Zuroff i Mandić: Kucnuo je čas za rušenje Hrvatske!
The Jerusalem post objavio je 4. siječnja članak stanovitoga Efraima Zuroffa, po zanimanju lovca na glave zaposlenog pri Centru Simon Wiesenthal i ravnatelja njegova ureda u Izraelu. Članak je otisnut pod naslovom Spomen-počast nacizmu u Hrvatskoj sramota za Europu.
Sva sila argumentacija iznesenih u članku ide za tim da Hrvatsku udalji od Europske unije, ali pritom odaje izrazito zlo oko autora. Moglo bi se reći da u aktualnoj dilemi EU – da ili ne, Zuroff svojim člankom pomaže hrvatski euroskepticizam i one snage u Europi koje su protiv hrvatskoga ulaska u EU. Nije, međutim, samo o tome riječ.
Autor u svojoj zaslijepljenosti i mržnji ne može vidjeti nikakvu drukčiju hrvatsku državu osim kao nacistički iscjedak, kao da je u Kumrovcu s odličnim uspjehom završio partijsku školu Saveza komunista Jugoslavije. Možda i jest. Dopisno.
Kome je kucnuo čas?
Razlog lovčeva gnjeva leži u činjenici da su se u Hrvatskoj služile sv. Mise za pokojnoga Antu Pavelića u povodu njegove 51. obljetnice smrti. Politikantstvo spomenutoga autora, što se Hrvatske tiče, poznato je od ranije. Zato ga je svojedobno i primio prošli predsjednik Mesić, sada doživotni bivši predsjednik na grbači hrvatskoga proračuna. Očekuje se da će ga primiti i aktualni predsjednik u sklopu kampanje o povlačenju tužbe za genocid podignute protiv Srbije. Genocid nad nekim narodima, poput hrvatskoga, nije, naime, moguće pustiti u pravni promet ni onda kad se dogodi.
Hrvatska nije dala nikakav spomen, niti počast nacizmu. Urednik u The Jerusalem postu ispao je neinformiran i pristran. Da mu je do istine morao je Zuroffov pamflet baciti u koš. Ni s većim uredničkim zahvatima pamflet ne bi izdržao razlog objavljivanja.Zuroff nije reagirao kad su se u Hrvatskoj služile mise po nakani za duše komunističkih zločinaca.
Autor pamfleta, među ostalim, poziva na prosvjede u Hrvatskoj, jer revolucionarno smatra „kucnuo je čas”.
Kome je kucnuo čas odgovor daje četiri dana kasnije u riječkome Novome listu Zuroffov istomišljenik Igor Mandić. Kucno je čas – hrvatskoj državi. Mandić smatra, a Novi list objavljuje naslov: Hrvatska je promašen projekt šovinističkih elita.
“Ako je Hrvatska stvorena u nacionalističkoj euforiji 90-ih godina, onda moramo biti svjesni da su temelji truli i da se njima uzaludno pokušava graditi, nadograđivati sve dok se netko ne sjeti da bi trebalo cijeli taj projekt zaključati i srušiti, kaže Igor Mandić”, piše Novi list na pravoslavni Božić 8. siječnja, ne 1918., ma niti 1945. ili 2000., već godine 2012. Dobro ste pročitali, Mandić poziva na rušenje hrvatske države.
Pamfleti za urednički koš
Tekst je sramota za Zuroffa, Centar Simon Wiesenthal i The Jerusalem post. Previše bi prostora oduzela analiza spornoga članka. Zato ga prenosimo u cijelosti. Upozoravamo čitatelje da je njegov sadržaj u pojedinim dijelovima izrazito povijesno neutemeljen, na drugimateološki šupalj, na trećima zlonamjeran…U cjelini može se okvalificirati kao prilog visokouznemirujućeg sadržaja. Po učincima članak je klasičan primjer medijskoga specijalnog rata. Autor se uratkom svrstao u milicajca duha i duša.
Isto vrijedi i za Mandićev intervju, medijsku kuću Novi list i dnevnik Novi list. Taj intervju ne prenosimo.
Do danas, nažalost, koliko je poznato, Ministarstvo vanjskih poslova nije reagiralo na sporni članak objavljen u Jeruzalemu. Demanti nije poslao ni Josipović. O Saboru na čelu sa Borisom Špremom da i ne govorimo. Institut doživotnoga bivšega predsjednika Mesića također nije reagirao – tamo se još oplakuju libijski i sjevernokorejski diktatori. Oporba ne prati ni što se događa u Hrvatskoj, kamoli u svijetu. Bit će kako se nabrojani korisnici proračuna s demokratskim legitimitetom slažu sa Zuroffovim kvalifikacijama i Mandićevim vješalima. Tako se,gospodo, ne vodi suverena država. Tako se, drugovi, vodi stabilna kolonija.
Zuroff kao suvremeni Pavelić
Hrvatsku nema tko braniti. A kako se čini ni bruxelleska birokracija ne zna se braniti. Zuroff je napao i EU jer je izjednačila zločine svih totalitarnih ideologija i režima. On poziva građane EU da ustanu, dakle da postanu ustaše, protiv Praške deklaracije od 3. lipnja 2008. Nije li se Zuroff tim pozivom prometnuo u suvremenoga Pavelića? On bi, zloga li oka, jedne zločine neprestano potencirao, a druge zauvijek prešutio. Što je takvo stajalište negoli zločin protiv istine i pravde?! Zuroff bi u normalnoj Hrvatskoj dobo trajni status „nepoželjne osobe”.
Mandić se pak, kao pravi jugoslavenski ultradesničar, u euforiji izbornih kukurikurezultata na nedavno održanim izborima prometnuo u ulogu samozvana krvnika – glavosjeka države za koju se na referendumu održanom 19. svibnja 1991. izjasnilo više od 94 posto građana. Hrvatska država je obnovljena nakon svesrpske nacionalističke euforije i velikosrpske agresije tijekom koje je počinjen genocid nad nesrpskim stanovništvom na trećini okupirana hrvatskoga međunarodno priznatoga teritorija. Dosad je otkriveno preko 140 masovnih grobnica na bivšim okupiranim područjima.
Registar jugoslavenskih ubojica za pisaćim stolom
Temelji hrvatske države nisu truli, oni su jedini zdravi čimbenik u aktualnoj političkoj i gospodarskoj situaciji. Trulež treba tražiti u raspadajućim ostatcima jugoslavenstva, u obnovi velikosrpskih pretpostavki i u kanalizacijskoj mreži vanjskih i domaćih politika koje obnavljajukao trajno žarište sukoba u Europi već nekoliko puta propalu i u krvi svršenu jugoslavensku neprirodnu zajednicu.
U Mandićevu bi slučaju „pravna država” trebala reagirati. Ako se već priprema javna objava registra hrvatskih ratnih veterana, što je glupost svjetskih razmjera, onda je red da se objavi registar jugoslavenskih ubojica za pisaćim stolom s kompletnom bibliografijom. Potom i registar jugoegzekutora i njihovih žrtava. Od 1918. do današnjih nam suvremenika.
Nenad Piskač/komentar.hr
