SVETA IVANA ARŠKA – SPASITELJICA FRANCUSKE (II. dio – suđenje i rehabilitacija)
Suđenje Ivani Arškoj
Po uhićenju Ivana Arška je zatvorena u tvrđavu u Rouenu – da bi s njom obračunali kao s neprijateljem, jer su se nje bojali „više od jedne vojske“. Tako bi ujedno, da bi tako ozloglasili (diskreditirali) Kralja
kojega je u Reimsu okrunila, Englezi su, aktivno potpomognuti Pariškim sveučilištem, odlučili da nad njom provedu proces zbog hereze – koji je vodio Pierre Cauchon, eksrektor Pariškog sveučilišta koji je, poslije ugovora u Troyesu, imenovan biskupom Beauvais-a. Na procesu u Rouenu on je također bio predstavnik sa strane Engleza.
Dakle, bio je to politički proces protiv Ivane kamufliran crkvenim izgledom, a održao se u tri faze: službeni istražni proces, od 9. siječnja do 26. ožujka (ispitivanja su započela 21. veljače); redoviti proces koji je završio javnom sjednicom na groblju Saint-Quen. Tijekom tog procesa Ivana se trebala zakletvom odreći svoje hereze – 24. svibnja; na kraju, zatim proces zbog recidivnosti, započet 28. svibnja, budući da je ponovno obukla mušku odjeću. Cauchon naime budući da joj nije mogao dokazati da je heretik za vrijeme zahtjevnih ispitivanja, tražio je od nje da odlaganjem miške odjeće očituje simbolički svoju podložnost Crkvi. Ovaj treći dio završava u srijedu 30 svibnja s mučenjem Ivane: spaljena je na trgu Stare tržnice. (Bibliot. 570-571)
Međutim, poticaj koji je ona dala ponovnom osvajanju kraljevstva nije se mogao zaustaviti i uzalud su Englezi pokušali doći do premoći posvećujući svoga maloga kralja Henrika VI. 16. prosinca 1431. u Notre Dame u Parizu.
Rehabilitacija Ivane Arške
Kada je, poslije ugovora u Arrasu, kojim je razvrgnut Anglo-burgundski savez (1435.) i kada je oslobođen Pariz ( 1436.), Karlo VII. Ušao je u ponovno osvojen Rouen (1449.). Jedna od prvih njegovih briga bila je narediti istragu da se razjasne prave okolnosti procesa i smrti Ivane Arške.
Taj čin prethodi crkvenom istraživanju koje je trebalo biti provedeno kasnije po velikom inkvizitoru Francuske, Ivanu Bréhalu i papinskom legatu Gulielmu od Estouville (2-8. svibnja 1452.), i čemu su slijedila na temelju dokumenata i sabranih dispozicija, savjetovanja teologa i kanonista. Reskriptom od 11. lipnja 1455. papa Kalist III. naredio je da se otvori proces rehabilitacije koji je započeo 7. (ili 17.) stud. 1455. , kojemu su predsjedali Jean Jouvenel des Ursins, nadbiskup Reimsa, Guglielmo Chartier, biskup Pariza i Rikard de Longueil, biskup Coutancesa. Pošto je ispitano 150 svjedoka u Domremy-u, Rouenu, Parizu i Orléansu, proces je završen 7. srpnja 1456. u velikoj dvorani nadbiskupije Rouena, svečanom rehabilitacijom Ivane Arške. Majka Ivane Arške, Izabella Romée, dočekala je taj čas i umrla je dvije godine kasnije (28. stud. 1458.). (Bibliot. 571)
Vođena su dva procesa, potrebna za rehabilitaciju. Od njih posjedujemo, za svakoga, po tri manuskripta, ovjerovljena od bilježnika. Posjedujemo i zapisnik procesa koji nosi pečat P. Cauchona. Ti zapisnici se, upravo zbog njihovog pravničkog značaja, mnogo razlikuju od dokumenata hagiografskog obilježja i predstavljaju izvore prvog 
reda za studij, ne samo događaja, nego same osobe Ivane i obilježja njezine duhovnosti. Nažalost ti dokumenti nisu objelodanjeni ni prevedeni, sve do 19. st., zbog prezira prema „gotičkim vremenima“. Tako, usprkos pučkom žaru koji je Ivana proizvela u francuskom narodu, posebno u Orléansu, gdje se od 1429. sve do današnjeg dana 8. svibnja slavi oslobođenje Grada, Ivana nije uzdignuta na oltar nego tek u 20. st.: najprije je proglašena časnom službenicom 1904., zatim blaženom 18. travnja 1909. i svetom 9. svibnja 1920 Upisana je u Rimski Martirologij na datum 30. svibnja. Papa Pija XII. proglasio ju je suzaštitnicom Francuske. Njezin nacionalni blagdan proglašen je zakonom od 10. srpnja 1920. (Bibliot. 571-572).
Držanje Ivane na procesu i njezine izjave
Veoma je važan proces protiv Ivane Arške, vođen u Rouenu, da se bolje upozna lik i nadahnuće Ivane Arške koji je nju vodio u oslobađanju Francuske od Engleza. Spomenimo ovdje neke zgode.
Ivana je bila potpuno sigurna u Božju pomoć koju Bog daje onima koji savjesno vrše svoje poslanje: „Ljudi će se boriti a Bog će dati pobjedu“. Po ispunjenju tih uvjeta, njezina je vjera postajala stvarnost. Ona tu vjeru i pouzdanje u Boga širi snažno oko sebe. Tako se dogodilo u Orléansu, kada su vojnici klonuli, a ona ih sokoli: „Odvažno! U ime Gospodnje!…“ To je veličanstveno: „Uđite! Sve je vaše!“ Da, i engleska vojska je iza bastiona pala. (Virion, 17)
Jedan ju je ispitatelj zapitao: „Kakvim jezikom govore njezini Glasovi?“. Ona je spremno odgovorila : „Govore ljepšim jezikom od Vašega“. Drugi je nastavio: „ Vjerujete li u Boga?“- Svakako, vjerujem, bolje od Vas.“ (Virion, 18)
Na tom procesu ona je jasno izrekla proroštva, koja su zabilježena u zapisnik, da će Englezi izgubiti čitavu Francusku, da će njezin Kralj (Karlo VII.) zasjesti na prijestolje, da će nakon tri mjeseca ona izići iz zatvora. Sve se to zbilo. I prvo, i drugo, i treće. Nakon tri mjeseca ona je izišla iz zatvora – i bila spaljena n lomači. (Virion, 29)
Više puta njezini Glasovi su joj rekli da ona treba biti zatočena. (Virion, 35) To se je i dogodilo. I upravo poslije tog zatočenja – na procesu vođenom protiv nje – jasno dolazi do izražaja Božje djelovanje preko nje, njezina svetost i veličina, njezina vjera i poslušnost Bogu i Crkvi, njezina spremnost na žrtvu sve do mučeništva.
Predivan je odgovor Ivane na brojna delikatna i spletena teološka pitanja postavljena joj kao stupicu u procesu. Tako, kada se taj sud u Rouenu predstavljao kao sud Crkve, ona je odgovorila protiv te stupice u punoj svojoj slobodi: „Ja ne odgovaram po svojem znanju nego odgovaram po zapovijedi mojih nutarnjih Glasova. Oni mi ne zapovijedaju da ne slušam Crkvu, nego da je Naš Gospodin prvi kojemu trebam služiti (Notre Sire premier servi).“ Izvanredan i izvrstan odgovor: ona ne ulazi u pitanje autentičnosti te „crkve“ u ime koje nju ispituju, nego ističe kako treba Gospodina Prvoga služiti. (Virio, 148)
U tom smislu ona se poziva na Rim, na Papu, ali joj je to zanijekano. „Smatram da moramo slušati Papu koji je u Rimu… Ja vjerujem u Gospodina Papu Rimskoga, na kojega se i na Boga kao prvoga pozivam.“ Uzalud se ona pozivala na Papu: „Odvedite me pred Papu“. Njezin krik je bio ugušen vikom mase. Od tada će ona komunicirati jedino s Kristom čije Ime će posljednje biti na njezinim ustima na lomači, na kraju njezinog zemaljskog života(Virion,151-152)
I doista Papa ju j rehabilitirao, beatificirao, stavio na oltar. (Virion, 152)
S pravom reče kard. Wright god. 1965. u Orléansu: „Istina je da je Crkva opravdala Ivanu Aršku, a nije manje istina da je Ivana Arška, na neki način opravdala Crkvu“ (Virion, 156-157)
<<<U toj perspektivi shvaćamo riječi koje je Ivana pisala Grguru XI. kako je ona vidjela da je izvršenje njezinog poslanja uključivalo također da žrtvuje i svoj život. „Ti trebaš biti uhvaćena“, rekli su joj njezini Glasovi. Njezina osuda i mučeništvo tumače važnost njezinu za Francusku i za Crkvu u Europi. (usp. Virion, 160)
Nama na razmišljanje i utjehu
Ivana Arška je duboko živjela svoje pouzdanje u Boga, kako je to na više mjesta Gospodin objavio u Starom i Novom zavjetu.
“Znam (piše Pavao) da će mi ovo (okovi) izići na oslobođenje vašom molitvom zbog koje mi Duh Isusa Krista daje potrebnu pomoć.“ (Filipljanima 1,19)
“I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.” (Ivan 14, 13-14)
“Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se. Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!” (Matej 7,7-11)
“Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, činit ćete ne samo ovo sa smokvom, nego – reknete li i ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’, bit će tako. I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete.” (Matej 21, 21-22)
Isus reče ženi Kananejki:“O ženo, velika je vjera tvoja! Neka ti bude kako želiš. I ozdravi joj kći toga časa.“ (Matej 15,28)
“Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat će im Otac moj, koji je na nebesima. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja među njima.” (Matej 18, 19-20)
prof. dr. Ivo Škarić
