Lažna dilema – DA ili NE u EU
Cijelo vrijeme se provlači pitanje jesmo li, jesam li ja i svatko od nas za ulazak u EU ili ne. Oba odgovora kod mene ostavljaju loš okus u ustima.
Ako kažem DA – želim da Hrvatska uđe u EU, odmah pomislim na nemogućnost realnog odlučivanja o bitnim stvarima, na troškove (funkcioniranja EU aparata treba financirati ma što nam u pro EU reklamama govorili), na gospodarski pojas, na besmisleno administriranje i “uvođenje reda” i tamo gdje ga treba i tamo gdje ne. Odmah pomislim na Grčku, Irski, Italiju, Portugal, Španjolsku. Iz podruma sjećanja izroni podatak da se u Francuskoj u prosjeku svaki dan samoubije po jedan poljoprivrednik koji više ne uspijeva servisirat svoje dugove, Mađarski vinogradi,….
Najviše od svega mi se ne sviđa to što su “počeli” o svemu odlučivat u kabinetima. Ne daju Grcima referendum, ni Ircima izbore. Ne prije nego što donesu odluke “koje se mora donesti”. Nastranu sad tko je tu kriv za nastalu situaciju.
S druge strane, ako kažem NE – ne želim da Hrvatska uđe u Uniju, imam osjećaj da ćemo ostat zauvijek izolirani. Da propuštamo jedinstvenu povijesnu priliku. Osjećaj nastupajuće ekonomske skučenosti i neminovnog propadanja zbog nedovoljnog unutrašnjeg tržišta za ozbiljniji razvoj. Osjećaj osuđenosti na naše (uglavnom) kilave, častohlepne, srebroljubne i nesposobne političare. Ako ne uđemo, osuđujemo našu privredu, a time i nas same na siromaštvo i sigurno propadanje u nemilosrdnom okruženju.
Nedavno sam među prijateljima postavio pitanje – dajte mi jedan ARGUMENT, ne floskulu, pamflet ili epp – argument za ulazak u Uniju. Samo jedan. Još ga nisam dobio. Svejedno, ideja ujedinjene Europe mi se kao takva sviđa. Realizacija kakvu vidim ne. Pogotovo mi se ne sviđa trenutno stanje.
Zbog svega toga smatram da je pitanje DA ili NE u Uniju lažna dilema.
Pravo pitanje glasi: Želite li da u Europsku Uniju uđemo sad ili malo kasnije?
Glasam za to da malko pričekamo i vidimo u što će se sve ovo razviti.
Nije ovo zadnji vagon zadnjeg vlaka.
Kud nam se žuri?
Moramo li kao zadnji doslovno uskočiti u brod koji možda tone?
Ako smo čekali sve ove godine, možemo pričekati još koju.
Novaca za toliko spominjane subvencije i pomoći ionako nema.
I da parafraziram slavne – Laku noć i sretno 22. siječnja.
