Treba li Hrvatima danas, jedna Ivana Arška (III. DIO)!?

Duhovni život     Ivana Arška – mističarka 

Izjave koje je Ivana izrekla na dvama procesima svjedoče o njezinom nebeskom poslanju i uz to ističu njezinu osobnu svetost i duhovnost,

koja predivno odgovara našem vremenu. Ivana je u prvom redu mističarka, posve prepuštena djelovanju Gospodina: „Da nema milosti Božje ne bih znala ništa činiti…Ja sama nisam ništa učinila osim po Božjoj zapovijedi i njegovih  anđela… Svidjelo se Bogu da tako postupa po djelovanju jednostavne djevojke…“. U to Božje djelovanje ona polaže nepokolebljivu vjeru i njezino najdraže geslo jest: „Ne sumnjati“. Ona s malo riječi razjašnjava razliku između božanskog djelovanja i vremenitog djelovanja. Odgovarajući na prigovor da Bog, ako hoće osloboditi Francuski narod, ne treba „naoružanih ljudi“, ona će razjasniti: „U Božje ime naoružani ljudi će se boriti, a Bog će dati pobjedu“. (Bibliot. 572)

Ta jasnoća obilježuje sve njezine odgovore, kao i njezinu osobu, koja unosi svjetlo u njezino vrijeme posvemašnje smetenosti. Ivana lako zaobilazi zasjede koje su joj postavljene pri ispitivanju. Na pitanje: „Da li  Bog mrzi Engleze?“, odgovara: „O mržnji ili ljubavi koju Bog ima prema Englezima, ja ne znam ništa; ali znam da će Englezi biti istjerani iz Francuske“. — A na pitanje: „Da li je vaša nada u pobjedu bila utemeljena na vašem barjaku ili na vašem maču?“, odgovara: „Bila je utemeljena na našem Gospodinu, a ne drugdje.“ Nadasve je uzvišen odgovor na pitanje: „Jeste li vi u stanju milosti?“, Ona odgovara: „Ako nisam, Bog neka me unese u to stanje; ako jesam, neka me Bog sačuva, jer bih bila najžalosnija na svijetu kad bih znala da nisam u milosti Božjoj.“. (Bibliot. 574-575)

Izgleda da je Ivana svoj život Ivana provodila u trajnoj molitvi. U samom času borbe rukama čvrsto steže barjak „da izbjegne da bi ikoga ubila, i ističe: nisam nikada nikoga ubila“. To se zapaža također kada se prigodice  povlači u osamu da se moli Bogu. — Za vrijeme suđenja ona govori o svom nadnaravnom Glasu koji naziva „svojim savjetom“: „nema dana kada ga ne čujem“. Njezine povjerljivosti u odnosu na taj Glas upućuju nas na to da mislimo na familijarni razgovor koji joj je bio bliži i stvarniji od onoga s ostalim ljudima. Jednome od onih koji ju je ispitivao izjavljuje: „Ja se bojim više od toga da pogriješim govoreći nešto što se ne sviđa mojim Glasovima nego da se svojim odgovorima ne svidim Vama“. — Njezine posljednje  želje su bile:  primiti „Tijelo Kristovo“ i za vrijeme svoje muke (spaljivanja) imati Križ pred svojim očima. I njezina posljednja riječ u plamenu lomače bila je: „Isuse!“ (Bibliot. 575)

Pečat njezinog posvećenog života posred svijeta bio je zavjet djevičanstva. Taj zavjet Ivana je  učinila već od prvih godina kada je počela dobivati objave. Ona se naziva Pucelle, što bismo mogli prevesti s „Djevojčica ili nevina djevojka“. I samo tim imenom ju obilježavaju njezini suvremenici. Znakovito je njezino djevičanstvo, herojski čuvano posred vojnika, koji su se u ono vrijeme odavali najgorim neredima, i posebno  u zatvoru gdje je bila izložena uvredama engleskih zatvorskih čuvara. Značajno je i to da je u crkvenom procesu ona trebala biti čuvana od žena, u zatvoru nadbiskupije, a ne u jednoj tvrđavi, od muškaraca. Ona posebno čuva svoje djevičanstvo koje potvrđuje njezinu vrijednost ljudske osobe „na sliku Božju“. Time ujedno potvrđuje svoju vjeru  vjera u nadnaravno određenje „u vidu nebeskog Kraljevstva“. Stoga joj i njezina muška odjeća pomaže kao „čuvar i simbol“ djevičanstva. S druge strane, Ivana u svemu postaje slična onima s  kojima dijeli život i protiv svakog napadaja brani svoju čistoću. (Bibliot. 575-576)

Duhovnost Ivane Arške

Duhovnost Ivane Arške očituje se divno usklađena s našim vremenom, u kojemu se, poslije 16-og st., profani život jasno odijelio od mističnog. Ivana utjelovljuje kontemplativni život posred svijeta i u nadasve profanim poslovima.. Lijepo reče o njoj J. Daniélou: Ona je „svetica vremenitog“. Imala je imala „poziv svetosti usred onoga što tvori ljudsku buku“.

Gospodin je, dakle, izabrao nju da izvede svoje velebno djelo: izabrao je nepismenu seljakinju, pastiricu, koja kreće s pastirskih pašnjaka i vodi vojsku u pobjede i oslobađa Francusku od tuđinca, te kruni svoga Kralja u katedrali Reimsa.

Ivana Arška najprofanije stvari, čistu politiku, unosi u nadnaravni svijet socijalnih razmjera, unosi u religijski profetizam povijesti (Virion, p.9)

Njezina karizma je posve neobična;i jedincata u svojoj vrsti. Ona zahvaća područje vojno, civilno, međunarodno, uz obilježje nadnaravnog nadahnuća. (Virion, p. 9)

Mnogi njezini suvremenici uspoređuju Ivanu sa židovskom Juditom – po svetosti nadahnutoj odozgor. (Virion, p. 9) Za nju možemo reći, ne umanjujući njezinu zaslugu ni  njezine kreposti, da je njezino djelo diktirano s Neba što zahtjeva od  nje kršćansko savršenstvo u izvršenju tog poslanja. Za slično poslanje, potrebna je svetica. Od početka, sve upućuje na to:  njezino seljačko podrijetlo, duhovna formacija djeteta i mlade djevojke. Ona je svjesna da je sredstvo Nekoga tko je nadilazi. „Ja sam rođena za to“, reče ona Henriu Leroyer.

Prije polaska na svoje poslanje opetuje Ivanu iz Metza: „Nema na svijetu osobe, ni kralja, ni vojvode, ni nekog drugog koji bi mogao spasiti od propasti Francusko kraljevstvo. Ne može se nadati nikakvoj pomoći osim po meni.“

Kada poznamo njezinu poniznost primorani smo zaključiti da ona ni od kud ne crpi tu sigurnost nego od svojih Glasova i dosljedno tome po njima poznaje trenutno političko i vojno stanje. (Virion, 9-10)

Nadahnuće Ivane Arške ističe se svojim civilnim i patriotskim usmjerenjem. (Virion, 10)

Naravne i nadnaravne odlike Ivane

U Ivane susrećemo eleganciju, ravnotežu i viteštvo. Perceval de Boulainvilliers piše o njoj slijedeće: „Ta mlada djevojka istaknute je elegancije, ima muževno držanje, govori malo i pokazuje čudnovatu razboritost u svemu što kaže. Ima blagi glas žene, trijezna je u blagovanju i još više u piću, gotovo se igra na konju u divnom oklopu, snažno ljubi plemenite osobe i vojnike, odbija posjete i razgovore s mnoštvom osoba, veoma je suosjećajna s obiljem suza. Vedra je u licu, izvanredno je izdržljiva u radu i tako je hrabra da katkada ostaje potpuno naoružana pod oružjem šest dana, danju i noću, bez prekida.“ (Virion, 12)

Ivana uočava stanje na bojištu takvom jasnoćom koja ne dopušta ni slabost ni neodlučnost, usađuje istinu tamo gdje treba, kao strelicu, u srce  kukavica ili nevjernika. Imala je nadmoć nad vojnicima, i držala ih u granicama viteštva po svojoj neusporedivoj čistoći. Tu krepost je isijavala i nametala se je uvijek svojom plemenitošću i snagom sebedarja, ali s takvim žarom da se u tome vidjelo nebesko nadahnuće povezano s vojničkom hrabrošću. (Virion, 15-16)

Ivana pobuđuje divljenje po poniznosti kojom krije svoje divne odlike. Kada ju hvale zbog njezine velike misije, ona ističe svoje neznanje i svoju slabost. Zavjetuje Gospodinu svoje djevičanstvo da bi u svijetu ostala u Božjoj milosti. U svojoj poniznosti, dapače, prihvaća da se nad njom moli egzorcizam. I zatim poučljivo ide prema svojem poslanju, bez oholosti i samodopadnosti, usprkos otvorenih velikih perspektiva za njezinu slavu. Na kraljevskom dvoru malo govori, a kada treba to čini svojim jasnim i blagim glasom. Obavlja i svoja pokornička djela,  posti petkom, trajno je uronjena u molitvu. Nije se dičila uspjesima niti je za sebe tražila neke povlastice. (Virion, 18-19)

Mons.  Touchet, promotor kauze kanonizacije Ivane Arške, opisuje Ivanu:

„Ivana  nadasve nevina među djecom, koja osobito ljubi  Euharistiju, Anđele, Dj. Mariju, veoma skromna, puna vjere, ponizna, umjerena… Najskromnija među pobjedničkim ratnim vođama, koja nadprosječno ljubi domovinu više od ostalih građana, koja je na poseban način nadahnuta među kontemplativnim osobama, prorocima, čudotvorcima…Ivana prihvaća zlostavljanja, mučenja i nepravde iz ruke Božje, kao Božju volju. Ivana je bila savršeni uzor ne samo heroizma, što svi prihvaćaju, nego također i kršćanske savršenosti.“ (Virion, 22)

Tu nepismenu mladu djevojku poučava sv. Mihovil  velikoj samilosti prema Francuskom kraljevstvu. Svoj politički i vojnički odgoj dobiva po nadahnuću. Ona neposredno zna što treba činiti. Njezino poznavanje artiljerije čudesno nadilazi epohe. (Virion, 27)

Ivana Arška nije nedohvatni uzor koji se plašljivo i periodički predlaže u obredima sjećanja na prošlost. Ona se nameće iznad svog vremena više po svom djelovanju nego li po nauci koja ju nadahnjuje. Ono što nisu mogli ostvariti ni kraljevi, ni vojskovođe, ni Francuzi, to je učinila ruka mlade djevojke, gotovo dječačke. Ona je okrenula sudbinu Zapada na divljenje Europe. Čudo je ovilo događaj takvim autoritetom pred kojim se naše stoljeće treba nakloniti više nego li njezino doba. (Virion, 231)

Utjeha i poticaj nama

Promatrajući povijest male Ivane Arške, pastirice, nepismene, seljančice vidimo kako Gospodin bira neznane i malene da bi ostvario svoja velika djela.

Ponavlja se u njoj postupak Božji  veoma jasan u Novom zavjetu. Izabrao je za svoju Majku neznatnu i nepoznatu službenicu Gospodnju – Djevicu Mariju da se utjelovi i postane nam bratom, izabrao je i običnog radnika sv. Josipa, za supruga Mariji i za svoga poočima i zaštitnika. Za apostole izabrao neuke ribare, a prve glasnice njegova Uskrsnuća bile su jednostavne žene.

Slično je postupio i u teškim vremenima Francuske. Izabrao je jednostavnu pastiricu, nepismenu djevojčicu. Po njoj je izveo Veliko i divno djelo oslobođenja Francuske od Engleza i po njoj je omogućio nasljedniku kraljevstva da se okruni za kralja Karla VII. u katedrali Reimsa. I po njezinom suđenju i muci pokazao je da on upravlja poviješću i pobjeđuje snažnog neprijatelja i sile Zla – na slavu Božju i spas čovjeka.

Budemo li mi otvoreni Božjem glasu i budemo li slijedili Božju volju Gospodin će učiniti silna djela i po nama, i u naše vrijeme, i u Našoj Državi Hrvatskoj! Vjerujem da smo vidjeli na svoje oči kako je divne stvari za Hrvatsku nam domovinu – godina 1991.-1995.  A DOMINO FACTUM EST ISTUD – TO JE GOSPODIN UČINIO !

Ivo škarić

SVETA IVANA ARŠKA – SPASITELJICA FRANCUSKE – I DIO

SVETA IVANA ARŠKA – SPASITELJICA FRANCUSKE (II. dio – suđenje i rehabilitacija)

Odgovori

Skip to content