a prihvaćaju ono što im netko kaže u novinama. Zbog toga sam rekao: Čekaj malo, idem pogledati oko sebe. Nisam primijetio ni lijene ni neorganizirane, već sam vidio ljude koji se ubijaju od posla. To vrijedi za sva područja. Mi smo godinama imali besplatno školstvo, a sada nas uvjeravaju da je to nemoguće. Imali smo besplatno zdravstvo, a sada nas uvjeravaju da je i to nemoguće. Za razliku od SAD-a, koji je u takvom sustavu oduvijek, mi imamo iskustvo da se vrtić gradio doprinosima. Nije bilo kredita od banaka. Dvadeset godina živimo bez Europske unije, a živjeli smo i prethodnih sto i sad je odjednom to nemoguće. I neki politolog odjednom na televiziji prijeti da će se, ako ne odemo u EU, povećati carine, da ćemo ući u novu Jugoslaviju, političari prijete da ćemo propasti. To su obične laži i bilo bi najbolje kad se nitko ne bi dao prestrašiti.

Kako se zaštititi od sveprisutne propagande?

– U vremenima sustavne manipulacije, najpouzdaniji komunikacijski kanal je usmena predaja. Kao nekad. Pričaj s Mađarom, Čehom, Francuzom, Slovencem pa ćeš čuti što će ti reći. U novinama pročitam divovski intervju sa slovenskim pregovaračem za poljoprivredu koji priča kako slovenska gospodarstva stasaju i rastu. U isto vrijeme, na granici sa Slovenijom je priča potpuno drugačija. Oni su posve upropašteni. Ako čovjek osobno priča s nekim, možda će čuti i neki krivi podatak. No nije važno jesu li banane poskupjele 300 ili 400 posto. Bitno je znati da su skupe jer su im nabili kvotu uvoza banana. Zakon u EU će, dakle, svakog dotaknuti u njegovom domu.

Tko od hrvatskih političara prednjači u propagandi?

– U svojoj knjizi sam, između ostalih, naveo i citat Sanadera iz 2004. koji je rekao: Moramo napraviti javnu raspravu o Europskoj uniji, ali bez suprostavljanja euroskeptika i euroentuzijasta, jer Europska unija nema alternativu. Kada to čitaš, ulazi ti u podsvijest, pa ne percipiraš o čemu se tu radi. Samo dobivaš dojam plašenja. I straha. No svi ljudi o kojima pričam, a koji svjesno lažu, stvarno su ogromna iluzija. To je šačica ljudi koja vlada šačicom medijskih kanala. Zamislimo da ih se na tri mjeseca ugasi i zabrani pristup medijima. Svijet bi i dalje funkcionirao. Zašto? Jer svijet ne funkcionira zbog njih. I kada ne bi bilo stresova, stvari bi išle u pozitivnom smjeru, što je naravno problem. Jer cilj je koračanje prema svjetskoj totalitarističkoj državi, čega je Europska unija dio. I naravno da se tim putem ne može ići bez šokova. Tko će išta mijenjati kad je dobro? Samo čovjek suicidalnih tendencija može, dakle, pomisliti da bi trebao biti za Europsku uniju. To je moje skromno mišljenje, ako ga smijem suprostaviti drugim mišljenjima kojih ima bar 300 puta više u novinama. Nakon svih laži, ljudi su zaista zaslužili malo istine.

Mnogi vaši gosti u emisiji govore o sve prisutnijim obilježjima totalitarnog Novog svjetskog poretka kojim se upravlja s jednog mjesta. Slažete li se s tvrdnjom da danas ta obilježja mogu vidjeti čak i oni koji na takve teorije obično odmahuju rukom nazivajući ih posprdno teorijama zavjere?

– To je točno. Čitao sam jedan intervju sa Sai Babom, koji je rekao da nije danas situacija gora nego što je nekad bila, nego je samo svjetlost jača. I to je odlična usporedba. Imaš prljavi podrum sa slabim svjetlom i čini se da je sve uredno, no kada staviš jaču žarulju vidiš mrtve štakore, vlažne kutije i prljavštinu po kutovima. U stvari, ove iste metode manipulacije o kojima sam govorio možeš pratiti i prije Drugog i Prvog svjetskog rata, u Francuskoj revoluciji… To traje jako dugo. No iz nekog razloga prije trideset, četrdeset, sedamdeset godina vrlo rijetki su imali neku sliku o tome. Svijet je bio manje umrežen, mada je danas umrežen iz drugih razloga. Da smo ulazili u EU prije deset ili petnaest godina, stvari bi bile drugačije. Mislio bi: Ovaj zli Tuđman sprječava nas jer nitko ga nigdje ne prima, a mi bi htjeli s drugima. U Sloveniji i drugim zemljama bila je podrška od 90 posto. I danas u sklopu propagande u novinama pišu kako je podrška Europskoj uniji u Slovačkoj i Sloveniji bila toliko i toliko posto. Da, ali kada je to bilo? U vrijeme kada se nitko još nije probudio. U isto vrijeme Slovenci danas kažu: Mi smo izgubljen slučaj, nemamo vlastitu monetarnu vlast, ne možemo izdavati novac, nemamo ništa. Osuđeni smo na milost i nemilost. Drugim riječima, da danas bude izjašnjavanje u tim istim zemljama, rezultat bi bio još gori nego što će to biti kod nas. Pričao mi je čovjek u Češkoj kako se navečer slavilo, a ujutro se bukvalno plakalo, kad su vidjeli cijene u trgovinama i kioscima. To je događaj koji se zbio, no to ne možeš pročitati u novinama, kao što ne možeš pročitati da su u Mađarskoj neprekidno demonstracije protiv Europske unije. Nigdje ne možeš pročitati da Mađari nemaju ni pedlja svoje zemlje, samo okućnice. To je sve.

Po čemu bi mi bili bolji od Mađarske, Italije, Grčke, Španjolske u kojima je kriza neviđenih razmjera?

– Bio je dobar naslov u jednim engleskim novinama s tim u vezi, a kaže: ‘Znaju li Hrvati nešto što mi ne znamo?’ Novine, međutim, pišu kako je Grčka sama kriva jer je uzimala kredite, a nitko ne piše da su im gledali kroz prste, kao što je američki šef federalnih rezervi Greenspan dopustio da se snize osiguravajući faktori za izdavanje kredita, da bi stvorio krizu. To su prevaranti koje treba nazvati pravim imenom. Pričaju o rješavanju krize eura, no nemaju namjeru riješiti krizu već je žele produbiti. I nema tu velike razlike između Europe i Amerike. Na vrhu Europe i Amerike su ljudi koji pripadaju istim krugovima.

>>> Lista moćnika koji su sudjelovali na ovogodišnjoj konferenciji Bilderberg grupe

Tko je na vrhu te piramide?

– Ne zna se jer vrh piramide je obavijen oblacima. To se može pratiti do razine javnih agencija, poput EU-a, MMF-a, Svjetske banke. Za neka društva se zna da postoje, ali se ne zna točno što rade, kao Vijeće za vanjske odnose, Kraljevsko vijeće za vanjske odnose, Trilateralna komisija, Bilderbergška družba. Iza njih su još neke skupine za koje ne znaš postoje li doista. Što se zbiva iza njih, to zapravo ne znaš, jer na ovoj piramidi veze možeš pratiti do nekih obitelji poput Rockefellera i Rotshilda… koje stalno iskrsavaju. Ovaj financira Trockog i Lenjina, ovaj Hitlera, ovaj Roosevelta i slično. Kad ljudi kažu promijenila se vlast u Americi, ne znaju da svaki američki predsjednik ima od 140 do 200 savjetnika iz Vijeća za vanjske odnose. Uvijek je to ista ekipa, samo kruže. Agencije koje određuju kreditni rejting su dobar primjer takve manipulacije, jer one stvore krizu tako što napišu jedan minus, a nikome nisu odgovorne.

Postoje li obrnuti primjeri?

– Island je najbolji primjer da je moguće voditi i drugačiju politiku. Kad su rekli ‘morate sanirati banke’, oni su rekli ne. Ljudi su izlazili na ulice sve dok se nije napravio referendum. Rekli su neka banke propadnu, jer mi nećemo preuzeti njihov dug, kao što su sve druge zemlje napravile. Banke su u Islandu propale i 2007. i 2008. godine o tome se pisalo puno. Danas se, međutim, nigdje ne spominju. Postoje, dakle, i druge opcije, samo se sustavno skrivaju. Umjesto njih dobivaš ovakve floskule tumačenja da si glup, da si jadan i slično. Tu su dakako i lažne ankete, kao i primjeri velike podrške Europskoj uniji od prije petnaest godina, koje nemaju veze s današnjicom.  Ljudi su u vrijeme svinjske gripe mislili da su se farmaceutske kompanije infiltrirale u Svjetsku zdravstvenu organizaciju. Ne, one su je stvorile. Oni samo slijede scenarij, oni ne reagiraju na događaje, ali zato mi reagiramo jer nam stišću gumbiće, kad ti pobuđuju emocije. Zato bi ljudi jasnije vidjeli stvari kada ne bi uopće čitali novine ni slušali radio ni televiziju.

Mislite li da bi se ljudi trebali više oslanjati na intuiciju?

– Intuicija ili zdravi razum je ono što se po novinama često pljuje. Prije godinu dana je bila anketa koja je istraživala što Hrvati misle o tržišnom gospodarstvu, da li bi htjeli jakog vođu i slično. I sad su Hrvati odgovorili sve razumno, iz svog iskustva. Kazali su tržišna ekonomija nam se ne sviđa ovakva kakva je, određeni oblik samoupravljanja je bio dobar, dakle rekli su sve razumno. No u novinama je to predstavljeno na način: Hrvati su glupi, oni žele Tita, njima je žao što više ne mogu besposličariti i takve stvari. To uopće nije bio zaključak koji se vidio iz odgovora na pitanja koja su postavljena. Takvi primjeri mogu se vidjeti na svakom koraku, hoćeš uspjeh referenduma, hoćeš interpretacija anketa. I kad se govori da ne vjerujemo Saboru, Vladi, opet se govori Hrvati su glupi. A možda nisu, možda imaju razlog da im ne vjeruju. Je li se netko upitao zašto? Jedino što nije svima jasno je do koje mjere ide ta manipulacija. Ljudi teško mogu zamisliti da postoje operativci, ljudi koji su dovedeni da budu na vlasti, koji su tu sa zadatkom.

David Icke: Htjeti ući u EU je kao da useljavate u kuću koja se ruši u požaru

Je li nešto što se događa potajno, iza kulisa, uopće moguće znanstveno rastumačiti?

Sve društvene znanosti su stvar konsenzusa. Kako se, primjerice, gradi takozvana teorija urote? Izvadiš određene podatke, povežeš ih i složiš priču. Kako se gradi povijest? Na potpuno isti način. U povijesnom istraživanju dolaziš do papira, zapisnika i slično. Tamo nema onog što se usmeno govori, no mi znamo kako se čovjek pere od upletenosti u bilo što: usmenom zapovijedi. Kažeš potčinjenom i nema pismenog traga. Na sličan način je povijesnoj znanosti nedohvatljivo ono što se događalo iza zatvorenih vrata. A logično je da se upravo tako najčešće bitne stvari dogovaraju. Ljudi najprije pričaju među sobom, a kasnije naprave sjednicu i formaliziraju ono što je već dogovoreno. Ali se tome ipak može ući u trag. Ima kod nas puno knjiga o tim temama, o pojedinim područjima. Ima o NASI, o Bilderberzima, o nafti i novcu ili o Europskoj uniji. Također postoje autori poput Davida Ickea koji radi upravo ovo o čemu pričamo. On povezuje točkice. Nekakvi tragovi uvijek ostaju. Jer kad vidiš tko je otišao prije raspada SSSR-a na sastanak s Gorbačovom, kad vidiš poslije što se tamo dogodilo te ako u moru informacija takve sličice složiš na hrpu, počet će ti iskakati ista imena i iste metode. I ne samo to. Na nekim od tih sastanaka su rečene neke stvari. Kao što je Icke u ovoj emisiji primjetio: Jean Monnet, otac Europe, davno je rekao da je cilj u što manjim koracima stvoriti državu u kojoj će se poništiti suvereniteti, ali tako da to nitko ne shvati. To je rečeno i u knjigama zapisano. Kad počneš takve stvari proučavati i snabdjevati se informacijama, stvar postaje očigledna. Slično je istraživanju bilo čega drugog.

Napisali ste na blogu da osjećate kako se steže obruč oko nas, jer svi pričaju o nekakvom napretku, a sve gore živimo. Možete li to pojasniti?

– Svi se danas tako osjećaju, jer te sa svih strana dresiraju. Takozvana teorija urote pruža nevjerojatnu mogućnost predviđanja. Kad povežeš informacije o velikoj nadnacionalnoj strukturi, svjetskoj državi, težnji ka elektroničkom novcu, mikročipiranju…  sve ti postaje jasnije. Kažu primjerice da će Europa propasti. To je ciljani raspad i to ne znači da će se raspasti na nacionalne države. Raspast će se u svjetsku državu. Kad se pojavi Barack Obama, možeš odmah reći da neće izvršiti ništa od onog što je obećao. S lakoćom je moguće svaku odluku predvidjeti. Zahvaljujući tome, svijet se danas zapravo ni ne može interpretirati bez takozvane teorije urote. Sve drugo je tapkanje u mraku.

Možemo li u hrvatskim medijima vidjeti principe vladavine nevidljive ruke?

– Naravno. Kako vjerovati velikim medijima, kada glavni kolumnist jednog dnevnika, Davor Butković, piše: ‘Ove novine su oduvijek podržavale bezuvjetni ulazak Hrvatske u Europsku uniju’. Nakon te rečenice trebaš zatvoriti novine i reći da u ovdje nema ni trunka istine. To više nije novinarstvo. To nisu vijesti.. Ako mi netko ne vjeruje, neka pročita sam. A onda neka se zapita što se može tim novinama vjerovati. Meni je nevjerojatno kako neke dnevne novine imaju tako neskriveno propagandističke naslove. Sramotno je kada na naslovnici osvane naslov MMF: Propast ćete! To su pamfleti, trebali su ići lijepiti ih na stupove. Ne znam koji kanali vode do toga, ali vidim učinke. Dao bih ljudima savjet: Ne slušaj što govore, slušaj što žele. Jer kad znaš što žele, nećeš slušati što govore. Kad primjerice kažu da je EU strateški interes Hrvatske, zanima me tko je odredio da je to strateški interes. Zašto bi mi u to povjerovali?

Gdje se u cijeloj priči o svjetskoj piramidi moći nalaze Hrvatska i konkretna vlast u Hrvatskoj?

– Rekao bih da je vlast u Hrvatskoj jedna mala operativna podružnica daleko od vrha. Naši nisu u Bilderburgu jer smo presitna riba.

Spomenuli ste da ste među izjavama predstavnika desnice pronašli dosta istine. Zašto se u današnjem svijetu desne političke opcije smatraju negativnim, dok je lijevo i liberalno pozitivno?

– Zato jer kroz nametnutu političku korektnost vlada jednoumlje. Politička korektnost diktira da je lijevo i liberalno pozitivno, a desno negativno. Zašto? Zato jer je to dobra poluga za globalizaciju i vođenje globalne diktature. Nažalost, danas se svi protiv EU bore iz perspektive nacionalizma. To je glupo, jer mogli bi svijet decentralizirati još više na regije, gradove, sela, pa da ljudi doista odlučuju sami o sebi. No na trenutnom stupnju povijesnog razvoja, države su ti etniteti koji su zamišljeni da zastupaju i štite ljude i zbog toga su nacionalne države danas prepreka nadnacionalnim strukturama jer imaju carinu, socijalnu zaštitu, tekovine koje su napravljene za građane… Normalno da su ‘desničari’ trenutno brana toj nadnacionalnoj strukturi i zato su im počeli lijepiti etikete nacionalizma. Znaš onu priču kako više nećemo moći kupiti sira i vrhnja, čemu smo se prije neku godinu rugali. Odjednom vidiš da je u tim stvarima velika količina istine, odjednom se iznenadiš, čak se uplašiš da su desničari u pravu. No u stvari se ne radi o tome je li netko desničar ili nije, nego o tome da su desničari povezani s nacionalnom državom, a nacionalna država je prepreka uvođenju globalne diktature i zato desnica nije poželjna.

Autor: Damir Kramarić|/dnevno.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save