Jedna drevna kletva kaže “živio u zanimljivim vremenima”, sudeći prema aktualnim događanjima na svjetskoj razini – izgleda kao da je cijela moderna generacija po tom pitanju “ukleta”.

Izvještavanje najvećih medija o ekonomskoj krizi često je orkestrirano na način da proizvede željene učinke – u korist investitora i financijskih tržišta.

Ponekad je taj element širok, a ponekad suptilan. Osvrnimo se na trenutak na veliki generalni štrajk u Španjolskoj, na kojem je prema najnovijim istraživanjima sudjelovalo čak 77% radništva – investitor Rupert Osborne rekao je za The Guardian kako su snimke generalnog štrajka “isprepadale” cijelo tržište.

Objavljujmo vesele i sretne vijesti – zaštitimo histerična tržišta

Drugim riječima “tržište” se ponaša kao iracionalna i rastrojena osoba koja boluje od niza teških psihičkih poremećaja.
Tržište se ne vodi ni faktima niti činjenicama – glomazna izvješća, statistički podaci i analize služe isključivo za rad niže-rangiranih operativaca.

Moderni sveci – poznatiji kao “investitori” – histerično paničare na svaki medijski naslov koji im ne ide na ruku.
Da se u ovom trenutku – hipotetički – svi najveći mediji svijeta okrenu strogo regularnom objektivnom novinarstvu, cijela struktura moderne ekonomije bi se vjerojatno raspala, a najveći predstavnici iste bi zaključili da im je masovni Seppuku jedino rješenje.

Najveći mediji često imaju svrhu poslužiti kao sredstvo za smirenje ovoj uznemirenoj skupini.
Stoga ne čudi da se često stvarnost izvrće do krajnjih granica kako bi se stvorio dojam, zapravo imperativ – kako je sve “pod kontrolom”.
Saniranje stvarnosti i borba protiv panike nije usmjerena samo prema investicijskim elitama, naravno, često se istom taktikom nastoje primiriti oba međusobno suprotstavljena tabora – kapitalisti i radnici.

Kako na makro, tako i na mikro sceni – dan prije referenduma o ulasku Hrvatske u EU na ulicama Mađarske se okupilo, prema nekim procjenama, oko 400,000 ljudi koji su prosvjedovali protiv Europske Unije. Naravno, Mađarska ima svoje specifične probleme i razloge zbog kojih se održavaju masovne demonstracije – no poanta je u slijedećem – ta važna vijest doslovno je ignorirana među najvećim medijima.
Razlog je vrlo jasan – ne stvarati paniku među stanovništvom koje, eto, baš taj dan ima demokratsku građansku dužnost pristati na ulazak u EU.

“Oporavak” je put u neo-robovlasnički sustav, a “nova radna mjesta” su doživotni radni kampovi

Ipak, to su sve sitne manipulacije i mikro detalji ako uspoređujemo s onim što se ovih dana provodi. Mnogi će primijetiti kako je “velika ekonomska kriza” bila tjednima i mjesecima udarna vijest diljem svijeta – spekuliralo se o općem potopu, katastrofi, kolapsu itd. No, u zadnjih nekoliko mjeseci – ako pratimo globalno utjecajne medije – ta opasnost je naglo nestala i danas svi govore o “oporavku”.

Recimo odmah jasno i glasno – “oporavak” je velika laž i marketinški trik, pravi termin koji bi trebao opisivati aktualno stanje je “propadanje radnika na neo-robovlasničku razinu”.
Statistike već danas u SAD-u pokazuju kako se nezaposlenost smanjuje – nema sumnje kako će uskoro i u EU političari slavodobitno mahati novim brojkama trijumfalno objavljujući kako je kapitalizam pobijedio zlu recesiju i kako nam svima dolaze bolji dani.

Ne dolaze nam bolji dani – dolaze nam još daleko gori, teži i besperspektivniji dani, unatoč ekonomskim pokazateljima koji nisu ništa drugo nego obmana za mase. “Imati posao” će značiti biti doživotno zarobljen u radničkom izrabljivačkom kampu, jedino što ćemo biti prisiljeni povremeno mijenjati kamp ili stajati pred vratima istog.

Kakvi se poslovi stvaraju? S kakvim uvjetima? Novi “poslovi” koji će uskoro popraviti sablasnu krivulju stope nezaposlenosti nisu poslovi s kojima bi prosječan čovjek mogao živjeti život dostojan čovjeka i neće biti u stanju skrbiti ni za sebe, a kamoli za vlastitu obitelji.
“Novi” poslovi neće imati nikakve socijalne zaštite i u njihovu kreaciju krenuti će se čim na snagu stupe novi zakoni koji razbijaju sva prethodno teško stečena radnička prava.

Kada Obama slavodobitno objavi kako je stvoreno “200,000 novih radnih mjesta”, nikada ne spominje o kojim se radnim mjestima zapravo radi. Kako ističe američki ekonomist Doug Henwood, gotovo jedna petina novih radnih mjesta koja su zabilježena u siječnju otpada na kurire i dostavljače kompanija kao što su FedEx i UPS, jer im je trebala dodatna jeftina radna snaga da raznosi blagdanske poklone.

Naravno, sistem je podešen na takav način da registrira što manju nezaposlenost – tih 40 i nešto tisuća dostavljača blagdanskih poklona danas se vjerojatno ponovno nalazi u istoj beznadnoj situaciji kao i prije par mjeseci.
Kako takva osoba – a radi se u prvom redu o mladim ljudima – može uopće sanjati o podizanju vlastite obitelji ili bilo kakvoj perspektivi u svom životu?

Uništavanje radničkih prava kako bi se stvorili milijuni radnika zrelih za hiper eksploataciju

Krupni kapitalisti jedva čekaju da zaposle velik broj novih ljudi, to je točno, ali čekaju da ti uvjeti budu toliko mizerni i plaće toliko niske da će doslovno dobivati radnu snagu koja će raditi u uvjetima koje ne možemo nazvati drugačije nego “neo-robovlasništvo”.
Trenutačno na “lageru” imaju milijune kandidata – u državama kao što je Španjolska nezaposlenost mladih ljudi iznosi gotovo 50%. Sada se nalazimo u fazi čekanja – bitno je izvršiti anti-radničku revoluciju da bi se ponovno radnike primilo na posao. To se događa svugdje oko nas – direktne primjere imamo u Grčkoj, Italiji, Španjolskoj, Portugalu, Irskoj – ali, da ne bi bilo zabune, i u vlastitoj zemlji i okruženju.

U Grčkoj su impelementirane permanentne mjere kojima radnici gube mnoge beneficija i prava, uslijedio je žestoki radnički otpor – sada se čeka da se taj otpor “smiri” kako bi se moglo početi s dijeljenjem “novih” poslova.
Mario Monti – nedemokratski postavljen premijer, bivši konzultant Goldman Sachsa – u Italiji vodi podjednako žestoku anti-radničku revoluciju. Kada se dovoljno srežu sve beneficije i radnička prava, Monti će također proglasiti – “dragi Talijani, sada se možete vratiti na posao”. Kada se vrate na posao dočekati će ih plaća s kojom će jedva sklapati kraj s krajem, bez ikakve šanse da to ikada promjene.

Zašto ne? Ako proizvodnja ponovno krene? Zato jer sav dodatni profit, nakon anti-radničke revolucije, neće ići na poboljšanje radnih uvjeta već isključivo u džepove kapitalista.
Plaće i primanja direktora, uprave, menadžera na najvišem katu, vlasnika i ostale kapitalističke elite vrtoglavo rastu i u vrijeme najteže krize.

Teorija da će najbogatiji podijeliti svoje bogatstvo s radnim narodom je najveća laž u povijesti ekonomije

Mnogi spekuliraju kako će najbogatijima bonusi i plaće nastaviti i dalje rasti, 2012 bi mogla oboriti i rekordnu 2011. Direktori međunarodne energetske korporacije ConocoPhillips primili su u 2011. povišice i od 55%, prenosi Wall Street Journal. Korporacija Macy’s Inc. svojim direktorima isplaćuje plaće od 14.5 milijuna USD, oko 23% porasta u tmurnoj 2011, prenosi Bloomberg.

San Francisco Chronicle javlja kako se glavnim direktorima u Bank of America plaća povećala za čak 4 puta.
Ovakvih primjera ima još jako puno – kapitalistička elita ubire nezamislive količine novca. Pritom, osim regularnih plaća, izdaju se gigantski bonusi – zbog dobro obavljenog posla? Ne, isključivo zbog činjenica da slomljena radnička klasa proizvodi toliko dodatnog profita da više ne znaju ni sami kamo s tolikim novcem, ali jedno znaju – definitivno ga neće dati radnicima.

Osnovna teorija kapitalizma ide otprilike ovako – pustimo kapitalistima da postanu super bogati i kada se maksimalno namire, onda će oni dio tog bogatstva proslijediti s vrha prema dnu. To je najveća besmislica u povijesti ekonomije – da, kapitalisti će proslijediti dio svog enormnog bogatstva “prema dole”, ali samo u situacijama kada postoji snažna država i još snažnije radničke organizacije koje bi ih na to prisilile.
Teorija da bi oni sami to učinili je zločinački pogrešna – dovoljno je vidjeti tko nam govori o tim “teorijama” – oni sami.

Međunarodna borba protiv anti-radničke revolucije

Nakon što prođu sve reforme koje provodi Obama, Monti, Sarkozy, Merkel, Čačić i drugi – čeka nas kapitalistički raj i radnički pakao.

Od 2008 do danas (a pripremana je već jako dugo) provodi se anti-radnička revolucija u svim kapitalističkim zemljama svijeta.
Što je revolucija u pravom smislu riječi? Promjena prethodnog stanja na potpuno novo stanje – to se trenutačno odvija pred našim očima – cijeli svijet se zaista iz temelja mijenja kako govori jedna međunarodno poznata pjesma, ali ovog puta – nagore.
Radnički prosvjedi u Italiji, Grčkoj, Španjolskoj i drugdje zadnje su linije obrane – ako one padne, mjesto da eskaliraju, uskoro ćemo dobiti ekonomski model koji je daleko rigorozniji i izrabljivačkiji no što je ikada bio.

Radnici se ne mogu i ne smiju miriti s ovime, već su i previše popustili pred siluetama koje u odjelu i kravati putem podobnih medija propagiraju kako je ovo “jedini put” – ovo je put u propast i robovlasništvo pod iluzijom pseudo-slobode, radnici diljem svijeta moraju uvidjeti kako njihova borba nije selektivna niti ograničena na njihovo podneblje, industriju ili nacionalne granice – ovo je globalna borba između potlačene većine i izrabljivačke sitne manjine. Čim ti sentimenti postanu kristalno jasni većini radnika, konačna pobjeda im je zagarantirana i neupitna.

D. Marjanović (advance.hr)

Share on Facebook

Post on X

Follow us

Save