Poznato nam je da ste živjeli i dugo radili u inozemstvu gdje ste uspješno vodili svoj projektni ured. Ipak, sa suprugom ste se vratili u Hrvatsku i nakon toga u Donjem Pazarištu kraj Gospića razvili moderni pogon za proizvodnju piva. Ponajprije Karlo pivovarabismo Vas zamolili da nam nešto više kažete o tome kako ste i zašto otišli u inozemstvo, te kakva su Vaša iskustva sa zapadnim sustavom poslovanja i rada.

U inozemstvo sam otišao kao i tisuće ljudi iz Like a posebno iz Pazarišta koji nisu imali ne perspektivu. već niti mogućnosti biološkog opstanka. To nam je izgleda bila sudbina u zajedničkoj „bratskoj državi“ koja je prepolovila hrvatski narod u 45 godina komunizma. Kakva su bila iskustva sa zapadnim sustavom? Poslovno su svi izuzetno korektni, posebno u zemljama njemačkog govornog područja, a slobodno tržište je korektno i nemilosrdno. Samo najbolji prolaze ali ni drugi nisu bez mogućnosti.

Kada ste se vratili u Hrvatsku, i koji su bili Vaši motivi za to, budući da je, kako nam se čini, Vaš povratak u Domovinu i napuštanje sigurnog posla i života u Njemačkoj bio i riskantan potez. Naše bi čitatelje zanimalo, a posebice one koji žive u inozemstvu i razmišljaju o povratku, da nam nešto više kažete o tamo kako ste bili dočekani u Hrvatskoj. Mislimo tu prvenstveno na odnos lokalnih i viših vlasti, od kojih ste zasigurno morali dobiti mnoštvo suglasnosti i dozvola za pokretanje Vaše pivovare. Što biste, na temelju vlastitog iskustva,

mogli savjetovati onima koji bi se poput Vas željeli Licankavratiti u Domovinu, i ovdje uložiti svoj kapital, kako novčani, tako i svoje znanje i iskustvo?

Koji je bio moj motiv povratka u Hrvatsku? Što drugo ako ne Hrvatska. Ako sam kao i mnogi drugi Hrvati mogao doći u rat braniti svoj narod, onda mi je bila i obveza vratiti se u Domovinu za koju su moji i naši preci ginuli, a ja i mi smo imali čast biti sudionici njenog uskrsnuća. Što će nam, a i može li opstati Hrvatska bez Hrvata? Po povratku sam prošao kalvariju s obitelji kao i mnogi drugi povratnici u RH, pošto su gotovo od lokalne pa do najviše državne vlasti sve položaje zauzela djeca i potomci partizanskih bandita. Nama je bila čast ginuti da bi oni mogli sa cinizmom prema nama vladati. Međutim ipak sam se uspio izborit za opstanak iako je bilo često na granici sloma. Toliko sam puta rekao: tko mi što može kad je Bog sa mnom. Ovim poručujem svim Hrvatima u iseljeništvu: vratite se – ovo je konačno naša država, nije njihova. Mi smo je stvorili a oni je opljačkali i uništili.

Povezano s tim, zasigurno imate mišljenje o tome što bi u Hrvatskoj, mislimo pri tome na državnu i lokalnu upravu, trebalo učiniti kako bi se hrvatskim iseljenicima olakšalo i pokretanje poslovanja , ali i samo poslovanje u Hrvatskoj? Naravno, ovo pitanje lako se može proširite i na domaće poduzetnike i njihove teškoće.

Dio Državne Uprave u RH je posebno represivan prema hrvatskim povratnicima jer su ih oni i protjerali pa sada radi prošlosti nisu dobrodošli. Kako političare tako i državnu Upravu treba lustrirati te iseljeništvo uključiti u upravljanje Državom. Osim toga kako za domaće tako i povratnike – poduzetnike je više nemoguće izdržati ove fiskalne i parafiskalne namete. Gospodarstvo može biti samo konkurentno ako se porezno rastereti, a to je jedino moguće da se drastično smanji državna i lokalna Uprava o čemu niti jedna Vlada do danas nije razmišljala, a da i ne govorimo da je nešto učinila.

Kakvo je Vaše mišljenje o tome što hrvatski političari stalno govore o nužnosti stranih investicija, pronalaženju “strateških partnera” i sl. koji bi pokrenuli gospodarski rast Hrvatske. No, možda najveće investicije u Hrvatsku bile su one za koje se teško može reći da su najviše koristi donijele hrvatskom čovjeku. Mislimo pri tome na bankarski sektor, telekomunikacijske tvrtke, INA-u, Dukat, itd., gdje su strane tvrtke u vrlo kratkom razdoblju ne samo vratile uloženo, već i izvukle ogroman novac ih Hrvatske, uz istovremeno smanjivanje broja zaposlenih u tim tvrtkama. Ne bi li puno razumnije bilo raditi na ulaganju hrvatskih iseljenika, čija motivacija ne bi bio samo profit, već i domoljublje.

Bankarski sustav je i dalje u velikoj većini u rukama domaćih bandita, isto kao i kontrola proizvodnje i distribucije droge etilnog alkohola i cigareta. INA, Dukat, Pliva, T-Com itd. su samo posljedica rada ovih prvih, gdje su kupili strance da ne govore o njihovoj pljački banaka. To su ti „strateški partneri“ o kojima govore sve hrvatske vlade da će oni preporoditi Hrvatsku. AMEN! Analizirajmo brodogradnju. Preko 600 kooperanata brodogradnje su postali multimilijuneri u dolarima a sva je brodogradnja u stečaju. Treba samo provesti temeljitu reviziju brodogradnje pa bi iz svake Vlade od 1990. do danas desetak ministara završilo doživotno u zatvoru sa svim Upravama i kooperantima, a ta važna gospodarska grana bi ozdravila.Lika Ovo je osnovni razlog zbog čega komunistički direktori sa svojim šefovima nisu dozvolili hrvatskim iseljenicima investirati u Hrvatsku.

Vaši proizvodi, svijetlo i tamno Velebitsko pivo, te Staro kasačko pivo u vrlo su kratkom vremenu postali i ostali hit na hrvatskom tržištu tako da i ne uspijevate pokriti sve potrebe. Možete li nam iznijeti nešto više detalja o Vašoj pivovari. Kolika Vam je proizvodnja, koliko ima zaposlenih, odakle nabavljate sirovine (ječam i hmelj) za Vaše pivo (uz, naravno, izvorsku velebitsku vodu)?

Proizvodimo čist, prirodan proizvod s neobrađenom izvorskom vodom i to je jedan od rijetkih zdravih proizvoda u Hrvatskoj, bez konzervansa, emulgatora ili aditiva. Sirovinu nabavljamo dijelom iz Nove Gradiške za svijetlo pivo, a dijelom uvozimo iz Bavarske za tamno i Kasačko pivo. Imamo 18 zaposlenih i proizvodimo ca. 1.000.000 litara piva godišnje.

U Zagrebu je do Vaših proizvoda teško doći, ima ih u malom broju ugostiteljskih objekata, te u još manjem broju trgovina, a vjerojatno je slična situacija i u mnogim drugim dijelovima Lijepe Naše. Razmišljate li o povećanju proizvodnje, te sukladno tome široj distribuciji Vašeg piva po Hrvatskoj, postoje li mogućnosti za to?

U Zagrebu smo dobro zastupljeni u privatnim trgovinama, kao i dijelu ugostiteljstava koje nisu kupili veliki proizvođači. Ima nekih koji već sad dijele 50% svojih proizvoda, ali to je već slučaj za inspekciju koja im ne smije niti prići, ali zato nas male tlače do iznemoglosti. Uskoro puštamo u funkciju novi dio pogona pa se nadamo da ćemo moći podmiriti veći dio Hrvatske.

Ako govorimo o razvoju, sigurno se moramo dotaći i Like. Koliko je na stanje u Vašem širem zavičaju utjecala autocesta od Zagreba do Splita, kakve su mogućnosti za školovanje i zapošljavanje mladih, što je s razvojem turizma, očuvanjem prirodnih resursa, pokretanjem zdravih industrija?

Autocesta Zagreb – Split je blagoslov i prokletstvo. Blagoslov je jer smo se našli u centru države, a prokletstvo jer nam je odvela i ono malo ljudi što je Lika imala. Međutim, za razvoj Like je kriva politika koja u zadnjih dvadeset godina nije stvorila niti jedno radno mjesto u proizvodnji, a baš po tome se na zapadu vrednuju političari, a ne po njihovoj ispraznoj retorici. Školovanje je uništio vrli ministar države „znanja“ Primorac kojemu poznati Šuvar nije niti do koljena. Mi u Državi nemamo obrtničkih zanimanja, a u Lici Bogomdana zemljaImamo bogomdanu i bogatu zemlju, izvaran i zaveden narod i mali postotak bandita koji su opet prijevarom došli na vlast. Udružimo se i srušimo ovu oligarhiju, te osigurajmo našim potomcima makar jednu generaciju života u miru, da napokon naše majke, supruge i sestre skinu crninu žalosti sa sebe i da im se konačno pojavi radost i osmijeh na izmučenom hrvatskom licu. To smo dužni i obvezni učiniti prema onima koji su dali živote za Hrvatsku, ali i prema onima koji dolaze iza naspogotovo, i to je krucijalni problem gospodarskog razvoja.

Vaši proizvodi osvojili su brojne nagrade, a u Oxfordu 2003. godine Velebitsko pivo ocjenjeno je drugim po kvaliteti na svijetu iza jednog njemačkog. Nekoliko godina kasnije bivši premijer će se u istom tom Oxfordu pohvaliti u predavanju pred studentima kako je hrvatski nacionalizam sveo na minimum, iako je u zemlji u kojoj se mnogi pripadnici većinskog naroda s nelagodom izjašnjavaju u svojoj nacionalnoj pripadnosti zapravo bespredmetno govoriti o nacionalizmu. Nije li paradoksalno da se Hrvatska neusporedivo bolje promiče kroz uspjehe koje ostvaruju pojedinci nego izravno preko izabranih predstavnika koji za to uz sve i posebno plaćeni. Tih paradoksa ima nebrojeni niz. Kako to komentirate?

Mi smo 2003 slučajno otkrili da je sveučilište Oxford ocijenilo naš proizvod ocjenom 7,5, drugom najvišom u svijetu, a da u Hrvatskoj nitko nije rekao: vidi ti njega, a kamoli nešto drugo. Već sam rekao da su mnogi nositelji vlasti u današnjoj Hrvatskoj naslijedili svoje predke koji nisu željeli, voljeli, htjeli, stvarali niti branili Hrvatsku. Što imamo još od tih duševnih beskućnika za očekivati? Nacionalizam je izuzetna vrlina, samo je hrvatsko javno mnijenje koje je u rukama protuhrvatskih elemenata pobrkalo lončiće. U inozemstvu Hrvati imaju na tisuće vrhunskih poduzetnika i intelektualaca, samo na žalost nemaju više pristupa Domovini. Bili su dobri dok su donosili novac i ove dezertere branili od Miloševića. Nije to paradoks već naša gorka stvarnost.lika kapa

Iako nesumnjivo Hrvatska ima mnogih problema, isto se treba priznati kako se naša zemlja unazad dvadeset godina jako promijenila. Vjerojatno ne treba posebno naglašavati što je sve postignuto tijekom Domovinskog rata, dovoljno je reći da je Hrvatska sada samostalna i suverena država i da još uvijem može odlučivati o svojoj sudbini ako za to bude političke volje. Kako gledate na budućnost?

Imamo bogomdanu i bogatu zemlju, izvaran i zaveden narod i mali postotak bandita koji su opet prijevarom došli na vlast. Udružimo se i srušimo ovu oligarhiju, te osigurajmo našim potomcima makar jednu generaciju života u miru, da napokon naše majke, supruge i sestre skinu crninu žalosti sa sebe i da im se konačno pojavi radost i osmijeh na izmučenom hrvatskom licu. To smo dužni i obvezni učiniti prema onima koji su dali živote za Hrvatsku, ali i prema onima koji dolaze iza nas.

D.J.L./hkv.hr

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save