Nadahnuto o ‘Ref-u’: Ovo nije poraz, ovo je pobjeda
Ne možemo računati one koji su ostali doma. Ne postoji nitko na svijetu tko na njih može računati. Ni desni, ni lijevi, ni dobri, ni zli, ama baš nitko. To je neka siva, amorfna masa koja jedino zna kukati i kritizirati sve i svašta, ali ne daj Bože da ti ikada trebaju dodati čašu vode, nitko ih ne bi uspio natjerati da ustanu iz fotelje.
Takvi su najglasniji kada govore što sve ne valja u našoj zemlji. Obično uz daljinski u jednoj a čašom u drugoj ruci, u sigurnosti i udobnosti svojih domova. Zatražiti od takvih da izadju van i daju svoj glas nečemu u što vjeruju, što god to bilo, nemoguća je misija. Zato, što ne vjeruju u ništa. Nikada i nisu vjerovali u ništa, jer da jesu, znali bi da se iz fotelja ne bori za svoj narod i svoju Domovinu, niti za svoja uvjerenja.
Ostaje nam dakle postotak onih koji su izašli na referendum, a koji iznosi oko 44% ukupnog broja stanovništva, a koji kaže slijedeće:
Za ulazak u EU glasalo je 1.298.419 birača
Protiv ulaska u EU glasalo je 649.232 Hrvata
Ljudi moji, skoro šesto pedeset tisuća Hrvata još postoji u ovoj zemlji. Hrvata, koji nisu spremni poklanjati svoju Domovinu, nisu spremni biti tudje roblje, koji se još sjećaju toga s koliko krvi i muke je plaćena neovisna i slobodna država Hrvatska. Hrvata koji nisu to samo na riječima, nego su spremni i djelovati kada je u pitanju njihova zemlja.
Gledajući samo u noviju povijest, nas Hrvate ubijaju bez prestanka. Ubijali su nas za vrijeme WW2, po križnim putevima, na Bleiburgu, čak i u Jasenovcu. Onda su nas pola stoljeća ubijali u Titovoj umjetnoj komunističkoj tvorevini. Početkom Domovinskog rata, devedesetih, pojačano se nastavilo sa ubijanjem Hrvata. Nikada kraja pokušajima istrebljenja hrvatskog nacionalnog bića.
A još nas ima i još smo tu.
Pa ako nisu uspjeli Titovi komunisti, neće uspjeti ni robovlasnička europska tvorevina.
Trebamo samo čekati da se dogodi ono neizbježno: Da naši eurofili na vlastitoj koži osjete sve ‘dobrobiti’ ulaska u EU.
Mi, koji smo glasali protiv EU ropstva i koje radi toga danas nazivaju fašistima, nismo pred nikim spustili gaće, niti smo puzali i molili. Učinili smo sve što smo mogli, a činit ćemo i u buduće, da Hrvatska i Hrvati opstanu.
I kako god bili, pobijedili smo. Zato, što smo preživjeli, unatoč svim pokušajima da tako ne bude.
I to nas treba držati u budućnosti koja dolazi.
Sve ovo, naravno, pod uvjetom da referendum nije bio lažiran. Obzirom kako su čak i u Bruxellesu strahovali kako će Hrvatska reći NE, a oni su sigurno vrlo dobro obaviješteni, na temelju vlastitih anketa, ostaje i te kako mjesta sumnji.
Za kraj, ponovila bih pitanje poljske novinarke Božene Kuzawinske, koja je upitala kako je moguće da je u Hrvatskoj registrirano 4.400.000 birača, a ima svega 4.290.000 stanovništva. Na to pitanje joj nitko nije znao, ili smio, konkretno odgovoriti.
Možda zato, što je brojka fantomskih birača u ovoj zemlji nekoliko puta veća od 110 000 koliko je to zamijetila poljska novinarka.
Sasvim dovoljna da osigura koju god vlast i koji god referendum vladajuće elite požele progurati.
Al sve dok nas je u Hrvatskoj preko pola milijuna, onih stvarnih, koji su izašli na referendum, a ne onih fantomskih, nikakva EU neće nas progutati, niti učiniti da prestanemo postojati kao Hrvati.
Diana Majhen/dragovoljac.com
