„SPASIMO HRVATSKU”
Pod tom krilaticom se je u Splitu 16. veljače održala javna tribina. Izlagači su bili: prof. sc. dr. Branimir Lukšić, novinar Joško Čelan, magistar Vjeran Duvnjak i posebna gošća tribine studentica Kristina Ćurković.
Konstruktivna i vjerodostojna izlaganja o ulasku Hrvatske u EU predstavili su prof. Lukšić i gospodin Čelan. Njihova izlaganja su čitateljima HKV-portala poznata, jer su bila već u više navrata objavljivana Jasna poruka: EU nije Europa kojoj u svim segmentima života pripadamo, a nije više niti u skladu s početnim idejama Europske zajednice. Ne će biti potrebno prodavati izvore vode, šume i poljoprivredna zemljišta, već će biti dovoljno ih stranom kapitalu dati u koncesiju, koji će stvarati profit. EU je neoliberalna federacija, u kojoj odlučuju najjači, a mali mogu samo biti nazočni i slušati. Izlazak iz EU traje dvije godine i popraćen je s velikim financijskim troškovima, skoro je nemoguć.
Magistar Duvnjak nas je upoznao s našim, možda također neostvarivim, nadama da će se ulaskom u EU poboljšati zaštita okoliša. Izgleda samo u slučajevima koji se ne kose s interesima velikih korporacija tj. njihovim profitom. Prema vlasnicima cementara u Kaštelima proizvodnja cementa više nije profitabilna pa postoji mogućnost cementare pretvoriti u spalionice smeća bogatih članica EU. Pod parolom zadržavanja radnih mjesta, kako to nije štetno za okoliš i kako sve odgovara našim propisima. Za spaljivanje su predviđeni drveni željeznički pragovi impregnirani s kemikalijama, jer su napredne države EU iste promijenile s betonskim. Kasnije bi se mogao spaljivati razni otpad, prešan u kockama.
Gošća Kristina Ćurković je održala dirljiv govor. Zamolila nas je da govorimo svojoj djeci i unucima o domovini Hrvatskoj, kako je nastala, kako ju treba čuvati i voljeti i zalagati se za njezinu dobrobit, ne biti pasivan i prepustiti se prolaznim, varljivim užicima.Postavila je i pitanje ispravnosti govora predsjednika Josipovića u Izraelu. Tko ga je ovlastio da se ispričava u ime Republike Hrvatske i kada je RH proganjala i ubijala Židove? Uspoređuje li RH-u s NDH? (Ja bi tu dodala,da je uz ponosan poklik da je sin Titovog partizana morao radi korektnosti reći i da je vjeran sin Titovog komunista, što mnogi partizani nisu bili.)
Na tribini je slušateljstvo bilo upoznato sa sadržajem Zahtjeva za provođenje nadzora nad ustavnošću i zakonitošću državnog referenduma o pristupanju RH-e Europskoj uniji, koji je raspisan Odlukom HS-a 23. prosinca 2011. NN 151/11 , i koji će biti upućen Ustavnom sudu Republike Hrvatske.
Zbunjuje nas jednoglasna odluka ustavnih sudaca od 15. veljače da je referendum bio u cijelosti u skladu s Ustavom. Uz prosudbu o ustavnosti referenduma preispitali su i praksu Sabora pri donošenju ustavnih zakona te jednoglasno zaključili da od 2000. nijedan donesen ustavni zakon u biti nije ustavni zakon i nema snagu Ustava. Suci su ustvrdili kako naziv ustavni može nositi jedino zakon koji je donesen u postupku predviđenom za promjenu Ustava. I predsjednik Josipović je zadovoljan provedbom referenduma. Nadajmo se da se to mišljenje ne ubraja u greške koje je u zadnje dvije godine svoje vladavine napravio ali se nada da će ih u buduće biti sve manje, bar tako je izjavio u razgovoru s novinarom. Svi smo pokusni kunići.
Zahtjev se podnosi zbog suštinske stvari da taj referendum nije održan po pravilima iz Zakona o referendumu koji nije bio usklađen s Promjenom Ustava iz lipnja 2010., a morao je biti po slovu i duhu Ustava i Ustavnog zakona za provedbu Ustava.
U Zahtjevu nije riječ o Ustavom propisanoj potrebnoj referendumskoj većini za donošenje odluke o udruživanju, već o proceduri za provedbu državnog referenduma koja se ne propisuje niti može propisivati Ustavom, nego se propisuje Ustavnim zakonom za provedbu Ustava i koja je morala biti ponovno propisana i usklađena nakon izmjene ustavnih odredbi „o referendumu“.
U zahtjevu se navodi da je Postupak za pristupanje Hrvatske Europskoj uniji pokrenut već Rezolucijom Hrvatskog sabora o pristupanju NN br. 153/02, te podnošenjem zahtjeva za članstvo Europskoj uniji od strane Vlade Republike Hrvatske dana 21.veljače 2003. a ne Odlukom Hrvatskog sabora od 23. prosinca 2011., s kojom je određen datum održavanja referenduma 22.siječnja 2012. i da se prema općem pravnom pravilu postupak vodi po onom propisu po kojem je započet (čak kada je riječ o Ustavu). To znači da je na referendumu za „ZA“ morala glasovati većina od broja upisanih birača.
Teško je sve to shvatiti. Je li se uistinu s nama vlada samo s varanjem, prevarom, zbunjivanjem, neinformiranjem, zastrašivanjem i uništavanjem? Koju ulogu ili važnost ima Ustavni sud? Izvršna i zakonodavna vlast poštuje njegove odluke samo kada mu politički odgovaraju. A Ustavnom sudu je tek u 2012. ponovno palo na pamet da spominje svoje opomene upućene HS-u u 2000. Sve skupa je prestrašno. Izgleda da je važnija posjeta Angeline i prikazivanje spasitelja hrvatskog turizma i hrvatskog dobrotvora Radu Šerbedžiju.
Dajmo narodu zabavu, prikazujmo uspješne političare, samo tako da ne razmišlja o ničemu osim o preživljavanju.
Mira Ivanišević
