Nekršćanski svjetonazor nove hrvatske vlasti
Ministar zdravlja Rajko Ostojić smijenio je članove Nacionalnog povjerenstva za medicinsku oplodnju, zato što oni podržavaju stajalište da je embrij živ, te da život ne započinje „prvim plačem djeteta“. Sa stručnjacima iz Nacionalnog povjerenstva ministar Ostojić nije ni razgovarao, nego su obavijest o svojoj smjeni dobili e-mailom.
HINA izvješćuje 18. siječnja 2011. godine, da premijer Zoran Milanović staje u potpunosti uz člana svoje vlade: Milanović (odgovarajući na pitanje saborskog zastupnika Davora Ive Stiera) pred Saborom objašnjava da se tu radi o stavu i svjetonazoru, o razlici između ljevice i desnice po pitanju medicinske oplodnje; da je bivša vlast svoj (desničarski) stav pretočila u zakonski model koji je nova (ljevičarska) vlast biračima obećala da će promijeniti. Zato mijenjaju sastav Nacionalnog povjerenstva za medicinsku oplodnju (stručno interdisciplinarno tijelo), da bi tamo bili ljudi koji se idejno slažu s novom vlašću.1
Ministar Rajko Ostojić u Intervjuu za „Danas.hr“ od 20. siječnja 2012. objašnjava da je stav da život počinje začećem nešto iz 20. stoljeća, a da spoznaje 21. stoljeća tobože govore da život počinje „rođenjem djeteta, prvim plačem ili kad mama osjeti prve pokrete, obično u 5. mjesecu trudnoće“.
Kao što znamo Katolička Crkva , a i nekatoličke kršćanske zajednice, brane pravo djeteta na život od časa začeća. Zapravo činjenica da život počinje začećem nije nikakav „stav“, nego je posrijedi – činjenica. Riječi ministra Ostojića da je tobože u 21. stoljeću znanost došla do nekakvih novih spoznaja da život počinje „prvim plačem ili kad mama osjeti prve pokrete, obično u 5. mjesecu trudnoće“ predstavljaju puko dezinformiranje naroda.
„Ljevičarski“ stav uz koji stoje R. Ostojić i Z. Milanović i ne polazi od nekih znanstvenih činjenica: naprosto „ljevičari“ tvrde da majka začetog djeteta ima pravo na svoje tijelo – pa stoga smije „otkazati gostoprimstvo“ neželjenom djetetu3. Za ljevičare (većinu među njima) su pravo majke na izbor da li želi iznijeti trudnoću važnija od prava djeteta na život. Stoga se ljevičari zauzimaju za pravna rješenja, gdje se začetom djetetu ne priznaju nikakva prava.
To je stav zagovornika pobačaja širom svijeta – osim vrlog prof. dr. sc. Rajka Ostojića (na području medicine, on se bavi gastroenterologijom, disciplinom interne medicine koja se bavi zdravljem probavnog trakta), koji se dosjetio da pravo na pobačaj zaodijeva nekim tobožnjim znanstvenim otkrićima „iz 21. stoljeća“. I onda on svoja ljevičarska nagnuća provodi u djelo na način da smjenjuje kolege iz struke, koji „vjeruju“ u činjenicu da život počinje začećem – valjda je profesor Ostojić ustanovio da su ljudi nestručni jer ne poznaju neka njemu poznata znanstvena dostignuća iz 21. stoljeća.
Podrobnije o stavovima nove Vlade u tom pitanju objašnjava ministar Ostojić u svojem gore navedenom intervjuu od 20. siječnja:
„Postojeći je zakon definitivno zakon 20. stoljeća i on će ostati za sve naše građane koji smatraju, a kojih ima jako puno, da maksimalno pojednostavim, da život počinje spajanjem muške i ženske jajne stanice. Za njih će ostati taj rigidan, konzervativan zakon 20. stoljeća. A za sve naše građane koji smatraju da život počinje rođenjem djeteta, prvim plačem ili kad mama osjeti prve pokrete, obično u 5. mjesecu trudnoće, a kojih također ima jako puno, za njih ćemo omogućiti zamrzavanje embrija. Moramo ljudima dati mogućnost odabira. Mi smo Vlada i onih koji su za nas glasali, i onih koji nisu, i onih koji nisu izašli na izbore. Ne smije postojati diskriminacija, a sada ona postoji: građani koji žele zakone i spoznaje 21. stoljeća, njima ćemo dati mogućnost zamrzavanja embrija. “
Pretpostavljam da su naši čitatelji dovoljno inteligentni da razaznaju posvemašnju alogičnost ove izjave; riječ je doista o ordinarnom primjeru zaglupljivanja svekolikog pučanstva. Pazi ovo: za one građane koji hoće „rigidan, konzervativan zakon 20. stoljeća“ ostati će na snazi postojeći zakon. Za one naše građane koji nisu rigidni i konzervativni i stoga smatraju da život počinje „rođenjem djeteta, prvim plačem ili kada mama osjeti prve pokrete, obično u 5. mjesecu trudnoće“ vrijediti će novi zakon. Tj. ministar naprosto lupeta: takvih zakona koji bi vrijedili ili ne bi vrijedili ovisno o svjetonazoru adresata u Hrvatskoj naprosto nema – to bi bilo nešto nečuveno i u principu nemoguće.
I još vidimo, da po dr. Ostojiću „nisu rigidni i konzervativni“4 oni koji zajedno sa njim i u skladu sa „zakonima i spoznajama 21. stoljeća“ smatraju da život počine ili (1) rođenjem djeteta, ili (2) prvim plačem ili (3) kada mama osjeti prve pokrete, obično u 5. mjesecu trudnoće. Pazi spoznaje. Osobito je interesantna „spoznaja“ da bi možda moglo dijete „oživjeti“ onda kada mama osjeti da se ono kreće. To uglavnom bude negdje između 16. i 22. tjedna trudnoće, mame koje su već ranije imale trudnoću u principu uspiju ranije prepoznati kretanje djeteta. Međutim liječnici mogu pomoću ultrazvuka pratiti kretanje djeteta već u sedmom tjednu trudnoće (nije dr. Ostojić ginekolog, pa ne zna). To na ultrazvuku možemo vidjeti, zato što medicinska tehnologija s početka 21. stoljeća omogućuje da to vidimo; postoje znanstvene spoznaje da se dijete kreće i nešto ranije, međutim postojeći ultrazvučni aparati još ne omogućuju da se to prepozna.
A i ovo sa prvim plačem djeteta, čudo jedno od „znanstvene spoznaje“. Znači ako dijete ne može zaplakati zbog toga što ima sluzi u nosu i ustima, onda još nije živo. A znamo da ima i beba koje ne zaplaču nakon poroda; danas (tj. „u 21. stoljeću“) se djecu u takvom slučaju više ne lupa po guzi i ne provocira se njihov plač. Gastroenterolog Ostojić zacijelo ni to ne mora znati, on je na ginekologiji stažirao još tamo u 20. stoljeću. U „konzervativno“ i „rigidno“ doba.
Zapravo, i ovo sa porođajem je „cvjetić“ od misli: da li tu dijete „oživljuje“ kada se počne okretati glavom nadolje (to bude dosta prije poroda), ili kada počne silaziti (i to bude dosta prije samog čina poroda), ili kada porod započne, ili kada počne napolje izlaziti glava (izlaze neka djeca i naopako), ili kada je posve izašlo iz majke? Znamo da se tu i tamo dogodi da dijete počne izlaziti, pa opet „pobjegne“ nazad, je li to dijete „znanstveno“ živo ili nije? Naposljetku, da li rezanje pupčane vrpce ima ikakave veze sa „znanstvenim“ oživljavanjem djeteta?
Možda da nam dr. Ostojić napiše o toj temi neki znanstveni članak, sigurno bi bio zapažen.
Inače se ministar Ostojić doima kao inteligentno čeljade …
Zacijelo i jest; valja nam se paziti ljudi koji su u stanju iskrivljivati istinu i krivo koristiti logiku zato da bi se stvarnost bolje poklapala s njihovim ciljevima.
Predsjednik vlade Zoran Milanović svoju potporu aktivnostima kojima se želi ozakoniti držanje začete djece u frižiderima – naime Vlada RH planira takvu izmjenu Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji – ukratko objašnjava riječima: “Vjerujemo da radimo moralnu stvar, korisnu, i demografski dobru stvar”, te moli oporbu da oko tog pitanja „ne pali strasti“. Pred Saborom RH se sjetio reći da je na svoj e-mail dobio mnogo poruka ljudi koji pod parolom „I ja sam bio embrij“ (akcija katoličke udruge “Vigilare”) organizirano prosvjeduju protiv takvih zakonskih promjena.
A bio je i Zoran Milanović embrij, prije stanovitog broja godina. I Rajko Ostojić, također. Da je ovaj novi zakon tada bio na snazi, možda bi obojica bili još i danas u frižideru.
Dario C./katolik.hr
1 http://iusinfo.com.hr/DailyContent/News.aspx?id=11827
2 http://danas.net.hr/intervju-tjedna/page/2012/01/04/0787006.html
3 Na fundamentalnoj razini, taj stav je izložen u radu Judith Jarvis Thomson, „A Defense of Abortion“ iz 1971. god.
4To naš ministar govori o stavovima (i) Katoličke Crkve, evo iz Katekizma:
2270. Ljudski život mora biti cijenjen i štićen bez ograničenja od časa začeća. Ljudskom biću moraju od prvog časa postojanja biti priznata osobna prava, među kojima i nepovredivo pravo svakog nedužnog bića na život.
Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih (Jr 1,5).
Kosti moje ne bjehu ti sakrite dok nastajah u tajnosti, tkan u dubini zemlje (Ps 139,15).
2271. Već od prvoga stoljeća Crkva je isticala moralnu zloću svakog izazvanog pobačaja. Taj se nauk nije mijenjao. Ostaje nepromjenljiv. Izravni pobačaj, što znači pobačaj koji je željen bilo kao cilj bilo kao sredstvo, teško se protivi ćudorednom zakonu:Ne ubij dijete pobačajem niti ga pogubljuj nakon rođenja.
Bog, Gospodar života, povjerio je ljudima uzvišenu zadaću održavati život, i tu dužnost moraju vršiti na način dostojan čovjeka. Stoga život, jednom začet, treba najbrižnije štititi; pobačaj i čedomorstvo užasni su zločini.
2272. Formalna suradnja u vršenju pobačaja teški je grijeh. Crkva taj prijestup protiv ljudskoga života kažnjava zakonskom kaznom izopćenja. “Tko sudjeluje u vršenju pobačaja, upada, ako dođe do učinka, u izopćenje unaprijed izrečeno””samim time što je učinio prijestup” i pod uvjetima koje Kanonsko pravo predviđa. Crkva time ne kani suziti područje milosrđa. Ona iznosi na vidjelo težinu počinjenog zločina, nenadoknadivu štetu učinjenu ubijenom nevinom biću, njegovim roditeljima i cijelome društvu.
2273. Neotuđivo pravo svakog pojedinog nedužnog čovjeka na život predstavlja konstitutivan osnov građanskog društva i njegova zakonodavstva:
“Građansko društvo i politička vlast dužni su priznavati i poštivati neotuđiva osobna prava; ljudska prava ne ovise o pojedincima ni o roditeljima niti su povlastica koju bi davala država ili društvo. Ta prava pripadaju ljudskoj naravi i prirođena su osobi snagom stvaralačkog čina od kojeg ona proizlazi. Među tim osobnim pravima treba u ovom pogledu istaknuti (…) pravo na život i tjelesnu cjelovitost svakoga ljudskog bića od začeća do smrti”.
“U času kad neki proglašeni zakon lišava stanovit soj ljudskih bića zaštite koju im građansko zakonodavstvo mora pružati, država niječe jednakost sviju pred zakonom. Kad država ne stavlja svoju snagu u službu prava svakoga građanina, napose onoga koji je slabiji, bivaju ugroženi sami temelji pravne države (…) Dosljedno poštovanju i zaštiti koja ide djetetu od časa začeća, morat će zakon predvidjeti odgovarajuće kaznene odredbe za svako namjerno ugrožavanje njegovih prava”.
2274. Budući da s ljudskim zametkom od samog začeća treba postupati kao s osobom, mora on u svojoj cjelovitosti, koliko je moguće, biti štićen, liječen i njegovan, kao i svako drugo ljudsko biće. Prenatalna dijagnoza moralno je dopuštena ako “poštuje život i cjelovitost ljudskog zametka i ploda i ako joj je namjera sačuvati ga ili iscijeliti (…) No ona se teško protivi ćudoređu kad razmatra mogućnost da, već prema ishodu pretrage, izazove pobačaj. Dijagnoza … se ne smije izjednačiti sa smrtnom osudom”.
2275. “Treba smatrati dopuštenima zahvate na ljudskom zametku uz uvjet da mu poštuju život i cjelovitost, da ga ne izlažu nesrazmjernim pogiblima nego da im bude cilj njegovo ozdravljenje, poboljšanje zdravstvenih uvjeta, ili njegovo preživljavanje”.
“Nemoralno je proizvoditi ljudske zametke da ih se upotrebi kao raspoloživ ‘biološki materijal'”.
“Stanoviti pokušaji zahvaćanja u kromosomsko ili genetsko naslijeđe nisu iscjeliteljski (terapeutski) nego smjeraju proizvodnji ljudskih bića odabranih (selekcioniranih) po spolu ili drugim željenim svojstvima. Te se manipulacije protive osobnom dostojanstvu ljudskog bića, njegovoj cjelovitosti i identitetu” jedinstvenom, neponovljivom.
