Mislite da postupate po slobodnoj volji? Razmislite ponovo!
Studije pokazuju da nakon ulaska u ured, ljudi postaju mnogo kompetitivniji ako na stolu ugledaju upadljivu kožnu aktovku, pričaju mnogo mekšim tonom ako je na zidu slika koja prikazuje knjižnicu, te drže svoj stol urednijim ako se u zraku osjeća neodređen miris sredstva za čišćenje.
Postoji nekoliko stvari koje su možda značajnija odlika ljudskog identiteta nego što je to vjerovanje da je čovjek racionalno biće, čije je ponašanje uvjetovano njegovim svjesnim djelovanjem.
U posljednje vrijeme psiholozi su, međutim, objavili impresivnu količinu radova o istraživanjima koja pokazuju kako je duboko naša sposobnost odlučivanja i ponašanje pod ujecajem nesvjesnog, te kako tim nesvjesnim mislima upravljaju utjecaji koji su izvan našeg neposrednog razumijevanja.
U intrigantnom članku objavljenom u izdanju iz časopisa Science od 2.srpnja, Ruud Custers i Henk Aarts sa sveučilišta Utrecht u Nizozemskoj izložili su hrpu dokaza o snazi onog što oni nazivaju „nesvjesnom voljom“. “Djelovanje ljudi najčešće proizlazi iz želje za ostvarenjem određenih rezultata, i ljudi pretpostavljaju da svjesno upravljaju svojim ponašanjem u tom smjeru. Ali u praksi se javljaju ideje koje osporavaju činjenicu da postoji samo svjesna volja.
Na akciju nas vrlo često potiče čak i misao koje smo posve nesvjesni, što dovodi to toga da nemamo pojma što ili zašto uopće nešto pokušavamo napraviti,“ veli Custers. Ne radi se samo o tom da čovjekovo djelovanje može biti pod utjecajem nesvjesnog; naše želje također. U jednoj svojoj studiji Custers i Aarts spominju ovaj slučaj:
studentima su na zaslonu prikazivali riječi koje su se odnosile na zagonetke-križaljke, dijelove slagalice i sl. Međutom, nekim studentima je zabljesnuo dodatno ubačen set riječi, na tako kratko vrijeme da se mogao registrirati jedino podsvjesno. Bile su to riječi koje su asocirale na pozitivne pojmove poput plaže, prijatelja ili doma. Kad su studentima dane slagalice da ih nadopune, studenti koji su bili izloženi podsvjesno zabilježenim pozitivnim porukama, radili su marljivije, duže vrijeme i pokazalai su veću motivaciju od druge kontrolne grupe.
Ista osnovna tehnika primijenjena je i u slučaju kad se ljude izlagalo podsvjesnim porukama u obliku riječi koje imaju veze sa pićem, te ih se tako poticalo da uzimaju više tekućine. Kod druge grupe ljudi, nakon sjedenja ispred ekrana koji je prikazivao podsvjesno zabilježene fleševe s imenima njihovih voljenih ili zanimanjima vezanim za brigu o nekom, kao što je njegovateljica, zabilježeno je da su ljudi jedni drugima bili sposobni ponuditi pozitivnije povratne informacije nego inače. Drugim riječima, često nismo svjesni zašto želimo nešto što želimo.
John Bargh sa sveučilišta Yale koji je još prije desetak godina u svom radu pod imenom „Nepodnošljiva automatika postojanja“ predvidio mnoga od otkrića o kojima diskutiraju Custers i Aarts, naziva časopis Science „orijentirom,” jer ništa poput ovog nije prije objavljeno u znanosti. “To je veliki korak u prevladavanju skepticizma koji okružuje ovo istraživanje.“
Ali Bargh smatra da je područje istraživanja zapravo pomaknuto još dalje od same upotrebe subliminalnih tehnika. Studije pokazuju da su nesvjesni procesi podložni utjecaju područja svjesnog, u obliku koji najčešće ne očekujemo. Na primjer, Bargh je u svom radu dokazao da 
ljudi koji sjede u tvrdim, neudobnim sjedalicama češće izražavaju kruta stajališta u pregovorima oko prodajne cijene automobila ili da nakon što su držali toplu šalicu kave, radije nego neko hladno piće, o drugima sude na mnogo velikodušniji i brižniji način. Osim toga, kandidate za posao procjenjivali su mnogo ozbiljnije kad su im priloženi dokumenti bili u tvrđim nego u fasciklama mekih korica.
„Sve su to stimulansi kojih su ljudi svjesni: vi osjećate tvrdu, neudobnu stolicu, vruću kafu – ali ste nesvjesni na koje sve načine utječu na vas. Naša podsvjest je aktivna na mnogo više različitih načina nego što to ovaj članak sugerira,“ kaže on.
Custers nadalje govori kako njegov rad dokazuje da tehnike subliminalnog (podsvjesnog) reklamiranja – koje su u nekim zemljama stavljene izvan zakona – mogu biti i te kako efikasne. Ali, veli on, ljudi su sve zabrinutiji oko toga što se manipulira njihovom podsvješću, umjesto da ih plaši ono što je u stvari vidljivo u tim reklamama. “Mnoge reklame za gazirane napitke, povezuju piće s pozitivnim stvarima i pojmovima poput prijateljstva, boravka na plaži…
Ako ste izloženi tim reklamama koje se unedogled ponavljaju uvijek iznova, u vašem umu to će postati povezani pojmovi koji će izazivati asocijaciju u vašem umu i rezultat će biti vaša iznenadna želja za napitkom koji se reklamira,“ kaže Custers.
Također ako se radi o nezdravoj hrani, oni koji formiraju javno mnijenje počinju razumijevati značenje „osobnog izbora“ koji se slabo može oduprijeti napasti masovnog oglašavanja. Počinjemo razgovarati o „toksičnom okruženju ˝u vezi hrane i počinjemo razumijevati kako lako i ne razmišljajući uopće, posežemo za vrećicom čipsa. Odstranjivanjem ovakvih poticaja iz okoliša učinilo bi se puno, rekao je Custers.
Obojica, i Custers i Bargh priznaju da njihova istraživanja podrivaju fundamentalne postavke koje promoviraju čovjekovu posebnost, u stvari, Bargh je još odavno tvrdio da njegov rad potkopava teoriju o postojanju čovjekove slobodne volje.
Ali Custers isto tako ukazuje da ovi zaključci ne predstavljaju ništa novo. Ljudi od davnina osjećaju da na njih utječu sile koje oni ne mogu neposredno spoznati, bili da su to pripisivali grčkim bogovima ili Freudovom samovoljnom egu.
Štoviše, nesvjesna volja je od vitalnog značaja za funkcioniranje na dnevnoj bazi i na evolucijskoj ljestvici i vjerojatno se nalazi ispred svjesnosti kao prigodan mehanizam za preživljavanje.
Bargh to naziva „evolucijski temelj na kojem je izgrađena skela svjesnosti“. “Život zahtijeva da donosimo toliko mnogo odluka, da ako želimo normalno funkcionirati, jednostavno mora postojati neki automatizirani proces koji će se sa svim tim nositi,“ kaže Bargh.
Custers pak kaže kako jest istina da naša svijest o sebi katkad podsjeća na putnike koji se voze vozilom koje ne mogu konntrolirati, ali on ne vidi to kao razlog da se osjećamo bespomoćni. „Moramo vjerovati u to da naš nesvjesni osjećaj zna što želimo i što je dobro za nas te da će nas odvesti u pravom smjeru.“
Izvorni tekst: Eben Harrell/Time
